dr Safet I. MUJIĆ, narodni heroj

dr SAFET (IBRAHIMA) MUJIĆ, rođen 23.3.1908. u Mostaru, ljekar, humanista i istaknuta ličnost radničkog pokreta, jedan od organizatora ustanka u Hercegovini. Ljekar u bataljonskoj bolnici na Borcima, rukovodilac saniteta pri Operativnom štabu za Hercegovinu.

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Mostaru, a Medicinski fakultet u Beogradu. Jedno vrijeme je bio predsjednik fudbalskog kluba “Velež”. Za vrijeme studija pristupio je studentskom revolucionarnom pokretu na Beogradskom univerzitetu i postao simpatizer KPJ. Poslije završenih studija vratio se u Mostar i radio kao ljekar. Imao veliki ugled kod siromašnih slojeva stanovništva u Mostaru i okolinim selima. Član KPJ od 1938. godine, a već sljedeće godine član Mjesnog komiteta KPJ za Mostar. Neposredno pred rat izabran za člana Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu. U proljeće 1939. godine sa upravnikom drom Feodorom Lukačem i drom Zvonkom Marićem, organizovao je kurs prve pomoći za omladinu Mostara, mahom buduće partizane.

Poslije okupacije Jugoslavije 1941. godine aktivno je učestvovao u organizovanju pomoći u ustaničkom području istočne Hercegovine i u pripremanju ustanka u sjevernoj Hercegovini.

U julu 1941. je postavljen za komandanta Oblasnog vojnog štaba za Hercegovinu i zajedno sa Mustafom Pašićem vodio grupu komunista iz Mostara u okolinu Boračkog jezera gdje organizuju partizanski odred. Grupu na Jarac-kuku, padini planine Velež, za vrijeme odmora napadaju ustaše i ona se povlači u Mostar. Taj poraz grupe imao je za posljedicu da su dr Mujić i Pašić, po naređenju Svetozara Vukmanovića Tempa, člana Politbiroa CK KPJ i Vrhovnog štaba, isključeni iz KPJ. Prema Seferoviću, Tempo je insistirao da se obojica streljaju, što Avdo Humo nije želio da sprovede u djelo (…), jer „u Mostaru ne bi ni mogao (…) naći komunistu koji bi tu kaznu izvršio nad najistaknutijim i najvoljenijim komunistima u gradu“.

Septembra 1941. ponovo je napustio Mostar i otišao na područje Boračkog jezera gdje je formiran Konjički partizanski bataljon. U ovom bataljonu je organizovao sanitetsku službu i liječio ranjene i bolesne borce i narod okolnih mjesta. Iz jednog sjećanja: „(dr Mujić) organizuje bolnicu na Borcima u Šantića vili. On okuplja nekoliko drugarica koje su svršile kurs za bolničarke u Mostaru. Tih dana dr Mujić organizuje sanitet po četama, uvodi redovno pranje veša, kupanje boraca i parenje odjeće u »partizanskoj buradi«. U četama i vodovima postavljaju se bolničarke koje odgovaraju za higijenu boraca i zbrinjavanje ranjenika i bolesnika u četnim ambulantama. Posvećuje se pažnja čistoći kuhinja. Bolnica i četne ambulante pružale su pomoć i bolesnim mještanima. Organizuje se redovna nabavka sanitetskog materijala i lijekova iz Mostara i Konjica po spiskovima koje je sastavljao dr Mujić za doktore Hlubnu, Marića, Opijača i Rajkovića. On organizuje višednevne kursove pri bolnici za bolničarke u četama. Održava sastanke i sa ženama po selima objašnjavajući im značaj higijene u porodici, prilikom porođaja i za vrijeme odgoja djece. Sve to učinilo je dra Mujića najpopularnijim i najobljubljenijim čovjekom u narodu i među borcima“.

Četnici su 29.5.1942. napali partizansku bolnicu u Zvijerini i zarobili dr Safeta sa grupom boraca i bolnicom. Ubrzo u partizanskoj akciji biva oslobođen. U junu 1942. godine postavljen je za rukovodioca saniteta u Hercegovačkom partizanskom odredu koji je imao zadatak da štiti Centralnu bolnicu i ranjenike. U pokretu ovih jedinica za Bosansku Krajinu Safet se starao o ranjenicima, a mnogi od njih su ostali u životu zahvaljujući njegovoj brizi, zalaganjima i hrabrosti, jer gotovo i da nije imao sanitetskog materijala i ljekova.

 U selu Zabrđe kod Hadžića 28.8.1942. godine Odred je upao u okršaj sa Nijemcima. U ovoj borbi mitraljeski rafal je pogodio jednu stariju ženu, koja je sa partizanima krenula sa Zelengore. Pod jakom neprijateljskom vatrom doktor Safet je na brisanom prostoru potrčao da ranjenoj ženi ukaže pomoć, ali je pokošen mitraljeskim rafalom i na mjestu ostao mrtav.

