Mujo S. SELIMHODŽIĆ 

MUSTAFA MUJA (SALIHA) SELIMHODŽIĆ BABIĆ, rođen 30. septembra 1907.* u Mostaru, zidar, predratni aktivista radničkog pokreta, član KPJ od 1942, u Bataljonu od početka 1942, borac. Zarobljen od domobrana juna 1942. u vrijeme četničkog puča kod Konjica, predat Italijanima i odveden u logor Mamula odakle je pušten u ljeto 1943. Uhapšen od Nijemaca kao talac zbog presječene telefonske linije u Mostaru, i obješen 19. novembra 1943, zajedno sa Božom Skočajićem, Darinkom Bitanga, Ekremom Ćurićem i Tomom Kljujićem. Kao trajno sjećanje na njih podignut je spomenik kod Doma zdravlja, te spomen ploča na mjestu gdje su obješeni.

Posmrtni ostaci Muje Selimhodžića su nakon rata preneseni i sahranjeni na Partizanskom spomen-groblju u Mostaru. Izvor: arhiv Radmila Brace Andrića.

ODLOMAK IZ LITERATURE:

Policijski ustaški šef Mato Roko napisao je izvještaj 26.11.1943. o tom događaju:

“Dana 16. novembra 1943. prije podne nepoznati počinitelj presjekao je brzoglasni kable njemačkih oružanih snaga u dr Starčevića ulici i to na željezničkom prelazu (tada je u Mostaru željeznica prolazila kroz centar grada, ispred Gimnazije, prim.a.) Izvide po toj stvari vodili su njemačke vojne vlasti. Pošto je ovo djelo očito akt sabotaže počinjen od strane komunističkih osoba, to je generalno zapovjedništvo Petog Gorskog korpusa u Mostaru donijelo odluku da se imaju objesiti javno pet osoba, od kojih je netko od bližih osoba u šumi među partizanima. Na temelju te odluke obješene su danas ujutro u Ustaškoj ulici, pred zgradom Okružnog ureda, slijedeće osobe iz Mostara: Skočajić Božo, vjere pravoslavne, Ćurić Ekrem, vjere islamske, Babić Mujo, vjere islamske, Bitanga Darinka, vjere rimokatoličke i Kljujić Tomo, vjere pravoslavne, rodom iz Metkovića.” (M. Konjhodžić, Mostarke str. 251)

* Prema podacima u knjizi “Spomenica Mostara 1941-1945.”