Mustafa H. ALIKALFIĆ

MUSTAFA (HASANA) ALIKALFIĆ, rođen 18. februara 1898*. u Mostaru. Profesor Učiteljske škole u Mostaru. Istaknuti antifašista, aktivista NOP-a, predsjednik NOO-a Mostara 1943. Zaposlen kao profesor istorije i geografije u Državnoj učiteljskoj školi u Mostaru, predavač u Muslimanskom zanatskom udruženju Itihad i Kulturno-prosvjetnom društvu Gajret, gdje je bio i član upravnog odbora. Aktivan u nizu mostarskih društava: bio je predsjednik Muslimanskog pokopnog društva Rahmet, a u vrijeme rata bio je aktivan i u mostarskom pododboru društva Merhamet koje je radilo na zbrinjavanju muslimanske djece izbjegle iz istočne Bosne. Više od 200 muslimanskih porodica iz Mostara, Blagaja, Bijelog Polja i drugih okolnih mjesta uzeli su djecu na izdržavanje i brinuli se o njima sve do završetka rata 1945. godine. Kroz funkciju predsjednika mostarskog NOO-a, radio je na prikupljanju oružja i materijala, skrivanju ilegalaca, izdavanju i rasturanju propagandnog materijala i sl. Odlukom Ministarstva narodne prosvjete NDH 29. aprila 1944. godine otpušten je iz službe. Optužen je za rad za NOP i zatvoren u podrum vladičanskog dvora koji je bio jedno od mostarskih mučilišta. Otuda je u oktobru 1944. otpremljen u Jasenovac gdje je likvidiran 1945. godine. Iz ustaškog dokumenta saznajemo da je „upućen u logor na priedlog Ž.R.O, na vrieme od 3 godine; održavao veze s partizanima.“ Bio je otac jednog djeteta.

Ime Mustafe Alikalfića je bilo zabilježeno na spomen-ploči u Trgovačkoj školi u Mostaru.

Omer Šaput, brat ubijenog Safeta Šaputa je 19. oktobra 1945. dao izjavu, objavljenu kao  „Zapisnik Gradske komisije za ispitivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača“ o Safetovom hapšenju u kojoj se spominje i Mustafa Alikalfić. Svi uhapšeni su prošli sličnu golgotu:

„24. marta 1944. godine u Mostaru je bilo ustaško zaštitno redarstvo iz Sarajeva koje je u zajednici sa Mostarskom policijom provelo niz hapšenja. (…). Ova hapšenja su izvršili agenti i to šef zaštitnog redarstva Sarajeva Jakupović, agent Hafizović, Sušić Pavo (nečitko), te agent Mostarske policije Cvitanović. Naročito je bio zao ovaj Sušić Pavo a i ostali svi manje-više. Mislim da su svi agenti sada u bjegstvu. U Mostaru su zadržali u zatvoru još nekoliko pohapšenih mjesec dana, gdje su bili izvrtnuti strahovotim mukama i terorom. Mučili su ih trodnevnom glađu, davali im soli, mlatili šakama, nogama, pendrecima, mećali u takozvani „tramvaj“ i nakon mjesec dana ih otpremili u Staru Gradišku, u veliku kaznionu. Tu je bilo u grupi 12 muškaraca i 4 ženske iz Mostara. Od Mostara su bili profesor Alikalfić Mustafa, Zajko Mehić, Omer Mesihović, Lazo Radišić, Hadžiselimović Arif Sabitage, Čulajević Dušan, Bučuk, Osman Novo, moj brat Safet. Drugih se imena momentalno ne sjećam. Od ženskih su bili Fatima Balta, Fahira Ćišić, Dika Hadžič i Bera Ćemalović. (…)“