{"id":29798,"date":"2024-02-12T16:33:35","date_gmt":"2024-02-12T16:33:35","guid":{"rendered":"https:\/\/partizansko.info\/mostarenja\/"},"modified":"2024-10-20T05:50:50","modified_gmt":"2024-10-20T04:50:50","slug":"mostarenja","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/partizansko.info\/en\/mostarenja\/","title":{"rendered":"Reflections of Mi\u0161o Mari\u0107 on Mostar"},"content":{"rendered":"\n
\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Reflections of Mi\u0161o Mari\u0107<\/h1>\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

\u00a0<\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Serija tekstova o Mostaru (u kojima je jedan od glavnih junaka i Partizansko spomen-groblje) nastalih u Egzeteru tokom posljednjih dvadesetak godina, iz pera pisca koji se danas smatra apatridom, a koji nije nikad napustio Mostar. U njima \u010desto kao da zbori savjest, koliko i sam Mi\u0161o Mari\u0107.<\/p>\n

Ukratko,\u00a0the right thing to do<\/em>, na Mi\u0161in na\u010din.\u00a0<\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n

Zahvaljujemo Mi\u0161i Mari\u0107u na ustupljenom materijalu.
<\/p> <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n

\n
\n
\n \n
\n
\n

\u010clanci:<\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Trinaestogodi\u0161njica<\/a><\/p>\n

Sje\u0107anje na slobodu<\/a><\/p>\n

Poraz malog zmaja<\/a><\/p>\n

Herojski juri\u0161 na mrtve<\/a><\/p>\n

Dug mostarskom vite\u0161tvu<\/a><\/p>\n

A gdje su Mostarci?<\/a><\/p>\n

Ko to tamo ubija mrtve?<\/a><\/p> <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n

\n \n
\n
\n

Pobje\u0111eni pobjednici<\/a><\/p>\n

Ustanak protiv zaborava<\/a><\/p>\n

Goru\u0107e \u017eege i poga\u0161eni datumi<\/a><\/p>\n

Ne\u0107emo stati<\/a><\/p>\n

Propinjanje na prste<\/a><\/p>\n

Bijel grad u crnoj monografiji<\/a><\/p>\n

Smla\u0107eni adresar<\/a><\/p> <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n

\n <\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Trinaestogodi\u0161njica<\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

(april – travanj 1992. \u2013 2005.)\u00a0<\/span><\/p>\n

Vladislav Hercegovi\u0107 je bio zlo\u010dest sin. Odmetnuo se od oca Stjepana, gospodara Hercegovine i zapasao \u201c\u2026Blagay et casteelli al ponte de Neretva\u201d – kule uz most na Neretvi. Taj slu\u010daj grupa Dubrov\u010dana pismom prijavljuje zemljacima u slu\u017ebi despota \u0110ur\u0111a. Pismo je datirano 3. aprila 1452. i to je prvi put da se pominje naselje na mjestu dana\u0161njeg Mostara. <\/span><\/p>\n

Od aprila 1452. evo je pro\u0161lo 543 godine. Kroz koje je grad rastao i sva\u0161ta preturio. U XV stolje\u0107u uzeli su ga Turci. Po\u010detkom i polovinom XVI obi\u0161le su ga kuge. Ostale su u narodnoj pjesmi \u010dije lijepe i tu\u017ene stihove \u010duvam za kraj ovog kazivanja…Ni zemljotresa Mostaru nije falilo. Najbezdu\u0161nije ga je zdrmao onaj iz 1563. Most u gradnji i grad uz most su predevrili. Valjda dobar materijal, dobra konstrukcija. A moralo je biti i inata. Mostar je inat-grad. Napre\u010dac se oporavio. Ve\u0107 pred kraj tog stolje\u0107a kuga i zemljotresa Dervi\u0161 – pa\u0161a Bajezidagi\u0107 ga bilje\u017ei:<\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u201cS vo\u0107em, vodom i ostalim miljem<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0On je druga Sirija na svijetu,<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0E bi reko da je rajska ba\u0161\u010da<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 Ko ga vidi u majskome cv\u2019jetu…\u00bb<\/span><\/p>\n

Ni dolaze\u0107a stolje\u0107a nisu ga teto\u0161ila. U XVII su ga \u00abobi\u0161li\u00bb Mle\u010dani, a potom je \u00abusko\u010dio\u00bb Stojan Jankovi\u0107. Popalio Pothum, D\u017eabovinu i Rajevinu, uzgred ne\u0161to i pobio. XVIII je po\u010delo s \u00abki\u0161om poput luga\u00bb pa se nadovezala buna mostarske raje svih konfesija \u2013 pa\u0161a im nije bio po volji, a kosila je jo\u0161 jedna kuga. Slijedila su dva stolje\u0107a svjetskih ratova. U Prvom su Mostarci i\u0161li da ginu Evropom, u Drugom nisu morali i\u0107i \u2013 smrt im je do\u0161la na noge. \u010cak su ih i saveznici, Amerikanci, po\u010dastili \u00abprijateljskim bombardovanjem…\u00bb Sve u svemu Mostar je u urbanom narastanju imao 3 zlatna doba. Prvo su dogradili Turci na temelju naselja s 19 porodica i jednim neo\u017eenjenim, po evropski nastavila Austro \u2013 Ugraska a modernim gradom u\u010dinila Druga Jugoslavija. Obilje je datuma u gradskom kalendaru o kojim bi se dalo pisati. Ovaj put \u0107u zamr\u010diti godi\u0161njicu u kojoj je Mostar do\u017eivio najve\u0107i bum u istoriji. Godi\u0161njica je trinaesta. Mogla bi se mr\u010diti i sljede\u0107e godine u maju, pod istim, podobnim brojem… Ponovio se: buuum!<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/span>***<\/span><\/p>\n

Pred 13. godi\u0161njicu, s razli\u010ditih adresa, dobih jedan fotos i jedno pismo. Fotos je uz tekst. Sti\u017ee samo s datumom i mjestom nastanka. Na svoju, stavih potpis ispod: \u201cNosioci demokratskih promjena (i podjekojeg lanca) na budvanskoj pla\u017ei, u predahu, ljeta gospodnjeg 92.\u201d Gospoda li\u010de na pokretne Cartievo panoe. Gospoda su izvo\u0111a\u010di radova jedne Gospodskije Gospode. Gospoda su svoje ideale i zasluge oka\u010dili oko vrata. Gospoda su nosioci Spomenice borca 91.\/92., Ordena Zasluga za Narod, za Hrabrost\u2026Za razliku od Drugova iz 41. \u010dije su spomenice i ordeni kovani od mesinga i bakra, gospoda su preferirala plemenitije metale, vi\u0161ekaratne. Gospoda su predstavnici mlade demokratije koja nas je vadila iz 35.godi\u0161njeg mraka. (Da su zakora\u010dili u more s teretom zasluga oko vrata, ni podmornica ih ne bi izronila.)\u00a0\u00a0Gospoda su glasnogovornici parola: \u201cDolje crvena banda!\u201d i \u201cZa krst \u010dasni i slobodu zlatnu!\u201d Koliko je sve \u201ccrveno\u201d bilo \u201cbanda\u201d i sva \u201cbanda\u201d \u201ccrvena\u201d \u2013 vrijeme \u0107e presuditi. A koji su intelektualno-ideolo\u0161ki razlozi gospode i volova da jednako pobjesne na crveno, bog \u0107e ga dragi znati…Krstova \u0161to se ti\u010de \u2013 koliko su \u010dasni \u2013 te\u0161ko je suditi po fotosu. Ali su, nema dvojbe, zlatni. Je li sloboda zlatna, znaju pre\u017eivjeli. Imena doti\u010dne gospode nisu va\u017ena. Vi\u0111ah takve od Mostara do Makarske i Splita u prolje\u0107e i ljeto 92. Dosurfali su na valu demokratskih promjena. Prethodnu istinu su unakazili, izobli\u010dili u la\u017e. Laz ozakonili u istinu i bezakonje. Njihovi argumenti su bili neporecivi i ubojiti. Njihova pohlepa i divlja\u0161tvo bili su iskreni. Ko nije htio s njima, imao je 3 izbora: da bude gledalac, \u017ertva il\u2019 izbjeglica. Tre\u0107oj kategoriji posve\u0107eno je pismo drugarke, Vesne Kazazic. Pi\u0161e ovako:\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/span>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00abSLOBA\u2013UPSALA, DRA\u0160KO\u2013KRAGUJEVAC, MEHO-OSLO, \u0160O\u0160E-SARAJEVO, RA\u010cI\u0106\u2013PODGORICA, FILIP-SIDNEY, \u0160UNJE- MOSTAR…\u00bb Onda pi\u0161e stih iz Zup\u010deve pjesme o grme\u010dkom boru koji se nije primio pod mojim mostarskim prozorima: \u00abVe\u0107 kad smo i mi razasuti \u2013 nije imao s kim ni ostati.\u00bb A nastavlja stihom va\u0161eg dopisnika: \u00abNema logike, moj gospodine, sve je samo tuga.\u00bb\u00a0<\/span>\u00a0<\/span>Na kraju zaklju\u010duje:\u00a0\u00abNema logike, moj Mi\u0161o, gdje pocinje logika, prestaje Bosna i Hercegovina!\u00bb<\/span>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>Koliko mi imena s fotosa ne bi zna\u010dila ni\u0161ta da im vlasnike i poznajem, toliko mi ova iz pisma zna\u010de beskrajno bogatsvo dobrote za koju sam osiroma\u0161en. Da vam ih predstavim:<\/span><\/p>\n

