brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Ibrahim A. DŽAFEROVIĆ
IBRAHIM IBRA (AJDINA) DŽAFEROVlĆ zvani GAČANIN, rođen 1922.* u Gacku. Stražar u Fabrici duhana u Mostaru. Predratni aktivista, član SKOJ-a od 1940. Jedan od atentatora na četničkog ideologa Radmila Grđića.
Poslije kratkotrajnog aprilskog rata i kapitulacije vojske Kraljevine Jugoslavije, bio je u grupi omladinaca koja je iznosila oružje i municiju iz kasarne na sigurno. „Poslije našeg noćnog iznošenja oružja i ostale opreme, grupa je ujutro iz magacina iznosila hranu: slaninu, mast, brašno, pasulj, pirinač, šećer i drugo. Bilo je komično vidjeti Ibru Džeferovića kako nosi ogromnu tablu slanine. Svi smo mu se smijali, pa i on sam sebi, ne odustajući od nošenja. Dio ove hrane sklonjen je u kuću omladinca Mirka Kovačevića, koja se nalazila odmah do zida divizijske kasarne, a veći dio u našu kuću, da bi poslije podne sve bilo podjeljeno siromašnim porodicama u našoj ulici.“
U Bataljonu od aprila 1942. Borac, poginuo u okršaju sa četnicima u Zaboranima kod Nevesinja juna 1942. Tom prilikom poginuli su ili su bili teško ranjeni, a zatim pobijeni, pored Ibre Džafarovića: HASAN DAUPOVIĆ ŠKODA, službenik iz Ljubuškog, ABDULAH DIZDAREVIĆ DULE, trgovac iz Ljubuškog, DANILO KOVAČEVIĆ, seljak iz sela Spile kod Nikšića, RADOSLAV KOVAČEVIĆ, seljak iz sela Spile kod Nikšića, PETAR LAZETIĆ, radnik iz Mostara, ĐORĐE MUJAČIĆ, seljak iz sela Crkvice kod Nikšića, MILAN NOVAKOVlĆ, seljak iz sela Crkvice kod Nikšića, SIMO VUJAČIĆ, seljak iz sela Maočića kod Nikšića, i ALEKSA VUJOŠEVIĆ, Crnogorac. Uspjeli su pobjeći lakše ranjeni Nenad Vasić, Branko Popadić, Ilija Vujović, i Hilmija Čišić, ranjen u nogu, a Martin Raguž i Vaso Kovačević su bili nepovrijeđeni.
Ostali su zabilježeni podaci o pogibiji Ibre Džaferovića i saboraca u knjizi „Mostarski bataljon“ Envera Ćemalovića:
„Kad su naši borci došli na ručak, po običaju odložili su oružje u sošku, koja se nalazila u predsoblju, i ušli u sobu, gdje su sjeli za sto da sačekaju ručak. U trpezariju je upala grupa mještana, predvođena Novicom Glogovcem, i s uperenim puškama komandovala: »Ruke uvis!« U isto vrijeme druga grupa je iznijela puške naših boraca iz predsoblja van kuće. Naši su bili potpuno iznenađeni, i goloruki, te im drugo nije preostalo nego da poslušaju naređenje izdajica. Četnici su vezali naše drugove, a zatim ih zatvorili u podrum i postavili stražu. Nakon toga iskupili su se svi mještani i krenuli u zasjedu na kolski put koji je vodio iz Zaborana da sačekaju Vasića i borce Udarne čete. Kad se kurir vratio iz Dramiševa, saopštio je da je Novica bolestan, a Vasi da je dijete ujela zmija, stoga da ne mogu doći, te ga mole da on dođe u Dramiševo. Vasić odmah odluči da sa desetinom krene u Dramiševo na razgovor s Glogovcem. Njima se pridružuju Hasan Daupović Škoda, Abdulah Dizdarević Dule i Martin Raguž. Nadomak Dramiševa, kolskim putem, koji je vodio preko pašnjaka i brisanog prostora, kretala se zbijena kolona desetine i predstavljala idealan cilj četničkoj zasjedi. Na začelju kolone išli su Vasić i Ilija Glogovac. Četnici su pustili našu kolonu da dođe na malo odstojanje, a zatim su otvorili plotunsku paljbu po njima. Čelo kolone, pokošeno mecima, palo je na zemlju, većina je bila smrtno ranjena (…).“
Ćemalović, Enver (1986): Mostarski bataljon, Mostar; grupa autora (1961): Hercegovina u NOB 1. dio, Beograd, Vojno delo; grupa autora (1986): Hercegovina u NOB 2. dio, Beograd; група аутора (1986): Херцеговина у НОБ, Београд ; grupa autora (1986): Hercegovina u NOB 4. dio, Beograd; Drago Karlo Miletić, članak „Italijanska reokupacija Mostara (septembar 1941 – juni 1943), Hercegovina br 7, str 119; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945.
Fotografija: S. Demirović
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!