Mladen U. AVDALOVIĆ

MLADEN (UROŠA) AVDALOVIĆ, rođen 7. jula 1923. u Gornjem Drežnju kod Nevesinja. Đak Gimnazije u Mostaru. Član SKOJ-a od 1941, borac Mostarskog bataljona. Ljeta 1941. krenuo zajedno sa bratom Borom i prvom grupom dobrovoljaca, 28 mostarskih komunista, na teren istočne Hercegovine da radi na razvijanju ustanka. Odred, kojim je rukovodio Savo Medan, krenuo je poslije 9 sati naveče iz mahale Bjelušine, naoružan sa 16 pušaka, po 150 metaka na svaku pušku. Svaki borac je imao revolver i najmanje po dvije „kragujevke“.

Međutim, Mladen se brzo vratio iz odreda zbog iscrpljenosti: „Kasno u noć iz ovog odreda su se vratili Gojko Samardžić i Mladen Avdalović. Došli su u našu kuću. Gojko je Mladena više nosio nego vodio, jer je, po njegovim rečima, Mladen u putu iznemogao. Malo su se odmorili, dok se Mladen povratio i okrepio, pa smo ga ispratili niz baštu, a Gojko je otišao prema svojoj kući.“ Nakon toga je Mladen izbjegao u Srbiju gdje su mu već bili roditelji. U Resavsku partizansku četu, 2. šumadijskog odreda stupio avgusta 1941. Borac, zarobljen od nedićevaca 30. septembra 1941. u Bobovu kod Svilanca i 2. oktobra 1941. streljan. U istoj, Resavskoj, četi je bio Radoslav Kovačević, poginuo 22. oktobra 1941.

Pavle Neimarević, Mostarac – izbjeglica u Beogradu 1941, nemalo se tada iznenadio da „se već čulo da su neki naši Mostarci poginuli u partizanima – Rako Kovačević, krojač, i Mladen Avdalović, uhvaćeni u borbama kod Svilajnca, pa sam se pitao: kad je pre Mladen došao i otišao u partizane, a u Mostar se vratio iz prvog odreda iznemogao.“

Iz novinskog članka iz 1945. saznajemo od Mladenove majke Jelene: “Mladen, koji je bio završio tek šest razreda gimnazije, nije mogao da izdrži napore puta i vratio se u Mostar. Posle nekoliko dana, doznavši da su mu roditelji, nakon što su ih opljačkali do gole kože, proterani u Srbiju, krene i on. U Srbiji je stupio u vezu s drugovima i postao partizan. Kad su se partizani povukli iz Svilajnca, nedićevci ih napadnu između Kušiljeva i Bobova. I dok je Mladen izvlačio teško ranjenu drugaricu, rafal mitraljeza prošišao mu je obe noge. Nedićevi banditi bacili su ga u kola, navalili na njega teško oružje i dovezli ga u Svilajnac. Mladen je bio mrtav. Mladena su zakopali, a devojke Svilajnca sadile su cveće na grobu i pisale Mladenovoj majci: „Vrtić nam dobro napreduje“. Međutim, došao je neprijatelj, iščupao cveće s Mladenovog groba i rasturio zemlju. „Ali devojke koje su kitile grob moga sina žive i one će mi jednog dana pokazati gde leži Mladen“- kaže name ova mati.”

U NOB-u su poginuli i Mladenova sestra Radmila Avdalović i brat Boro Avdalović. List “Borba” je 1945. godine u rubrici “Naše junačke majke” objavio dirljiv razgovor sa njihovom majkom Jelenom. Članak možete pročitati ovdje.

Mladenovo ime je bilo nakon rata zabilježeno na spomen-ploči u Mostarskoj gimnaziji. Ploča je nestala bez traga u vrijeme ratnih zbivanja 1992-1995.