Milivoje V. VUČETIĆ 

MILIVOJE MILI (VUKANA) VUČETlĆ, rođen 23. januara 1921 *u Čapljini. Završio Građansku školu u Mostaru gdje je živio sa porodicom i radio kao radnik. Član SKOJ-a od 1941, u Bataljonu od novembra 1941, borac. Obolio od tuberkuloze i zbog bolesti vraćen u Mostar juna 1942, umro u Mostaru 14. maja 1943.

O njegovom povratku u Mostar je zabilježeno: „U Mostar je poslat Alija Kreso, koji je sa sobom poveo bolesnog od tuberkuloze Milog Vučetića. Oni su sretno stigli u grad. Vučetić je nakon par mjeseci umro.“

* Izvor: grupa autora: “Spomenica Mostara 1941-1945.”

ODLOMAK IZ LITERATURE:

“Bilo mi je veoma teško kada smo se brinuli o Milom Vučetićiu. Došao je iz partizana juna 1942. u Mostar. Bio je težak tuberkulozni bolesnik. Nije smio ostati u kući. Smjestili smo ga uz Neretvu, pod pećinu Liman, kod plaže Sitnice. O njemu su brinuli Milojko Spremo Zeko, brat Milog Lola Vučetić, Rade Vuković i ja. Donosili smo mu hranu i lijekove. Bolovao je nekoliko mjeseci. Strahovali smo za njegovu sudbinu. Teško je kada čovjek zna da bolesnikunema lijeka, ali smo nastojali da mu i u tim teškim uvjetima produžimo život. Tragali smo za lijekovima, kako kod ljekara tako i u porodicama koje su imale takve bolesnike. Kada smo napokon uvidjeli da mu spasa nema, odlučili smo, iako se tome odupirao, da ga prenesmo kući. Neka bar umer u kući kada u njoj kao čovjek nije mogao, zbog rata, živjeti. Nakon njegove smrti organizovan je sprovod, na kome je bilo dosta aktivista koji su znali da je Mili Vučetić borac, partizan. Donijeli su mu na grob crvene ruže. Bio je i vijenac, na kojem je pisao “Posljednji pozdrav od prijateljica i prijatelja”. Nismo smjeli napisati “od drugarica i drugova” jer bi to policija, koja je motrila ko se sve okupio na sprovod, otkrila o čemu se radi. Kada je sahranjen, žalili smo ga, ali smo bili i ponosni što smo se s njima na dostojan način oprostili.”