Prof. Dr. Vesna KAZAZI\u0106, predsjednica Mo omladine, asistent pa professor Pravnog fakulteta u Mostaru. Sad \u017eivi u Makarskoj,\u00a0\u00a0a gostuju\u0107i je profesor u svom gradu…<\/span><\/p>\n

Sloba ANDRI\u0106 je predsjedavao omladinom, pa radio u \u00abUNISU.\u00bb \u0160ta sad radi u Upsali nisam ga pitao, da mu ne sjedam na muku. Imao je brata, Sa\u0161u, u Mostaru. Nema vi\u0161e. Poginuo 93…<\/span><\/p>\n

Drassko je \u010cVORO, omladinac, a pred rat direktor Doma mladih. Kad smo se posljednji put \u010duli, poodavno, radio je u piljari, u Kragujevcu…\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

Meho MEMI\u0106 je bio fini ljekar i fini \u010dovjek. Po\u010divao na nekom groblju u Oslu pa se vratio ku\u0107i…<\/span><\/p>\n

Milan\u00a0\u00a0RA\u010cI\u0106 je tako\u0111e iz Vesnine omladinske raje. Zadesilo ga je da bude komandir Vatrogasne \u010dete kad se Neretvom i Radoboljom nije moglo ugasiti. Jer je Mostar imao \u010detu vatrogasaca, a okolo korpuse vatropiraca…<\/span><\/p>\n

Zlatko \u0160O\u0160E je pred rat otvorio diskont u Rodo\u010du. U ratu radio kao humanitarac. Sad je u Sarajevu, preorjentisao se na grafi\u010dke poslove…\u00a0<\/span><\/p>\n

Filip VUKOVI\u0106, jedini iz Vesninog pisma, nije Mostarac. Vedro Polje, kod Biha\u0107a. Bio je \u010delni republi\u010dki omladinac. Vi\u0161e puta u \u017eivotu sam ga sreo u brigadirskoj uniformi, po ORA-ma i SORA-ama, nego u civilu, u kancelariji\u2026\u010cusmo se\u00a0<\/span>ju\u010de. Radi u fabrici prikolica. Prvi omladinac postao dedo. Majka Marija \u017eivi u Polju koje joj se vi\u0161e ne \u010dini Vedro, jer je njen Filip u Sidney-u, daleko…\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

Enver \u0160UNJE, zvani \u0160unjica, on je jo\u0161 dalje. Vr\u0161io je funkciju \u0161ofera u OK SSO. \u017devkao je ponekad na one koje je vozio, namicao koji dinar peru\u0107i tu\u0111a kola i stalno sanjario da mu je \u00ab\u00a0Rayban\u00a0\u00bb cvike. Zato jer je \u00abvozikao crvenu omlatinu\u00bb bio je sumnjiv. Pa su ga 92. strpali u \u0106elovinu pod izlikom: \u00abdojavljivao rezervistima.\u00bb Tamo su ga uredno izdegene\u010dili, pa pustili. A 93. su ga strpali u kontejner. Iz kontejnera je preba\u010den na harem. Supruga, Ljilja, podi\u017ee dva sina, u Mostaru. Jedan igra nogomet za \u00abZrinski.\u00bb<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0***<\/span><\/p>\n

Pred trinaestogodi\u0161njicu u Mostar se vratio Jovo Pejanovi\u0107. Poslije onog rata po\u010deo je kao u\u010ditelj u Bosni. Onda je u\u010dio osnovce u Bijelom Polju, kod Mostara. Pa je radio u srezu, pa u gradskom Arhivu. U jednom mandatu je bio i predsjednik OK SSRN, a penzionisan je 87. s du\u017enosti sekretara OSUP Mostar. Bili smo kom\u0161ije, ulaz do ulaza. Sin sve\u0161tenika, Jovan, bio je vjernik u socijalizam i raju, a volio je \u201cVele\u017e,\u201d lozu i ver\u0161anje lugarina. U rje\u010dniku mostarskih \u0161tigli\u0107ara, lugarin je Pavaroti medju pticama. Prvi mostarski policajac nije imao sre\u0107e. \u017dalio se kako mu s balkona, prvi sprat, \u010desto zdipe lugarina, sve s kafezom. Njega su zdipili juna 92. Malo je pas\u2019o 88 ruza posa\u0111enih za druga Tita u krugu Vojne bolnice, malo su ga izvodili u \u0161etnju. Posade ga na konja, nataknu mu \u0161ubaru. Poslije su ga odveli u Dretelj slomljene, gangrenozne noge. Iz Dretelja je povezen u Split, u bolnicu. Stigao iza Ljubu\u0161kog. I otac Jovin, Petar, pro\u0161ao je istu Vojnu bolnicu 41. Dogurao je do \u017ditomisli\u0107a, a dalje – Neretvom. Iz Neretve se ne vra\u0107a. Jovo se, eto, vratio. Ostatke su mu spustili u zemlju, nedavno, supruga Marika koja s dva sina \u017eivi u Skopju, i mostarski prijatelji. Najstariji sin, Petar po djedu, pi\u0161e mi iz Canade: \u00abJo\u0161 uvijek sanjam djetinjstvo i lijepe trenutke pored Neretve, ali znam da vi\u0161e nikad ne\u0107u tamo da \u017evim jer me strah da moje k\u0107eri Olja i Doris ne do\u017eive ono \u0161to sam do\u017eivio ja.\u00bb<\/span><\/p>\n

Moj kom\u0161ja, Pero, sanja. Gledam da ne sanjam. Jer u san, po obi\u010daju bez kucanja, mogu banuti nosioci demokratskih promjena. Sad su podvezali kravate i uljudno cekaju novu turu. Po\u017ederali su nam vrijeme, siti su i, hvala na pitanju, spavaju spokojno. Spavaju potrbu\u0161ke, na le\u0111ima, postranice i pomalo hr\u010du. Ve\u0107ini niko i nikad ne\u0107e poremetiti san. Njihovo je carstvo zemaljsko, njihova je posljednja. Kad ih se sjetim zadivljen sam da je \u017eiv rob odozdo kutarisao glavu. Zbog njih mi se pla\u010de i povra\u0107a. Zbog njih ma\u0161tam da se u mom zavi\u010daju ra\u0111aju krilata djeca. Ako krenu da ih usre\u0107uju, da mogu odletiti.\u00a0\u00a0Da izma\u010de iz pisma neke budu\u0107e Vesne i da im od svih zna\u010dajnih godi\u0161njica u \u017eivotu Trinaesta ne postane najpamtljivija i najjubilarnija. Uz koju idealno pa\u0161e ona narodna, nakon kuge,\u00a0\u00a0koju vam najavih na po\u010detku:<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0\u00a0\u00abKad morija pomori Mostara,<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0\u00a0pomorila i staro i mlado,<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0\u00a0rastavila i milo i drago\u2026\u201d<\/span><\/p>\n

Mostarske morije iz 1507. i 1546. u poro\u0111enju s ovim iz 1992.\/93. do\u0111u kao krzamak.<\/span>\u00a0<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n

\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Sje\u0107anje\u00a0na slobodu<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Bile su dvije Slobode. Jedna u kojoj sam disao i druga u kojoj sam pisao. \u201cNovu slobodu\u201d koju Vi, po\u0161tovani \u00a0\u010ditaoci dr\u017eite u rukama jo\u0161 nisam vidio, a vru\u0107e \u017eelim da vam se dopadne. Tu koja vas dr\u017ei u rukama sam vidio. I osjetio na sopstvenoj ko\u017ei. Bolno me se dojmila. U\u010dinila me prognanim i dalekim. Zato me sje\u0107anje na staru Slobodu, s navodnicima i bez, \u010dini sjetnim. O onoj bez navodnika, ni staroj ni novoj, ne\u0107u tro\u0161iti rije\u010di. Kakva je bila stara, valjda znam, \u017eivio sam je i u\u017eivao –\u00a0 bezobrazluk je krojiti\u00a0 mi sje\u0107anja. Kakva je nova, tome su vje\u0161tiji\u00a0 sada\u0161nji u\u017eivaoci njenih blagodeti – bezobrazluk je krojiti im javu.\u00a0 Zato \u0107e ovo slovo biti samo o listu \u201cSloboda\u201d u kojem sam po\u010deo nasilno zatrt novinarski vijek. Mo\u017ee se \u0107itati i kao In memoram informativnoj, civilnoj \u017ertvi bolesna vremena koje se ne\u0107e pamtiti po ljudskosti, dobroti i pismenosti. Po pismenosti, sigurno, ne. Jer je potpisano desnim ka\u017eiprstom ovla\u017eenim na jastu\u010detu za muhure. S ta\u010dkom na kraju. Ta\u010dka je kalibra 155 mm. <\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0***<\/span><\/p>\n

