Božo M. SKOČAJIĆ 

BOŽIDAR BOŽO (MAKSIMA) SKOČAJIĆ, rođen 25. decembra 1921* u Nevesinju. Završio Građansku školu u Mostaru. Član SKOJ-a od 1941, u Bataljonu od novembra 1941, borac. Za vrijeme četničkog puča zbog iznemoglosti vraćen sa Crnog polja, zarobljen od oružnika NDH na Rujištu kod Mostara 17. juna 1942, predat Italijanima, odveden u logor Mamula i nakon kapitulacije Italije pušten. Uhapšen od Nijemaca kao talac zbog presječene telefonske linije u Mostaru, i obješen 19. novembra 1943, zajedno sa Božom Skočajićem, Darinkom Bitanga, Ekremom Ćurićem i Tomom Kljujićem. Kao trajno sjećanje na njih podignut je spomenik kod Doma zdravlja, te spomen ploča na mjestu gdje su obješeni. Ime Bože Skočajića je bilo zabilježeno na spomen-ploči palim đacima Trgovačke škole u Mostaru.

Policijski ustaški šef Mato Roko napisao je izvještaj 26.11.1943. o tom događaju:

“Dana 16. novembra 1943. prije podne nepoznati počinitelj presjekao je brzoglasni kable njemačkih oružanih snaga u dr Starčevića ulici i to na željezničkom prelazu (tada je u Mostaru željeznica prolazila kroz centar grada, ispred Gimnazije, prim.a.)” Izvide po toj stvari vodili su njemačke vojne vlasti. Pošto je ovo djelo očito akt sabotaže počinjen od strane komunističkih osoba, to je generalno zapovjedništvo Petog Gorskog korpusa u Mostaru donijelo odluku da se imaju objesiti javno pet osoba, od kojih je netko od bližih osoba u šumi među partizanima. Na temelju te odluke obješene su danas ujutro u Ustaškoj ulici, pred zgadom Okružnog ureda, slijedeće osobe iz Mostara: Skočajić Božo, vjere pravoslavne, Ćurić Ekrem, vjere islamske, Babić Mujo, vjere islamske, Bitanga Darinka, vjere rimokatoličke i Kljujić Tomo, vjere pravoslavne, rodom iz Metkovića.” (M. Konjhodžić, Mostarke str. 251)