Omer M. BULJUBAŠIĆ 

OMER (MUJE) BULJUBAŠIĆ, rođen 10. januara 1921. u Mostaru, stolar, član SKOJ-a od 1941, u Bataljonu od oktobra 1941, borac, ranjen prilikom neuspješnog napada na ustašku postaju u Vrdolju kod Konjica 22. januara 1942. Poginuo na Sutjesci 1943. godine*.

O Omerovom ranjavanju saznajemo:

„Panto Sarić, vodnik, sa jednom svojom desetinom uspio je upasti u prve seoske kuće, odakle je otpočelo prepucavanje sa braniocima. Ostali borci ostali su ležeći u snijegu, jer su branioci iz kuća davali žestok otpor ne štedeći municiju. Nakon tročasovne borbe otpočelo je povlačenje naših boraca pod zaštitom sumaglice. Zaštitu povlačenja desetine iz kuća u koje su upali naši borci vršili su Boro Radan, Branko Gašić i Božo Škoro iz jedne kuće u kojoj su prilikom upada razoružali dvojicu milicionera. Na kraju su uzeli puške razoružanih milicionera i pod borbom se povukli. U borbi su poginuli: PERO ĆEĆEZ, seljak iz Donjeg Sela kod Konjica, i VASO GAŠlĆ, seljak iz Baćevića kod Mostara. Teže su ranjeni: OMER BULJUBAŠIĆ, ILIJA KULJANIN, MILAN SERDAREVIĆ i RADE SINIKOVIĆ. Serdarević i Buljubašić previjeni su i preneseni u jednu seosku kuću. Kad je Panto Sarić, vodnik, vidio da se nisu povukli nepokretni Serdarević i u ruku ranjeni Buljubašić, vratio se do kuće gdje su ostavljeni. Panto je ukrkio Serdarevića i krenuo s Buljubašićem, povremeno se okrećući i pucajući u pravcu sela. Ostavši sami, Panto šalje Buljubašića u Blace da traži pomoć kako bi se spasio Serdarević koji je već bio promrzao. Nakon izvjesnog vremena pojavila se trojka na skijama koju je predvodio Asim Džumhur, te su uz velike napore donijeli Serdarevića u Blace.“

* Prema knjigama „Mostarski bataljon“ i „Spomenica Mostara 1941-1945.“, mjesto i godina pogibije su Sutjeska 1943, a ne Grušća 1944, kako je zabilježeno na spomen-ploči.