Ranih 60-tih prvi put sam u\u0161ao u \u201cSlobodu\u201d. Ispod vrata. Poslije radnog vremena gurnuo dje\u010diju pjesmicu u redakciju na Musali. Objave \u010detiri zaredom. Nosio sam ih u d\u017eepu, hvalio se raji, a danima skanjivao da tra\u017eim honorar. Kad mi nakon Tepe nije ostao maj\u010din kusur a morila \u017ee\u0111, \u0161ta \u0107u, odem. Tamo sjede Olga Kocakov i Gojko Beri\u0107. Olga ka\u017ee da se dje\u010dije ne pla\u0107aju, Gojko ka\u017ee ima da se plati, vidje\u0107e s direktoricom, Nadom Novak. Vidio. Honorar sam iskapio u ba\u0161ti hotel \u201cMostara\u201d. Bilo je vrijeme ferija, slu\u017eio me u\u010denik Ugostiteljske \u0161kole na praksi. Re\u010de da je siro\u010de od Gradi\u0161ke, da se u\u017eelio majke, rodnog sela i da se zove Uglje\u0161a. Sro\u010dim to i odnesem Gojku na terasu hotel \u201cNeretve\u201d. Obi\u010dno bi sjedio sa Zulfom Bostand\u017ei\u0107em uz ogradu mosta a kad su bili veseli du\u0161a im bilo hakati predsjednika SO-e i drugove funkcionere dok se vra\u0107aju s posla. Taj put su se\u00a0tek po\u010dinjali uveseljavati. Gojko stavi u d\u017eep a u sljede\u0107em broju objavi reporterski zapis: \u201cPri\u010da o malom Uglje\u0161i\u201d. Krenulo me. Dje\u010dije idu redovno, poneki reporterski zapis, pokupim i nekolike prve gradske nagrade za pjesme i pri\u010de uz 14. februar. Povede me Mugda Karabeg u selo Grab kod Ljubu\u0161kog, do\u0161ao \u010dovjek iz Canade, on napi\u0161e za \u201cOslobo\u0111enje\u201d ja \u201cMister Majkl iz Graba\u201d ponudim \u201cSlobodi\u201d. Objave, pohvale. Ohrabren, konkurisa\u0107u za stalni posao. Direktorica Nada rekla: \u201cNije ovo ni \u201cNeretva\u201d ni \u201cLira\u201d, meni je dosta boema i alkoholi\u010dara.\u201d Bila je fina du\u0161a\u00a0Nada i po\u0161teno je rekla. Poslije je \u201cSloboda\u201d preselila u Dom kulture na Rondou a za direktora i glavnog urednika postavljen Pero Kova\u010devi\u0107. Hodao je malo poguren, zvali su ga Gute, nije se ljutio. Odmjeren, uvijek nasmije\u0161en a tvrd na rije\u010di. I on je mislio kao Nada: novina je novina a bircuz je bircuz, nisu me primili. U profesionalno novinarstvo me uveo banjalu\u010dki zemljotres ’69. Na Bunu, gdje predavah, do\u0111o\u0161e prepla\u0161eni banjalu\u010dki osnovci. Kraji\u0161nik sam porijeklom, banjalu\u010dki gimnazijalac, napi\u0161em: \u201cDnevni red bez zemljotresa.\u201d \u201cSloboda\u201d objavi, prenese desetak vode\u0107ih Yu listova. Zove me Pero: \u201cBi li ti bio novinar?\u201d \u017dao mi ostaviti djecu, dogovorim da izguram do kraja \u0161kolske pa me eto. Maja 70. startovao sam kao urednik kulturne rubrike.<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 ***<\/span><\/p>\n

S novoro\u0111enim Radiom \u201cSloboda\u201d se smjestila pod zajedni\u0107ki krov imenom\u00a0Informativni Centar Mostar. Na \u0107ija vrata sam u\u0161ao pored parkiranog kombija na \u0107ijim je plavim vratima krupnim, bijelim slovima pisalo: \u201cICM MOSTAR\u201d \u010dak i brojevi telefona. Ubrzo smo kupili \u201cFiata\u201d a taj kombi prodali mesaru u Imotski. Godinama sam ga sretao po Hercegovini s istim natpisom. Kroz prozore su blejale ovce. Voza\u010d ICM je bio Risto Janji\u0107<\/span>\u00a0koji je sve ljude zvao: Brale. I mi njega. Ne samo da je vozio, nego je prikupljao i oglase i \u010destitke. Ono: \u201cRadnim ljudima i gra\u0111anima sretan 1. Maj \u017eele…\u201d a u potpisu SO-e, drustveno-politi\u010dke i radne organizacije. <\/span>Ili: \u201dSretan Dan Oslobo\u0111enja…\u201d Pola u \u0161ali, pola ozbiljno Brale mi je <\/span>\u00a0<\/span>govorio da je u par op\u0107ina izmislio Dan oslobo\u0111enja radi \u010destitki. To nisu \u010ditali ni <\/span>potpisani, ali je donosilo fine pare i ku\u0107i i Brali. S glavnog ulaza, lijevo, bila je re\u017eija i studio Radija koji, na\u017ealost, moram zaobi\u0107<\/span>i jer nije tema pri\u010de. Desno dug hodnik. Na dnu mala prostorija gdje je Vera pravila kafe. Vera je bila mr\u0161ava, slabo je vidjela a kafe je pravila za bogove. Onda je bio hol s crvenim foteljama. Tu su dokoni kenjcijali. Vrata desno: fotolabaratorija i Seno Dugali\u0107, dobrica. Do\u0161ao je iz Nevesinja. Tamo je fotografisao za li\u010dne karte, svadbe i sahrane. Bio je radin, neobi\u010dno po\u0161ten i stidljiv. \u0160ta god mu ko ka\u017ee on se zasmije, pocrveni i makne u labaratoriju. Do Sene je bila redakcija i glavni urednik <\/span>\u00a0<\/span>Radija. To ne mogu zaobi\u0107i. Jer je Radio bio Asim Had\u017eajli\u0107, najinformisaniji novinar u gradu i bez konkurencije najbolji lokalni novinar u BiH. Kad bi mi stizali na posao, on je ve\u0107 zavrsio Dnevnik, burek i sirnicu, priloge za jo\u0161 par emisija, tekst za \u201cSlobodu\u201d, sportski izvje\u0161taj za zagreba\u010dke \u201cVe\u010dernje\u201d i ljubljansko \u201cDelo\u201d i \u2013 sigurno sam ne\u0161to zaboravio. Dobronamjernijeg i marljivijeg urednika u praksi nisam sreo. Do Asima, iza staklenih vrata, bila je administracija. Kata i Nazifa. Kata je bila, stru\u010dna i draga, Nazifa vesela i du\u0161a joj bilo zadjevati Icu. Od njih se ulazilo kod direktora. Na ta vrata jedino se kucalo. Prvi je bio Pero, poslije su se mjenjali. Pero se ne\u0161to zamjerio, poslali ga na \u201cOtpad\u201d, za direktora. Inace se osniva\u010d, OK \u0160RN glavnouredni\u010dkom i direktorskom kadrovskom politikom nije proslavio. Jedan odlaze\u0107<\/span>i <\/span>\u00a0<\/span>glavni urednik imao je da bira: direktor Pozori\u0161ta, Muzi\u010dke \u0161kole ili groblja Sutina… Postavljaju glavnog urednika Radija. Dosao Jovo Pejanovi\u0107, predsjednik OK \u0160RN, blag \u010dovjek, sav Mostarac. Voli \u201cVele\u017e\u201d, \u0161tigli\u0107e i lozu. <\/span>Po\u0161to je direktor ICM Hrvat, urednik \u201cSlobode\u201d Musliman predla\u017ee \u201cdruga Boru iz po\u0161tene srpske porodice.\u201d Nije po\u0161teno da mi\u010du onakvog Asima, ne mogu odoliti, ka\u017eem: \u201cIsti slu\u0107aj s mojom pokojnom babom, al nije za glavnog urednika Radija. Vi ste, predsjednic\u0107e, u upravi \u201cVele\u017ea\u201d, \u0161to ne sastavite ekipu: na golu Srbin, bekovski par Hrvat \u2013 Musliman itd, zavr\u0161i\u0107e Rodjeni u kozjoj ligi.\u201d Nije se ljutio, ali je \u201cpo\u0161ten Srbin\u201d pro\u0161ao. Kad sad skontam, po\u0161teno je Jovo \u017eelio s nacionalnom jednako\u0161\u0107u tri \u010delna \u010dovjeka u ku\u0107i…<\/span><\/p>\n

Posljednja vrata su vodila u tri prostorije. U prvoj je sjedila Kimeta. Kimeta je bila vrsna daktilografkinja i dama. Obra\u0107ah joj se sa: Gospo\u0111o Kimeta. Druga je bila najnaseljenija. Olga Kocakov pred penzijom, Dragan Miladinovi\u0107 \u0107utljiv i iskustven, \u0110emo Raljevi\u0107 koji na svaku mo\u017ee napraviti duhovitu repliku, Drago Mari\u0107<\/span>\u00a0mr\u0161av kao i ja a nadasve<\/span>\u00a0<\/span>obrazovan i profesionalan. U pro\u010delju, za dugim stolom, kidisao je na prototip Gutenbergove pisace Milivoje Mrki\u0107<\/span>, pjesnik, boem i svestran novinar podjednako i u \u201cSlobodi\u201d i <\/span>\u00a0<\/span>na Radiju. U posljednjoj prostoriji, kad je trebalo prelamati list, pojavljivao se tehni\u010dki urednik, Ico Voljevica. Dijelili smo stol. \u010ce\u0161\u0107e na Rondou. \u201cKad ih uhvatite u redakciji, vezite ih za stolice,\u201d predlagao je Pero. Deset godina za redakcijskim, kafanskim i porodi\u010dnim stolovima<\/span>\u00a0 <\/span>s prijateljem i kumom Icom Voljevicom, najljep\u0161e su godine u mom novinarskom i ljudskom vijeku.<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 ***<\/span><\/p>\n