Karlo Drago Miletić kao da je sve rekao u svojoj konačnoj ocjeni: „Doktor Safet Mujić odlikovao se humanošću, velikom ljubavlju ne samo prema bolesnicima i ranjenicima nego i prema osoblju s kojim je radio. Imao je velikog udjela u zdravstvenom prosvjećivanju naroda na slobodnoj teritoriji. Obilazio je sela i ukazivao pomoć bolesnicima. Postao je pojam ljudske plemenitosti ne samo kao ljekar nego i kao čovjek i borac. Takve ljudske osobine tražio je i od ostalog osoblja koje je radilo u Partizanskoj bolnici. Narod okolnih sela brzo je upoznao svoga legendarnog vojnika, humanog ljekara i čovjeka. Predstavljao je pravog narodnog ljekara.“  Dr Mujić je opisan kao „poznati revolucionar i humanista“, „jedan od najpopularnijih ljudi u Mostaru“. Liječio je borce i narod, te je prozvan “sirotinjskom majkom” i “sirotinjskim doktorom”.

Ukazom predsjednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. jula 1953. godine, dr Safet Mujić proglašen je za narodnog heroja.

U znak poštovanja, regionalni medicinski centar i jedna ulica u Mostaru nose njegovo ime. U Južnom logoru, u parku ispred Bolnice stoji njegova bista. Imena mostarskih doktora Safeta Mujića i Berte Bergman se nalaze na spomen-ploči doktorima, farmaceutima i studentima medicine i farmacije na zgradi Vojno-Medicinske Akademije u Beogradu.ta

Posmrtni ostaci dr Safeta Mujića su poslije rata sahranjeni na Partizanskom groblju u Mostaru, odnosno prenijeti su sa mjesta pogibije na kom još stoji oznaka. (vidi pretposljednju fotografiju, izvor: spomenicinob.info).

ODLOMAK IZ LITERATURE:

„Prvih dana avgusta izbili su na Igman. Tu sam stupio u Hercegovački odred i lično upoznao doktora Safeta Mujića. Bio je rukovodilac seniteta Hercegovačkog odreda. U maršu koji je nastavljen iste noći bio sam s doktorom Mujićem. Cijelu noć smo išli zajedno. Marš nas je vodio sa Igmana u pravcu željezničke stanice Hadžići do sela Zabrđa (na rječici Lepenici), gdje smo stigli rano ujutro. U toku marša neprekidno se brinuo za stanje bolesnika i ranjenika i o tome da li se osoblje bolnice tačno pridržavalo naređenja i uputstava koje je dao pred početak marša. Pričali smo malo i tiho, koliko je tajnost noćnog marša dozvoljavala. Najviše smo pričali o poznatim drugovima. Mnogo se interesovao o stanju organizacije u Sarajevu i o drugovima koji su radili u toj organizaciji. Silno, gotovo dječački se radovao očekivanom susretu sa borcima Mostarskog bataljona. Što se taj susret više bližio, bio je sve nestrpljiviji. Ali taj toliko željeni susret nije dočekao. Pao je pokošen neprijateljskim rafalom upravo onda kad je mislio da ostvarenju te želje više ništa ozbiljnije ne stoji na putu. Kako se to desilo? Kad smo došli u Zabrđe, jedinicama je dat odmor od nekoliko časova, ali smo ga morah nenadno prekinuti. Neočekivano, negdje oko 9 časova izjutra, naši obezbjeđujući dijelovi sukobili su se sa neprijateljem. Jedinice su odmah otišle na položaje, a komora, zbjeg i bolnica su upućeni prema kosi suprotno od one prema kojoj su Nijemci nadirali. Da bi se izbilo na određenu kosu, trebalo je savladati nekoliko stotina metara brisanog prostora sa vrlo jakim usponom. Kolona je nesmetano prešla gotovo cio taj uspon i izbila na jednu konjsku stazu. Upravo tada je Nijemcima pošlo za rukom da za momenat potisnu naše snage na suprotnoj kosi čime su stvorili mogućnost da mitraljeskom vatrom tuku našu kolonu. Naređeno je da ljudstvo polegne u prve zaklone, a da se konji čvrsto drže. Negdje na začelju kolone, oko 50 metara daleko od zaklona za kojim je ležao doktor Mujić, na otvorenom prostoru i dalje je jahala neka starica iz sastava zbjega. Bliži borci su joj vikali da siđe s konja i da se skloni, ali je starica bila potpuno izgubljena od straha. Pogodi je zrno u nogu i žena poče strašno da zapomaže. Kada je nismo mogli dozvati da sama pokrene konja prema nama, doktor poče da puže prema njoj, kako bi joj pružio pomoć. Pod jakom neprijateljskom vatrom dopuzao je do ranjene starice. I upravo kada se počeo dizati da je skine s konja, zahvatio ga je rafal. Srušio se mrtav na zemlju. Tako je, vršeći svoju ljekarsku dužnost, pao doktor Safet Mujić, predratni član KPJ, neustrašivi partizanski borac. Naše jedinice su odmah zatim potisnule neprijatelja i nastavile da se probijaju u pravcu zapadne Bosne.“  (Džemal Muminagić, Hercegovina u NOB, 1.dio)

Pročitajte knjigu o dr Safetu Mujiću: PDF – Partizanski doktor Safet Mujić

U prilogu je kratka biografija dr Safeta Mujića (Refik Hamzić, “Mostarci narodni heroji Jugoslavije“, 1986. Izvor: CIDOM)