Šefkija A. DERVIŠKADIĆ 

ŠEFKIJA (ARIFA) DERVIŠKADIĆ, rođen 4. januara 1922. u Nevesinju. Pripadao naprednoj srednjoškolskoj omladini u Mostaru i Sarajevu. Školovao se i radio u Sarajevu gdje je bio član Fabričkog komiteta SKOJ-a. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije radio u Rudniku mrkog uglja u Mostaru. Radnik, član SKOJ-a od 1938. i KPJ od 1940. Član MK SKOJ-a za Mostar. U Bataljonu od decembra 1941, politički komesar čete. Po odstupanju partizanskih snaga iz Hercegoivne delegat voda i komesar čete Mostarskog bataljona 10. hercegovačke NOU brigade kroz Bosnu i učesnik Bitke na Neretvi. Poginuo u borbama protiv četnika u Fojnici kod Gacka maja 1943. Brat palog borca Hakije Derviškadića.

ODLOMCI IZ LITERATURE:

„Iz šume smo posmatrali ustaše koje su se bile ustrčale, dovikivale se i psovale čudeći se da niko od nas nije poginuo. Nakon odmora krenuli smo dalje i te noći bili već na padinama Male Čvrsnice. Sporo napredujući, u zoru smo se sklonili uz jednu pećinu, odakle smo posmatrali Aleksin Han. Danju, gledajući put koji smo noću prošli, svi smo se čudili da se niko od nas nije survao niz stijene i litice. Naišlo je stado koza i Šefkija Derviškadić uhvatio je jednu, zaklao je, oderao i isjekao na komade. Naložili smo vatru i odimljeno meso, skoro živo, u slast pojeli“.

 O Šefkijinoj pogibiji je zapisano:

„U Zijametu naš je Bataljon zanoćio u zaseocima Jagodići i Jelašnica. U samo svitanje pojavila se ustaška bojna Francetićeve Crne legije 132 koja je palila kuće i pojate. Kad je Šefkija Derviškadić istrčao na malu kosu iznad sela. Povikao je: »Drugovi, evo ustaša ko mrava!« Naši borci su dohvatili oružje ostavljajući rance i torbice po kućama i odmah prihvatili borbu. Ustaše su u početku borbe uspjele potisnuti naše borce, ali su nakon sređenja naše čete otpočele oštru borbu s napadačima na obližnjim kosama pokrivenim grmljem. Zamjenik komandanta Novak Knežević, pošto je medu prvima iskočio iz kuće. Rasporedio je 2. i 1. četu na bokove ustaša, a sa 3. četom zadržavao ih sa čela. Otpočelo je prepucavanje, jer niko nikog nije mogao potisnuti sa zaposjednutih položaja.  U borbama protiv četnika teško je ranjen Šefkija Derviškadić, radnik iz Nevesinja, koji je nakon nekoliko dana umro u bolnici. Bio je vodnik, ali se nije rastajao od svog mitraljeza. Uvijek je bio vedar, spreman za šalu i pjesmu. Šefkija je član Partije od 1940. godine. Radio je na Rudniku i bio član MK SKOJ-a u Mostaru 1941. godine.”