Do\u0161ao sam da ure\u0111ujem dvije strane kulture, a prvi zadatak mi je bio da napi\u0161em izvje\u0161taj sa sjednice Op\u0161tinskog Sindikalnog Vije\u0107<\/span>a. Dre\u017edao sam tamo pet sati i na omotu \u201cKenta\u201d zapisao su\u0161tinu. Vratio se i otkucao 12,5 redova. Ostavio Peri na sto. Sutra me zove, pita: \u201cJe li ovo najava za naslovnu?\u201d Nije, velim, to je \u0161to sam smatrao va\u017enim.\u201d Ka\u017ee: \u201cMi planirali dvije strane. Jesi li uzeo referat?\u201d Referat nisam uzeo a bio je obi\u010daj <\/span>makazama sjeckati iz referata pa ne\u0161to pisati, a nesto lijepiti. Pobenavim: \u201c Ako vam je do prepisivanja referata, posaljite Kimetu, ona je daktilograf, ja ho\u0107u da budem novinar.\u201d Nikada me vi\u0161e za sta\u017ea u \u201cSlobodi\u201d nisu poslali na sastan\u010denje. A na prvo putovanje poslali u Posu\u0161je. Da obi\u0111em vlast i privredu. \u0160to jest jest – bilo je vi\u0161e vlasti nego privrede. Kraj je maja, vreo. Iza Li\u0161tice je po\u010dinjao makadam, nagutao se pra\u0161ine. U Posu\u0161ju zaobi\u0111em dogovorene, razgovaram s obi\u0107nim narodom oko puta. Ispri\u010dam to na jednoj strani pod naslovom \u201cPOSU\u0160KI PROBLEM DUG 30 KILOMETARA.\u201d<\/span>\u00a0 <\/span>Sjecam se prve re\u010denice:<\/span>\u00a0 <\/span>\u201cTamo gdje iza Listice prestaje asfalt, po\u010dinje posu\u0161ki problem dug 30 kilometara.\u201d Mislio sam: bi\u0107e problema. \u201cDobro ti je ovo,\u201d veli Pero. Drugi put nije bilo dobro. Opet Posu\u0161je. Idem<\/span>\u00a0 <\/span>na razgovore s predsjednicima <\/span>SO-e, OK \u0160RN i sekretarom OK SK. Rukovodstvo na doru\u010dku. Doru\u010dkova\u0107emo<\/span>\u00a0 <\/span>Brale i ja. Stol do nas dvojica pri\u010daju kako je u Vir do\u0161ao \u010dovjek nakon 50 godina u Argentini. U Vir \u0107emo. Povezemo nekog gra\u0111evinskog poduzetnika. \u017dali se kako zapo\u0161ljava 10 ljudi,<\/span>\u00a0<\/span>kako ga Op\u0107<\/span>ina dere porezom, dosta mu je svega, ima sedmoro djece, i\u0107i ce u Argentinu: \u201dda \u2018vata kobre\u201d. U Argentini, ka\u017eem mu, nema kobri, u Viru mi ka\u017eu nema Argentinca, oti\u0161ao obi\u0107i rodbinu u <\/span>Zagreb. Napi\u0161em saputnikovu pri\u010du, gurnem u \u0161tampu mimo Pere pod naslovom \u201cVATA\u0106U KOBRE\u201d. Mijo Juri\u0161i\u0107 bio vlast, zabrani rasturanje \u201cSlobode\u201d. Nismo se vi\u0161e sretali, odjednom mi se ukazao s Gospom me\u0111ugorskom. Ve\u0107 sam na TVSA, on je predsjednik Me\u0111uop\u0161tinske konferencije SK. Zove i moli da mu za vanrednu sjednicu napi\u0111em \u201cPregled dru\u0111tveno – politi\u010dke situacije u Hercegovini\u201d.<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0***<\/span><\/p>\n

\u201cSloboda\u201d je pokrivala podru\u010dje od Trebinja do Konjica i Livna koje su Livljani otmeno zvali Livorno. Zasto je Livno Hercegovina do danas nisam odgonetnuo. Svake sedmice bijah u jednoj komuni; Li\u0161ticu, Grude i Posu\u0161je il Bile\u0107u i Trebinje, obilazio bih u istom danu. Urednici su odre\u0111ivali teme, nesto uva\u017eavah a ne\u0161to pisah na svoju. Kako gdje do\u0111em, prvo svratim u brija\u010dnicu. Dok me obriju saznam koji je direktor lopov, sastav lokalnog tima za nedeljnu utakmicu, \u0107ija se \u017eena \u0161valera, koji je funkcioner mimo zakona uvalio ro\u0111aka da d\u017eabohljebari \u00a0i, sve od va\u017enosti u zivotu \u010dar\u0161ije. Kad\u00a0pisah po uredni\u010dkim, niko nije \u010ditao i svi su bili zadovoljni. Kad pisah na svoju, svi su \u010ditali, jedni davali podr\u0161ku, drugi tu\u017eakali. Iz Konjica me na sud poslao direktor Trgovinskog, Jak\u0161a jer sam telalio da je nakon udesa privatnog \u201cPe\u017eoa\u201d kamionom preduze\u0107a slao na opravak u Maribor. Iz Stoca predsjednik SUBNOR-a, Mujo jer sam objavio da plivaju kosti pod Spomenikom. Iz Nevesinja jer sam se sprdao s Olimpijadom na Brata\u010dkom Lugu a su\u0161tina je da sam u naslov stavio pobjedni\u010dku, gata\u010dku, D\u017euburovu kobilu. Direktor Gimnazije \u201cA. \u0160anti\u0107\u201d u Mostaru, Skiba jer sam se pitao kako su za 3 mjeseca uspjeli od 170 i kusur odlika\u0161a napraviti 110 s dvije i vi\u0161e slabih. Iz Gra\u0111evinske, Pehar jer mi nije i\u0161lo u glavu da na kraju godine zaklju\u010de ocijene pored rubrike i 17 u\u010denika III razreda izgubi pravo daljeg \u0161kolovanja. Iz Doma zdravlja jer sam tvrdio da je pacijent prije kod svetog Petra nego Hitna kod njega. Iz SUP-a jer je milicionar, predstavnik narodne vlasti, na Lenjinovom \u0161etalistu uo\u010di 1. Maja, me\u0111unarodnog praznika rada bigarli hak izdegene\u010dio predstavnika radni\u010dke klase, \u010dista\u010da\u00a0 \u201cParkova\u201d, itd. itd. Narodni heroj, Du\u0161an Grk mi govorio: \u201cTi, mali, vi\u0161e ne\u0107e\u0161 biti novinar,\u201d isto mi je govorio \u0161ef OSUP Mostar, Smajo Grozdani\u0107 (obojicu sam po\u0161tivao) ali kad su provjerili \u010dinjenice drug Mujo nije ostao predsjednik SUBNOR-a, milicionar je suspendovan,\u00a0oni direktori nisu ostali direktori, na Nevesinjsku olimpijadu nisam vise i\u0161ao ali sam ostao novinar. Govorili su: \u201cPusti Mi\u0161u, pi\u0161a uz vjetar al\u2019 dobro misli.\u201d… \u00a0Pisah devet godina kolumnu \u201cGost na\u0161e redakcije\u201d. Preko 400 ljudi gostovalo. Od akademika Isidora Pape i Gustava Krkleca, preko ljekara Hlubne i Mahi\u0107a, fudbalera Hrvi\u0107a i ko\u0161arka\u0161a Dalipagi\u0107a do \u010dista\u010da Franje Federmana… Govorili su: \u201cKako mo\u017ee\u0161 o svim ljudima dobro pisati!?\u201d Odgovarah da biram dobre\u00a0ljude pa pi\u0161em nalik na njih, kako druga\u010dije. Uzgred re\u010deno, dvije godine zaredom\u00a0Udruzenje novinara BiH nagra\u0111ivalo je kolumnu prvom godi\u0161njom nagradom. Toliko puta sam konkurisao, poslije nisam, pozabavio se \u201cMostarskim ki\u0161ama\u201d za svoju du\u0161u…<\/span><\/p>\n

\u201cSloboda\u201d, dakako, nije bila savr\u0161ena novina. Ali je bila po\u0161tena novina. Ni\u00a0 svi mi iz njenih izblijedilih redova nismo bili savr\u0161eni novinari, ali smo se svi trudili da budemo po\u0161teni. S izuzetkom izvje\u0161tavanja s utakmica \u201cVele\u017ea\u201d- tu smo odreda bili pristrasni. \u201cSloboda\u201d je bila \u010destita \u0161kola s \u010dijih je stranica izraslo desetak\u00a0ponajboljih pera bh novinarstva. Do Goje Beri\u0107a, i poslije njega. Oti\u0161ao sam iz \u201cSlobode\u201d i ICM godine kad je oti\u0161ao Ico Voljevica. Bolila me njegova prazna stolica preko puta. Kolege s kojim veselo spiskah dekadu, od Vere do Pere, jasno vidim u sje\u0107anjima kao tornjeve me\u0111u ljudima. <\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0***<\/span><\/p>\n

Ico je prestao uljep\u0161avati Grad i moj vijek 26. januara 80. Ve\u0107 par godina me vrbovali s RTV SA, iz sarajevskih novina, RTV Beograd, \u201cSporta\u201d…Opredjelio sam se za TV SA pod uslovom da ne mi\u010dem iz Mostara. Puno je primamljivije bilo \u017eivjeti u Mostaru a raditi u Sarajevu, nego obrnuto. Oti\u0161ao sam u Kulturno – \u00a0umjetni\u010dki program Televizije za samostalnog urednika maja 80. Bijah jedini urednik u KUP-u koji nije stanovao u bh prestonici. Maja 92. u kancelariji Dje\u010dijeg konzulata, prostor usahlih \u201cKi\u0161a\u201d, za jedan zid daleko od Icinog i mog biv\u0161eg stola, zlopatim kako bih jo\u0161 jedan konvoj uplakane djece \u0161to mirisu na pi\u0161u i izbezumljenih majki evakuisao ispod granata. \u010covjek kojeg sam bratski volio, dijelio s njim radosti i tuge, kumili se preko supruga, objasnio mi je kako stvari sa mnom stoje. \u201cTi, kume,\u201d veli, \u201cmora\u0161 se pomiriti s \u0107injenicom da u ovom gradu nikad vi\u0161e ne\u0107e\u0161 biti novinar, mo\u017ee\u0161 samo kupiti pikavce po ulici.\u201d <\/span><\/p>\n

