brošura “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
knjiga “Spomenica Mostara 1941-1945.”
drugi dokument ili dokaz o spomen-ploči (na pr. fotografija)
Husnija Š. KANJE
HUSNIJA S. KANJE, rođen 25. oktobra 1921, Mostar, zemljoradnik (baštovan), član SKOJ-a od 1941, u Bataljonu od februara 1942, borac, poginuo u Janjini kod Konjica aprila 1942. u desetini Ante Zuanića. U istoj borbi gdje je bilo skoro 20 na jednog, poginuo je i Mustafa Kanje. Jedan Kanje je prvi poginuo, a drugi, ranjen, opalio je zadnji metak u sebe da ne bi pao u ruke neprijatelju.
O borbi u kući u Janjini, odlomak iz literature:
„Kada su naišli na veoma žestok otpor u Dramiševu 8. aprila 1942. godine ustaše su krenule na Janjinu i sručile se na desetinu Ante Zuanića. Iznenada su navalili sa svih strana iz šume i opkolili kuću u kojoj se nalazila desetina. Bila je to prizemna seoska kuća, pokrivena daskom. Partizani su prihvatili borbu – njih devetorica protiv 170 ustaša. Bila je to neravnopravna borba. Desetina se rasporedila u kući i smjelo osula vatru na neprijatelja. Razvila se ogorčena borba. Borci su gađali kroz prozore i vrata, i sa zidova ispod krova. Dok se napolju vidjelo, neprijatelj, dočekivan preciznom vatrom partizana, nije mogao prići kući. Desetina partizana je u toj borbi ubila petoricu i nekoliko ih ranila. Međutim, nevolja je došla sa mrakom. Što je mrak više osvajao, ustaše su se sve više približavale kući. Partizanima je, uz to, ponestajalo municije. Jedan od ustaških milicionara koji je bio mještanin – poznavajući svaku stopu zemlje oko kuće, i pod zaštitom mraka – privukao se zidu i zapalio kuću. Krov i druga građa su počeli gorjeti kao luč. Kuća se pretvorila u buktinju. To je dovelo do još veće nevolje – borce je počeo gušiti gusti dim. Postojalo je sve toplije i neizdržljivije. Vazduh se toliko užario da se braniocima činilo da se nalaze ispod vrelog sača. Dogorjele daske i grede počele su padati borcima na glave i paliti im živo meso. Uprkos tome, oni su se i dalje herojski borili i odbijali sve nasrtaje neprijatelja. Prijetila je opasnost da živi izgore… Među devetoricom boraca bili su i Mustafa i Husika Kanja, radnici iz Mostara. Jedan od njih je tom prilikom poginuo, a drugi je ranjen. Neki od preživjelih boraca počeli su da pomišljaju da sami sebi oduzmu život kako ne bi pali živi u ruke neprijatelju. Ranjeni Kanjo, kome je ostao samo jedan metak, onaj u cijevi, okrenuo se prema neprijatelju i uzviknuo: »Živjela Komunistička partija Jugoslavije! Živjeli partizani! Živjela Crvena armija«. Onda je okrenuo cijev puške prema sebi i povukao obarač. Ovo je mučno djelovalo na ostale borce. Odlučili su da ipak pokušaju sa probojem.“
U Mostaru postoji Kanjina ulica.
Ćemalović, Enver (1986): Mostarski bataljon, Mostar; Seferović, Mensur (1981): „Istočno i zapadno od Neretve“, „Narodna armija“, Beograd; Ćemalović, Enver (1986): Mostarski bataljon, Mostar; grupa autora (1986): Hercegovina u NOB 4. dio, Beograd ; grupa autora: Spomenica Mostara 1941-1945.
Fotografija spomen-ploče: S. Demirović (2018.). Fotografija palog borca: “Partizanski spomenik u Mostaru” (1980.)
Poznajete li detalje iz života ovog borca? Pošaljite nam vaše priče i fotografije. Sačuvajmo od zaborava!
