Jakov S. LEVI

JAKOV (SALOMONA) LEVI, rođen 1901. u Sarajevu (po nekim izvorima 1908. godine), inženjer. Prema jednom sjećanju “među prvima u Jasenovac je odveden ing. Levi, suprug modistice Side Atijas (…)” Likvidiran u Jasenovcu 1941. godine.

Na Jevrejskom groblju u Mostaru 1999. godine je podignut spomenik holokausta, na kom je ubilježeno i njegovo ime.

ODLOMAK IZ LITERATURE:

“Nezaboravna mi je čuvena mostarska modistica, gospođa Sida Levi sa čijim je šeširima svaka Mostarka bila ne dama, nego dama i po. Taj prelijepi detalj ženske garderobe, koji je ona maestralno pravila, njene mušterije su tako znalački i ženstveno nosile da ne sumnjam da im u tome nije i ona poduke davala. Žalile smo što smo bile premlade za njene kreacije. A činilo mi se da je gospođa Sida, nakon sve svoje životne tragedije (izgubila svu svoju bližu i dalju rodbinu i svoj dom u Fejićevoj ulici, poviše Tiberijeva kina) bila, osim za svoj rad i mušterije skoro nezainteresirana za okolinu. Njen muž, poznati mostarski intelektualac – inženjer Levi nije uspio preživjeti proboj, nego, na samom kraju rata, osta na jasenovačkom gubilištu. Dugo sam se, susrećući je, pitala, što je onako zamišljena i tiha, onako ozbiljna i povučena i samo rijetko u ponekom susretu blago nasmiješena? Tada nisam znala da je od svih jevrejskih stradalnika našeg grada ona bila najveći. I, tek sada, nakon raznih pogroma, nakon svega proživljenog, kada tražimo lica kojih nema, tražimo kuće, kojih nema, i sve znane, a pobijene ili pomrle ili pak širom svijeta rasute, blize i dalje, duboko u duši shvatam svu ondašnju bol i tugu, još i u samoći gospođe Side. A koliko li tek naš, širom kugle zemaljske, na rubovima dunjaluka “sniva” u po bijela dana svoje mostarske duvarove, svoj predratni proživljeni grad: Još se priča njena vrsna kuharica, kako je mladim gospođama nesebično dijelila najbolje recepte jevrejske i evropske kuhinje i da su mnoge od njih pored svojih, domaćih nafajiza upravo od nje naučile predivne snenokle, princeskrofne, marcipane i druge mespajze, a i ćuspajze. Posljednja i čuvena modistica Sida, nakon više seoba, najzad je, sve do svoje smrti stanovala u Faladžića sokaku, preko puta svog srušenog doma i dućana koji je bio na ćošku isto srušenog nekadašnjeg Alajbegovića sokaka. Možda joj je i to pojačavalo tugu, a možda i davalo snagu da poživi još koju deceniju, nakon svega? To nikada neću saznati! Samo i danas čujem jednu sretno preživjelu mostarsku hanumu da priča, kako je gospođa Sida, koju je i ona izvrsno poznavala, bila beskrajno plemenita osoba koja je, između ostalog, mnogim Mostarkama, koje nisu mogle kupiti njezine šešire, tokice drugo iste, bez naknade i bez razlike, za zabave i druge prigode posuđivala.”