Pi\u0161em ove redove s pogledom na British Channel koji Francuzi zovu La Man\u0161. Kum je, \u010dujem, u Mostaru, bavi se umjetno\u0161\u0107u. Tu njegovu sklonost ka likovnosti i skulpturi savjetodavno sam podr\u017eavao prije rata, a on se u ratu galantno ponudio da sa\u010duva skoro pola preostale kolekcije koju skupljah k\u0107eri. Pola su vec \u201coslobodili\u201d dok sam na splitskom aerodromu s voza\u010dem Konzulata, mislim da je bio Goran Bakovi\u0107 ili Mumin Ma\u010di\u0107, \u010destiti ljudi, utovarao dje\u010diju hranu pribavljenu dobrotom rektora lisabonskog Univerziteta, pa kolabrirao. Papica je bilo 16 tona, u Mostaru, javili mi, ni grama, a kolekcija je brojala 138 eksponata u raznim tehnikama. Jednom sam zovnuo Kuma u Australiju da zamolim bar jedan. Bila je jesen, plju\u0161tala je prokletinja, k\u0107er nije imala cipele za \u0161kolu. \u201cBio je rat, Kume,\u201d veli.\u201d Shvatim da se Kum \u201cpomogao\u201d jedinim preostalim bogatstvom moje 11.godi\u0161nje k\u0107eri ali do danas nisam shvatio: \u0161to je ba\u0161 meni bio rat, a Kumu brat. Godinama se dvoumim da li da mu napi\u0161em u\u010dtivo pismo, izvinem za neupitan gen, trazim bar dio kolekcije, ili da ljubazno zamolim, preko Interpola. Sa\u010duvah kompletnu, potpisanu \u00a0dokumentaciju; \u010dak sam u pri\u010du preto\u010dio, \u0161tampa\u0107u u knjizi… Knjiga se zove \u201cMostarenje\u201d. O ljudima i bezljudju. Nakon kojeg sam, ipak, sretan covjek. Pisem povremeno za neke novine ovdje, redovno u Skandinaviji, kori\u010de mi stihove, javljam se kao nekad na Radio i TV Mostaru, oni pto su me pjevali nisu promukli… Evo se i \u201cSloboda\u201d vratila kao \u201cNova\u201d, opet sam radostan\u00a0 na njenim stranicama a jedino me malkice pecka savjest \u0161to sam razo\u010darao Kuma – ne kupim pikavce po Mostaru. <\/span><\/p>\n

Kupljenje pikavaca je \u010dasniji posao od \u201ckupljenja\u201d kumovih milo\u0161ta k\u0107eri. \u0160to nije tema neugasla sje\u0107anja na vrijeme Slobode, opet s navodnicima i bez, nego mnogo tu\u017enije i sramotnije pri\u010de. \u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

\/2005.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n

\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Poraz\u00a0malog zmaja<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Kad se od Klinja penje prema Tjenti\u0161tu, s lijeve strane iznad puta, stra\u017earila je austro-ugarska \u017eandarmerijska stanica. Uz puno po\u0161tovanje za sve dobro \u0161to je Austro – Ugarska uradila u BiH, nerado se sje\u0107am bilo kojeg okupatora, a \u017eandarmerijskih stanica jo\u0161 neradije. <\/span>Ali ova je posebna. Krov je, naime, poseban. Ki\u0161a \u0161to se slije sa jedne strane krova od\u017eubori poto\u010di\u0107em u Sutjesku.\u00a0 <\/span>A Sutjeska, uz nekoliko presjedanja, u Crno more. Kapi s druge, opet poto\u010di\u0107em, u Neretvu. Neretva, bez presjedanja, te\u010de u Jadran. S jednog krova u dva sliva. Neretvi je poprijeko bilo puno bli\u017ee i lak\u0161e, a \u0161to je odlu\u010dila naokolo, more \u0107e joj znati. Milenijima joj nije bilo lo\u0161e. Gasila je \u017ee\u0111, natapala polja, igrala s djecom, a kad je do\u0161lo vrijeme grijala i svijetlila ljudima, a oni joj obale u\u010dvr\u0161\u0107ivali mostovima, kitili gradovima, slikali je, pjevali, slavili… Mostar me\u0111u prvim i najobilatije. Da je znala, jada, \u0161ta \u0107e joj se posljednjih petnaestak godina u tom gradu doga\u0111ati, okrenula bi pre\u010dicom. <\/span><\/p>\n

Nakon naslova i ovog podu\u017eeg uvoda, po\u0161tovani \u010ditaoci, \u010dini vam se da je va\u0161 dopisnik iz inostranstva u inostranstvo skrenuo s teme il s uma. <\/span>Ni\u0161ta ne brinite, sve je pod kontrolom. Kad je Mostar u pitanju uvijek volim malo izdalje, jer mi ljep\u0161i nego ovaj izbliza. Izbliza stvari stoje naopako. Ovako: <\/span><\/p>\n

Mostar uz Neretvu je bio grad spomenika. U star vakat i mla\u0111e vrijeme su ih podizali, u najnovije ru\u0161ili. <\/span>Jao ti ga je gradu koji nema kome podi\u0107i spomenik. Hiljadu puta ga jao onom koji ih poravna. Najljep\u0161i spomenik Mostara, Stari most, utopljen je u rijeku koja se njime ponosila. I njegova mla\u0111a bra\u0107a su utu\u0161ena u njoj. <\/span>Najumilnijeg\u00a0 pjeva\u010da Neretve, Aleksu \u0160anti\u0107a, i njega su bronzanog utu\u0161ili. <\/span>Lijepi spomenik Neretvinim hrabrim kupa\u010dima, Partizanski, jedan od 4 najznamenija antifa\u0161isti\u010dka u Evropi srokali dinamitom pa smacolali. Iz \u010dar\u0161ije \u010duvene po gostoprimstvu, delo\u017eirali drage goste: Matiju Gupca, borca za pravicu\u00a0 i Vladimira Nazora pjeva\u010da \u00a0pravice hrvatskog naroda. <\/span>Delo\u017eirali \u00a0desetine spomenika mrtvim i prognali desetine hiljada \u017eivih \u0161to ovim, \u0161to na onaj svijet. A nedavno, 26. novembra minule u mostarskom parku Zrinjevac, \u010dije mi je ime odnekud poznato, sve\u010dano otkrili spomenik \u00a0Bruce Lee-u. Malom Zmaju, po kineski.<\/span><\/p>\n

\u201cDaleko je od svega i niko ne mo\u017ee pitati \u0161ta je uradio u vrijeme Drugog i Prvog svjetskog rata ili \u0161ta su mu preci uradili u vrijeme Turaka. Nije katolik ni pravoslavac ni musliman. <\/span>Brucce Lee je dio na\u0161e ideje o univerzalnoj pravdi,\u201d obrazla\u017eu inicijatori. <\/span>Jo\u0161 dodaju:<\/span><\/p>\n

\u201cAko je okrenut na zapad brani\u0107e isto\u010dni Mostar od zapadnog Mostara, ili zapadni od isto\u010dnog. <\/span>Ne mo\u017ee biti okrenut jugu, jer je to Hrvatska. Okrenut sjeveru, ne gleda nigdje.\u201d<\/span><\/p>\n

Zvu\u010di veoma lijepo. I \u0161uplje. \u0160ta je ko uradio u vrijeme Turaka, Prvog i Drugog svjetskog rata istorija i povijest su pribilje\u017eili u detalje i stranica je zaklopljena. \u0160ta je ura\u0111eno u posljednja dva mostarska jo\u0161 se utvr\u0111uje i bi\u0107e objavljeno u Hagu. Zbunjuje i konstatacija da nepripadanje muslimanima, katolicima i pravoslavcima \u010dini Bruce Lee-a \u201cdijelom ideje o univerzalnoj pravdi\u201d. Zna\u010di li to da bi svi trebali pre\u0107i na budizam? I \u0161to okrenut sjeveru \u201cne gleda nigdje\u201d, i to zbunjuje. Koliko se sje\u0107am i sjeverno od Mostara se gledalo u \u201cnegdje\u201d. Najidealniji pogled mostarskog Lee-a bi bio: u crnu zemlju<\/span>.<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 ***<\/span><\/p>\n

Spomenik je u prirodnoj veli\u010dini, pozla\u0107en i s natpisom: \u201cBruce Lee 1940. \u2013 1973. \u00a0Tvoj Mostar\u201d. <\/span><\/p>\n

