Ćamil S. DELIĆ 

ĆAMIL (SALKE) DELIĆ, rođen u Mostaru 2. jula 1924.*, bolničar po zanimanju. Aktivno pomagao pokret otpora tokom rata, član SKOJ-a od 1942. Uhapšen od policije NDH 1. maja 1943. u Mostaru. Odlukom Župske redarstvene oblasti u Mostaru poslan u logor Jasenovac. Optužen za čitanje komunističke literature, prisustvovanje partijskim sastancima, te pomoć u bjekstvu šesnaestogodišnje skojevke Samije Puzić iz mostarske bolnice, gdje je bila prebačena iz zatvora pošto su je ustaše pretukle (Samija je uhapšena kad je jedne zimske noći lijepila na zidove kuća parole i proglase). Ćamil je ubijen 1945. godine u Jasenovcu. Zbog Samijinog bjekstva uhapšen je i drugi bolničar – ilegalac Ivo Bronzović, i takođe likvidiran u logoru Jasenovac.

O Samijinom bjekstvu je zabilježeno:

„Čuvali su je dvojica policajaca stražareći u samoj bolesničkoj sobi noću, a samo jedan je ostajao danju. Upravnik bolnice dr Vjekoslav Glavadanović odredio je, međutim, da stražari ne mogu biti u bolesničkoj sobi i oni su prebačeni u hodnik. Mjesni komitet SKOJ-a riješio je da se organizuje bijeg Samijin iz bolnice, i Samiji su to javili. Jedan od Omladinaca, partizan Halid Sadiković-Bušak, iz Ljubuškog, koji se bio vratio iz odreda u Mostar na neke dužnosti, dobio je zadatak da organizuje to bjekstvo. On je uhvatio veze u bolnici sa bolničarima Ivom Bronzovićem i Ćamilom Delićem, koji su poslije pomogli. Samija je uveče otišla uz bolničke sobe do susjedne čajne kuhinje, gdje se svake večeri odnosilo sude poslije večere. Kada se udaljila otrčala je po dogovoru niza stepenice i izletjela iz zgrade. Njeni drugovi Mithad Hadžiosmanović i Halid Sadiković čekali su je sa biciklom pred bolnicom, uzeli je i odvezli. Djevojci je bilo osigurano sklonište u porodici Bušatlić, uz samu vilu tadašnjeg ustaškog moćnika doktora Riđanovića (…) Kad je Samija već bila u bataljonu policija je 22. aprila 1943. ovako izvijestila Ustašku nadzomu službu u Zagrebu o tom bijegu: »Dana 22. ožujka o.g. oko 19,30 sati pobjegla je iz državne bolnice u Mostaru Puzić Samija Mehmedova, učenica 5. r. gimnazije, islamske vjere, rodena 3. VIII 1926. g. u Mostaru. Spomenuta je uhićena dana 23. I 1943. kada su organi ave vlasti vršili uhićenje komunističkih omladinaca (o čemu je izvješćeno pod taj broj 183/43, od 25. I 43.), zatečena je na ulici sa nekoliko komunističkih letaka. Vođen je protiv nje postupak i sa ostalim uhićenicama osurnnjičena je po talijanskim vojnim vlastima trebala biti upućena Ratnom sudu u Šibeniku, a nalazila se u pritvonma ove oblasti na raspoloženju talijanskih vojnih vlasti. Iz zatvora je bila upućena u mjesnu državnu bolnicu jer je bolovala od pleuritisa. Izvidima vođenim po ovoj oblasti ustanovljeno je da je bjekstvo Puzić Samije organizirao Halid Sadiković, fotografski pomoćnik radom iz Ljubuškog, nastanjen u Mostaru. Pri tome su ga, pomagali bolničai Ivo Bronzović i Delić Ćamil. Delić Ćamil imao je zadaću da zabavi redarstvenog stražara koji je čuvao Puzićku, a Bronzović Ivo da joj prenese robu u bašču bolnice i da razvali vrata koja se nalaze kod mrtvačnice bolnice. Obadvojica su to u potpunosti i izvršili i Bronzović je Puzić Samiju doveo do spomenutih vrata gdje je čekao Halid Sadiković. Redarstveni stražar nakon kratkog vremena opazio je bjekstvo, all je potraga bila uzaludna. Kako je spomenuto, zatvreni su bolničari Bronzović Ivo i Delić Ćamil, koji djelo priznaju, a do danas nisu se mogli pronaći u Mostaru Puzić Samija i Sadiković Halid. (…)  Pretpostavlja se da su otišli među partizane koji su se u ono vrijeme nalazili u okolici Blagaja, kod Mostara.“

                Iz jednog sačuvanog dokumenta saznajemo da je Ćamil „upućen u logor na priedlog Ž.R.O. u Mostaru na vrieme od 2 godine; čitao komunističko tvorivo, prisustvovao sastancima, te pripremao i omogućio bieg pritvorenoj komunistkinji Puzić Semiji“.

                Nakon rata, Ćamilova majka je svjedočila: „Mog drugog sina Ćamila, starog 19 godina iz Mostara, bolničara Mostarske bolnice, zatvorile su Hrvatske vlasti i nakon provedenih 4-5  mjeseci u ovdašnjim njihovim zatvorima, otpremili su ga u sabirni logor u Novu Gradišku odakle mi se je nekoliko puta javio, a ja sam njemu slala pakete. Odakle su ga odveli u Jasenovac. Svjedokinja pokazuje pismo koje je poslao sin Ćamil 21.1.1945. god. iz logora Jasenovac. Pismo je snadbjeveno ustaškim žigom i iz njega se vidi da je Delić Ćamil bio zatočenik grupe 10 A sabirnog logora u Jasenovcu. Nakon pregleda pismo je povraćeno stranci. Ćamil je u bolnici zarađivao u mirno doba oko 1.200 dinara predratnih.“

* prema podacima iz knjige “Spomenica Mostara 1941-1945.”