Za\u0161to je Mostar potpisan kao grad\u00a0 jednog Amero \u2013 Kineza a zjape prazna postolja spomenika Mostarcima, za\u0161to su desetine hiljada Mostaraca ostale bez grada, znaju valjda Inicijatori Raspudi\u0107 i Gakalo. Istina, Lee\u00a0 je gostovao u Mostaru. U oba kina. Pravdoljubivi Mostar ga je volio jer je bio dobar momak koji tabana bitange. Najvi\u0161e ga je volio Oma Batlak. I u\u0161i\u0107ario pone\u0161to na njemu. <\/span>Oma je \u0161vercovao kino\u00a0 ulaznice, jo\u0161 bi pone\u0161to mimo zakona, pa je milicija njegova le\u0111a \u00a0i stra\u017enjicu odabrala za poligon treniranja strogo\u0107e. Onda je Oma po\u010deo zalaziti u \u201cReviju\u201d. Donosio je \u010dokoladice i udvarao se lutkama u izlogu.\u00a0 Govorilo se: <\/span>\u201c<\/span>Pravi se lud da ne bi i\u0161ao u \u0106elovinu<\/span>\u201d<\/span>. Proglasili su ga legendom. Mostar ima \u010dudne ar\u0161ine za dodjelu titule legenda. Jedno tri godine kako je Oma postao legenda i strpljivo \u00a0udvarao lutkama u izlozima, \u010duh da i mene zovu legenda. Odmah sam oti\u0161ao kod prijatelja, neuropsihijatra Fahre Puzi\u0107a. Nakon temeljitog, stru\u010dnog pregleda dijagnosticira: \u201cNisi legenda.\u201d Pao mi Vele\u017e s du\u0161e. \u00a0Nejse, siguran sam da ni legendi Omi Batlaku, rahmet mu du\u0161i, ne bi palo napamet da omiljenog Lee-a uvr\u0161tava u gradski spomeni\u010dki fond. Mostar je sebi nara\u0111ao junaka za spomenika. Bilo je mi\u0161ljenja da ih je i previ\u0161e. Zateknem se s Hamdijom Pozdercom u Predsjedni\u0161tvu SUBNOR-a na Musali osamdesetih. Prima delegaciju boraca iz partizanskog sela Ba\u0107evi\u0107i kojim je rat obilato namakao mrtvih za spomenika. Obavje\u0161tavaju druga Hamdiju kako bi dogodine, za 27. juli, Dan ustanka BiH podigli jo\u0161 jedan spomenik Palim Borcima i \u017drtvama fa\u0161izma. <\/span>Bilo bi im milo da on do\u0111e i sve\u010dano otkrije spomen obilje\u017eje. \u00a0<\/span><\/p>\n

\u201cStanite malo \u00a0sa spomenicima, drugovi, molim vas,\u201d ka\u017ee drug Hamdija. <\/span>\u201cOva \u0107e zemlja sva postati sveta, ne\u0107e se \u010dovjek imati gdje popi\u0161at.\u201d<\/span><\/p>\n

Spomenik Bruce Lee-u koji je glumio borca – a sjajno je to umio u kombinaciji kineskog borila\u010dkog umije\u0107a i holivudskog mla\u0107enja para \u2013 zapi\u0161ali su no\u0107 nakon sve\u010danog postavljanja. Prvo su ga razoru\u017eali, nikad se ne zna. Zdipili su mu nun\u010dake s lancem, onda su ga izbockali, nasprejali pa zapi\u0161ali. Opoganile su ga iste bitange koje su o\u010distile Mostar od spomenika i gra\u0111ana a koje je Lee kao filmske negativce odirao od\u00a0 batina. <\/span>Nekad je u mostarskim kinima Bruce Lee bio pobjednik. U parku Zrinjevac je \u017ertva. Vi\u0161e je krokodilskih suza demokracki Mostar prolio u sredstvima informisanja nakon oskrnavljena spomenika glumcu kineskih korijena, nego nad svim poravnanim spomenicima ro\u0111enih Mostaraca. Koji nisu glumili ni \u017eivot, ni hrabrost, ni smrt<\/span>.<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0***<\/span><\/p>\n

Od velikog je zna\u010daja, isti\u010du Inicijatori a pridru\u017euje se doma\u0107a i sedma sila, da je spomenik Lee-u \u00a0u Mostaru otkriven dan prije nego u njegovom Hong Kongu uz obilje\u017eavanje 65. ro\u0111endana.\u00a0 Preduhitriti ljubav i po\u0161tovanje Lee-ovih sunarodnjaka i sugra\u0111ana ne uklapa se u norme \u201cideje o univerzalnoj pravdi\u201d. \u00a0Ali je \u201cMostar prvi u svijetu,\u201d isti\u010du.\u00a0 \u00a0Po\u010detkom avgusta 1973. godine kad je Mali Zmaj umro – od \u201coticanja mozga\u201d po jednom od obdukcijskih nalaza – zorom se na Rondou sabirah sa Skenderom Kulenovi\u0107em i Zukom D\u017eumhurom. <\/span>Za par susjednih stolova izmilili penzioneri da im se sabrat uz kafu i eglen dok ne pricvrlji. Gu\u0161tam iz fild\u017eana, jo\u0161 sla\u0111e\u00a0 \u00a0slu\u0161aju\u0107i Skendera i Zuku\u00a0 a uzgred i prvi jutarnji Dnevnik Radio Sarajeva sa zvu\u010dnika iznad vrata kafane. Izme\u0111u ostalih i vijest da su ju\u010de u Mostaru zabilje\u017eena tri smrtna slu\u010daja od toplotnog udara. Na kraju ide metereolo\u0161ki bilten Vuke Ze\u010devi\u0107a. U \u010ditavoj zemlji je bilo sun\u010dano s nezapam\u0107enim \u017eegama. U Demir Kapiji 41C, u Mostaru 42C, a Titograd je bio najtopliji s rekordnih +43C u hladu.<\/span><\/p>\n

\u201c\u010custe li komentar ovih penzionera?\u201d pita Zuko.<\/span><\/p>\n

Nismo.<\/span><\/p>\n

\u201c Vele: ike, Titograd, \u0161ta \u0107e oni, garibi, pi\u0107ka im materina\u201d. <\/span><\/p>\n

Skender se smije. Mostar je morao biti rekordan, pa taman pola \u010dar\u0161ije pokosio toplotni udar. <\/span><\/p>\n

Penzioner na Rondou je govorio u svoje ime. Inicijatori se ogla\u0161avaju u ime Desnog Mostara. Lijevi i\u00a0 Prognani imaju svoje mi\u0161ljenje. A va\u0161 dopisinik misli sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n

Da su spomenik vajali Michelangelo, Rodin, Me\u0161trovi\u0107 i ro\u0111eni Mostarac Florijan Vlada Mi\u0107kovi\u0107 \u010diju su \u201cDjevojku\u201d <\/span>\u2018<\/span>92. iz tog parka zdipili ATG bojovnici (pripadnici Auto \u2013 Televizor- Gorenje<\/i> grupe), mostarski Bruce Lee je ki<\/span>\u010d<\/span>. Jer je ideja ki\u010d. Kao nekad bijele \u010dorape na neopranim nogama. Ovakav Mostar ne zaslu\u017euje onakvog Lee-a. Onakav Lee ne zaslu\u017euje ovakav Mostar. Koji se desetak dana prije, nakon hap\u0161enja \u00a0hrvatskog generala Gotovine dernjao: \u201cSvi smo mi Ante Gotovina!\u201d Po\u0161to to smeta osjetljivom uhu Evrope i dr neuropsihijatrije Fahre Puzi\u0107a, sad se mo\u017ee po volji izdirati: \u201cSvi smo mi Bruce Lee!\u201d Zvu\u010di va\u017eno, odva\u017eno, bezazleno\u2026 I veoma ohrabruju\u0107e za najglasnije buka\u010de, kapitalce kleronacionaliste na svim stranama. Koji \u0107e, garant, biti vje\u010dni. Ne\u0107e im se desiti da umiru od <\/span>\u201c<\/span>oticanja mozga<\/span>\u201d, poznato je da ne \u201coti\u010de\u201d<\/span> ono \u010dega nema. A kukavni Mali Zmaj \u00a0u mostarskom parku prvi put je pora\u017een. Pogani\u0107e ga bitange, zapalo ih. Kad se sjetim \u0161ta su radili \u017eivim Mostarcima \u201892.\/ \u201893. i kasnije, strah me pomisliti \u0161ta \u0107e uraditi mrtvom Kinezu. Ako mu dojade, a taj sve mo\u017ee, o\u017eivje\u0107e. Ko kutari\u0161e, pri\u010da\u010de. A ako korito Neretve osvane suvo, ne treba se \u010duditi. Dosta joj svega, okrenula je pre\u010dicom. Kad je \u010destit i nevin svijet morao oti\u0107i, \u0161to ne bi i rijeka<\/span>.<\/span><\/p>\n

\/\u201c<\/span>Bosanska po\u0161ta\u201d, Oslo, uz Dan mrtve Republike 2005<\/span>.\/<\/span>\u00a0<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n

\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Agonija\u00a0najgradskijeg grada<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Na prvu godi\u0161njicu Drugog svjetskog rata, 1. septembra ’40. \u00a0Mostar je protestovao mitingom pod ogromnim transparentom \u201cOstvarimo jedinstvo \u017eivih da ne bi u zajedni\u010dkim grobovima ostvarili jedinstvo mrtvih<\/em>\u201d. Fotografiju s mitinga\u00a0 uz pismo Radmila Brace Andri\u0107a naslovljeno \u201cPet decenija sada\u0161njosti\u201d objavilo je \u201cOslobo\u0111enje\u201d 4. juna ’91. U pismu upozorava: \u201cZlo ve\u0107 kuca na vrata\u201d. \u0160ta je bilo za pola stolje\u0107a izme\u0111u mitinga i pisma, zabilje\u017eila je istorija. Ko je i \u0161ta se zbilo s autorom pisma, zabilje\u017ei\u0107emo u nekoliko redova. Radmilo je sin Mihajla Andri\u0107a, \u017eeljezni\u010dara s uskotra\u010dne pruge kojom dugo niko vi\u0161e ne putujuje. Posljednji \u201c\u0106iro\u201d je\u00a0 ispra\u0107en iz Mostara uz muziku i cvije\u0107e ’66. Mihajlo u ljeto ’41. Bez cvije\u0107a i muzike. Nepristojno je pominjati koncert italijanske vojne glazbe na terasi hotel \u201cNeretve\u201d dok su \u017eeljezni\u010dara s Brankovca, oca petoro neja\u010di, NDH bojovnici vodili u smrt. Glava ku\u0107e postao je najstariji, 15.godi\u0161nji Radmilo. Odveo je porodicu u izbjegli\u0161tvo, pa oti\u0161ao u partizane. Vratili su se sa slobodom. S Mostarcima je gradio novi Mostar, 5 godina bio predsjednik SO-e. Mostarci ga pamte po dobru, posebno po zaslugama za otvaranje Univeziteta. Pred odlazak s du\u017enosti maja ’74. govorio mi je: \u00a0\u201cZadovoljan sam s onim \u0161to se postiglo a najvi\u0161e od svega jer je Mostar ostao \u010dist i\u00a0 po\u0161te\u0111en nacionalisti\u010dke i \u0161ovinisti\u010dke \u0161uge\u201d. Nakon toga u dva mandata biran je u Skup\u0161tinu SFRJ a ’82. odlu\u010dio u penziju. Do ’92. bio predsjednik Savjeta za urbanizam i prostorno planiranje SO-e Mostar, predsjednik Sportskog ribolovnog saveza BiH i SFRJ, \u00a0a u dvori\u0161tu ku\u0107e Bra\u0107e Bala\u0107a 7 uzgajao prve mostarske \u00a0aktinidije.<\/span><\/p>\n

– Iz Mostara sam oti\u0161ao 13. maja ’92. kada su na obale Neretve sa obadvije strane do\u0161li oni koji su se otrgli sa lanca kao bijesni psi za koje smo mislili da su pripitomljeni. Biti izbjeglica ili prognanik za mene je ne\u0161to najgore \u0161to \u010dovjek mo\u017ee da do\u017eivi. Jer ne znam da ima \u0161ta gore od toga kad \u010dovjek napu\u0161ta i gubi sve \u0161to je godinama trudom i radom stekao i to ne samo on ve\u0107 i njegovi preci. Poznata je narodna izreka \u2013 kletva: \u201cImao pa nemao\u201d. Istina, i u tome ima razlike. Kad smo se s troje djece na\u0161li u izbjegli\u0161tvu moja supruga Bosiljka im je govorila: \u201cIzgubili ste sve \u0161to se imali, ali sad sa\u010duvajte obraz i pamet i nemojte da vam je mr\u017enja razori jer niko od vas ne nosi crnu maramu. Kako je onima koji su tako\u0111er izgubili sve, ali i nekog od najbli\u017eih\u201d… Po dolasku u Beograd pozvao me je na razgovor Risto \u010calija, uspje\u0161ni biznismen, vlasnik firmi u Hamburgu i Beogradu, da vidimo kako pomo\u0107i izbjeglicama iz Mostara kojih je tada u Beogradu UNHCR registrovao oko 8.000, a u onda\u0161njoj SR Jugoslaviji oko 15.000. Dogovorili smo da treba organizovati dru\u0161tvo za pomo\u0107 izbjeglim i tog ljeta formirali Udru\u017eenje Mostaraca i prijatelja Mostara \u201cAleksa \u0160anti\u0107\u201d u koje se u\u010dlanio veliki broj Mostaraca, izbjeglica i onih koji su tu stalno stanovali. Oko 30 posto upisanih \u010dlanova tog Udru\u017eenja bili su druge, ne srpske nacionalnosti. Zahvaljuju\u0107i entuzijazmu ljudi koji su se okupili u Udru\u017eenju i uz izda\u0161nu nov\u010danu i drugu pomo\u0107 Mostaraca, posebno gospodina \u010calije, u to vrijeme bili smo jedino takvo Udru\u017eenje u Beogradu. Organizovanim radom i zahvaljuju\u0107i poznanstvu sa mnogim Mostarcima koji su tamo odavno \u017eivjeli, kao i drugima, uspjeli smo kod UNHCR-a ste\u0107i veliku naklonost i pomo\u0107. Ta pomo\u0107 postojala je sve do jeseni ’93. godine kada je izvr\u0161en \u201cudar\u201d po nalogu sa Pala i Udru\u017eenje preglasavanjem promjenilo upravu i ime u \u201csrpsko\u201d\u00a0 a mi koji smo odbili sara\u0111ivati sa Palama, progla\u0161eni \u201cNepalcima\u201d. Poslije tih promjena UNHCR je prestao pru\u017eati bilo kakvu pomo\u0107 poslu\u0161nicima Pala. Budu\u0107i da je u to vrijeme postojalo Udru\u017eenje za pomo\u0107 izbjeglicama i raseljenim licima u Jugoslaviji, to smo od dijela po\u0161tenih \u010dlanova Udru\u017eenja Mostaraca formirali\u00a0 Sekciju Mostaraca. U kojoj su bili Milorad Muratovi\u0107, Isidor Papo, Muhamed Mirica, Berto Bla\u017eevi\u0107, Asim Peco, Risto \u010calija, Dragan Panti\u0107, Vesna Dragovi\u0107, Eleonora Prohi\u0107… Rad Sekcije najve\u0107im djelom odnosio se na povratak ljudi, njihove imovine, posebno stanova. Kada je Ko\u0161nik donio uredbu o povratku stanova, Sekcija je primila, obradila i dostavila ambasadi EU za Mostar preko 3.000 zahtjeva. Ljudi su se htjeli vra\u0107ati,\u00a0 susreli smo se s Ko\u0161nikom.<\/span><\/p>\n

T<\/strong>u su ih Paljanski Srbi sa\u010dekali. U \u201cJavnosti\u201d od 4. novembra ’95. \u00a0sa nadnaslovom \u201c(U<\/strong>)red za la\u017ene mirovanjake\u201d i naslovom \u201cMost od srpskih kostiju\u201d javlja se \u0110or\u0111e Lozo, \u201csrpski borac od prvog dana\u201d i \u010dere\u010di akademika Pecu, predratnog rektora Univerziteta \u201cD\u017eemal Bijedi\u0107\u201d Bla\u017eevi\u0107a, \u201chrvatsku novinarku Dragovi\u0107\u201d i Prohi\u0107ku \u201cnepoznatog etni\u010dkog porijekla, ali poznatog politi\u010dkog uvjerenja\u201d, pa redom. Radmila Andri\u0107a pi\u0161e: \u201cOtac \u0107erke udate za muslimana (!?), predstavnik Srba, Hrvata i muslimana iz Mostara koji su su smjestili ne samo u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani nego i lepom belom Beogradu\u201d. Bo\u017eo Kijac ga dopunjuje: \u201cMi se borimo \u010detiri godine za povratak na svoja ognji\u0161ta i Otad\u017ebinu, a mostarski komunisti ho\u0107e ponovo da nam uvale \u201cdomovinu\u201d sa usta\u0161ama i muslimanima. E, pa ne\u0107e mo\u0107i, jer se ovog puta pita srpski borac sa prve linije i srpska vlast koja postoji ve\u0107 \u010detiri godine\u201d. S desne obale Mostara Lozu i Kijca javno podupire promid\u017ebeni Srbin Herceg-Bosne, prof. Dr Mile Bodiroga, doktorant na partizanskoj poeziji, doratni profesor Jugoslavenske knji\u017eevnosti na Pedago\u0161koj akademiji koji u tom \u010dasu obna\u0161a du\u017enost profesora Hrvatske knji\u017eevnosti na Hrvatskom sveu\u010dili\u0161tu. Gdje je danas Lozo ovaj autor ne zna, Bo\u017eo Kijac je izvr\u0161ni urednik \u201cHercegova\u010dkih novina\u201d na lijevoj, prof. Dr Bodiroga u\u017eiva mirovinu na desnoj, a Radmilo veli:<\/span><\/p>\n

– Supruga i ja vratili smo se u Mostar nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. K\u0107erke Javorka i Gordana zaposlile su se i s porodicama ostale u Beogradu. Sin Mihajlo \u2013 Ki\u0107o sa suprugom Sanjom \u017eivi u Viriju, u Francuskoj.\u00a0 Javorka u braku sa dr. prim. Vasom Vla\u010di\u0107em ima k\u0107erke Jelenu i Bojanu, Gordana udata za Milimira Aleksi\u0107a k\u0107er Du\u0161anku i sina Sr\u0111ana, a prezime Andri\u0107 nastavljaju Ki\u0107ini sinovi Jug i Dan iz braka s Mostarkom Sanjom \u0160abanagi\u0107 sa \u010dijim se roditeljima Nerom i Farukom, divnim ljudima i ljekarima, lijepo pazimo. Eto tako, mi stariji smo ovdje, djeca i unuci su jo\u0161, i bojim se zauvijek, izbjeglice. <\/span><\/p>\n

P<\/strong>red 64. godi\u0161njicu oslobo\u0111enja Mostara dvaput izbjeglica i jednom prvi \u010dovjek grada ka\u017ee: <\/span><\/p>\n

– Pamtim Mostar i prije 14. februara ’45. Me\u0111uvjerska i me\u0111unacionalna tolerancija stotinama godina bila je prisutna u multikulturalnom Mostaru u kojem su \u00a0se gra\u0111ani voljeli i po\u0161tovali, bili nosioci naprednih ideja, akcija i aktivnosti, posebno onih koje su se odnosile na razvoj i napredak grada. Pamtim Mostar iz Drugog Svjetskog rata kada se najve\u0107i broj gra\u0111ana svjesno i \u010dvrsto svrstao u redove antifa\u0161ista, dao ogroman doprinos u borbi za slobodu. Zahvaljuju\u0107i tome poslije 14. februara ’45., njegov sveukupni razvoj u dru\u0161tvenom, privrednom, kulturnom i svakom drugom pogledu odvijao se u me\u0111usobnoj toleranciji, zna\u010dajno izra\u017eenoj solidarnosti i spremnosti gra\u0111ana na velika odricanja i \u017ertve da bi grad i \u017eivot u njemu bili ljep\u0161i i sre\u0107niji. Zahvaljuju\u0107i tome, Mostar je mogao izgraditi i podi\u0107i mnoge privredne objekte \u010diji su proizvodi bili u \u0161pici svjetske kvalitete. Malo je gradova koji su uporedo sa privredom, odnosno izgradnjom moderne industrije, u toj mjeri gradili i otvarali \u0161kole, fakultete, kulturne, zdravstvene, komunalne, sportske i druge objekte. Dobrim dijelom samodoprinosom i odricanjem gra\u0111ana. Bio je to prelijep grad kojeg su priroda i njegovi ljudi obdarili ljepotama pa su ga rado pohodili i boravili u njemu knji\u017eevnici, glumci, pjesnici, slikari, privrednici pa i mnogi dr\u017eavnici. \u010cesto se sjetim ocjena koje su o njemu davali Ivo Andri\u0107, \u017dan Kasu, Skender Kulenovi\u0107, Zuko D\u017eumhur i mnogi drugi. Bio je to \u201cnajgradskiji grad\u201d, kako ga je nazvao Nika Mili\u010devi\u0107 u besjedi pri otvaranju zgrade Narodnog pozori\u0161ta davne ’51. To \u0161to se dogodilo Mostaru dogodilo se suprotno \u017eeljama i interesima Mostaraca, suprotno tradiciji i na\u010dinu gradskog \u017eivota. To \u0161to se dogodilo, kao i neka ranija naru\u0161avanja normalne ljudske koegzistencije izazvali su svaki put van mostarski i van bosanskohercegova\u010dki izaziva\u010di. Na\u017ealost neki to \u010dine i danas, jer kako razumjeti i dalje tolerisati agoniju u kojoj se grad nalazi, rasje\u010den na etni\u010dke dijelove, nepremostivo podijeljen na svim nivoima i u skoro svim sferama dru\u0161tvenog \u017eivota. Sve ovo rezultiralo je, i danas egzistira, kao posljedica rata i pitanje odnosa samo dvije etni\u010dke zajednice, ispravnije re\u010deno njihovih nacionalnih politi\u010dkih stranaka HDZ i SDA \u00a0koje su na nesre\u0107u ovog grada uzurpirale skoro svu politiku. I sve to uz prisustvo mnogih me\u0111unarodnih dobro pla\u0107enih, \u0161to bi Mostarci rekli \u201cubleha\u0161a\u201d. O\u010dit primjer za to je oktroisani-nametnuti Statut Mostara, nametnut od E\u0161dauna… Nema, dakle, vi\u0161e onog Mostara kakav je bio do ’92. godine. Najgore \u0161to mu se moglo desiti pored razaranja, izgubio je jezgro gra\u0111ana. Poginuli, izbjegli, prognani… Jednom rije\u010dju: izbugio \u00a0je sve. I ljude i du\u0161u.<\/span><\/p>\n

\/2009.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Herojski juri\u0161\u00a0na mrtve<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Pismo iz Engleske<\/span><\/p>\n

Prvi septembar probudio me ki\u0161om. Koja je ovdje prirodna i svakida\u0161nja pojava. Kroz sve godine izbjegli\u0161tva visim na \u0161triku, zaka\u010den \u0161tipaljkama. (Zbrisao odozdola, bitange se namera\u010dile da me opeglaju, Luburi\u0107eva praksa iz sarajevske apsane Beledija). Samo mi sje\u0107anja suva…Ve\u0107 danima po tv-u se vrte dokumentarni i igrani filmovi na teme Druge svjetske klanice. Jutros\u00a0podsje\u0107aju da se na ovaj dan prije 61 godinu onaj austrijski moler a kancelar Rajha s 53. divizije stu\u0161tio na Poljsku. Istorija je odlu\u010dila da taj datum proglasi za po\u010detak 55 miliona ljudskih krajeva. Dva dana kasnije Velika Britanija objavljuje rat Njema\u010dkoj. Solidari\u0161u se Australija i Novi\u00a0Zeland, bezopasno podaleki, a slijedi Francuska, preopasno blizu. Tre\u0107eg septembra te \u201839. Prvi ministar UK \u010cembrlen formira novi ratni kabinet, \u010cer\u010dila vra\u0107a za kormilo mornarice. Na svim brodovima britanske flote otkucava poruka: \u201dWinston is back<\/em>\u201d. Mudri \u010dita\u010d i predskaziva\u010d svih Hitlerovih nakaznih nakana vratio se za kormilo britanskog ratnog broda s cigarom i s porukom o znoju, krvi i suzama. Francuska je uskoro kapitulirala, od daleke Australije i Novog Zelanda nije bilo velike fajde pa su bitku za Ostrvo, po svim analiti\u010darima, dobili piloti RAF-a. U posljednjoj fazi, sudim po fotografijama koje se smjenjuju na ekranu, bijahu klinci. \u010cesto, s desetak \u010dasova leta\u010dkog iskustva. Ispod tih posivjelih fotografija \u0161u\u0161ti \u010cer\u010dilov tonski zapis:<\/span><\/p>\n

\u00a0\u201cNever in the field of human conflict was so much owed by so many to so few.<\/em> \u201c<\/span><\/p>\n

Slu\u0161am te \u010cer\u010dilove bar dvadesetak puta godi\u0161nje pri sve\u010danostima kojim ovaj narod obilje\u017eava svoju tragiku i svoju heroiku. Znam ga napamet, jo\u0161 vi\u0161e na srce. Moje znanje jezika nije doraslo \u0160ekspirovoj so\u010dnoj mudrosti govorenja. Strah me da prevodom ne oskrnavim, ali osje\u0107am i moram poku\u0161ati:<\/span><\/p>\n

\u201cNikad na polju ljudskog sukoba toliko mno\u0161tvo nije dugovalo toliko mnogo tako malobrojnim\u201d.<\/span><\/p>\n

Koje \u010duvaju od zaborava i slave i danas, dok po obi\u010daju, od septembra do septembra jednostavno ki\u0161a pada. Potaknut tim rije\u010dima i potjeran ki\u0161om, vra\u0107am se u zavi\u010daj. Istim putem, na isto Medeno Polje pod Osje\u010denicom gdje je sletila prva britanska vojna misija upu\u0107ena u Titov \u0161tab. \u010cer\u010dil je, ni nalik taze nam znanim ratnim vo\u0111ama, u misiju poslao sina Randolfa. A po Bosni i okolo, ve\u0107 se uveliko pucalo. I ginulo. Nikom kroz istoriji ju\u017enoslavenskih prostora ove prethodne \u010cer\u010dilove ne pa\u0161u\u00a0 tako\u00a0 taman kao Titu i drugovima iz \u201841. Po njihovoj mjeri krojene. Pravdu i slobodu nisu borili po Hagu, \u017denevi, Lisabonu, Dejtonu, Rimu… Nisu imali vremena za sve\u010dane ru\u010dkove i ve\u010dere, \u0161opinge s gospojama, decom, djecom, maksumima i evetefendijama dok su moji zlosre\u0107ni zemljaci, nevini kao jaganjci tu\u017enih o\u010diju truckali crnim makadamima na klanice Omarske, Karaterma, Dretelja, Heliodroma, Kazana… Sloboda se ginula na Kozari, Neretvi, Sutjesci i na mojoj petoj petrova\u010dkoj cesti koja krvavo tabana kroz \u0106opi\u0107eve stihove, u istoriju. S djevoj\u010dicom na cesti i \u201c\u0160tukama\u201d iznad…<\/span><\/p>\n

\u010cIKO, GDJE STE VI POGINULI?\u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

Moj rodni Bosanski Petrovac pod Osje\u010denicom, Klekova\u010dom i Grme\u010dom, vi\u0161e je toga nemao nego imao. Vode nije imao, ali je imao najljep\u0161e mjese\u010dine na Balkanu pitke i opojne kao \u0161ljivovica moga\u00a0 strica Vitomira. Pruge nije imao, pa se pje\u0161a\u010dilo i do Srema i do Trsta. I nije uvijek vra\u0107alo. Osim u bronzi. Usred \u010dar\u0161ije bija\u0161e park. U parku \u010celar, Ibrahimpa\u0161i\u0107, Rodi\u0107… Biste 22 petrova\u010dka Narodna heroja pod lipama i tu\u017enim vrbama. Imao je Petrovac vi\u0161e antifa\u0161isti\u010dkih spomenika i od povelikih evropskih dr\u017eava. A da bi se doguralo do spomenika trebalo je dooobro poginuti, moj\u00a0 brate. Jel\u2019 Kraji\u0161nik uzja\u0161io bijela konja u partizanskoj pjesmi, mater mu je zavila crnu maramu oko glave. I ostala neja\u010d od uva do uva…<\/span><\/p>\n

Pri\u010dao mi prijatelj, fini pjesnik Dragomir Brajkovi\u0107 kako je petogodi\u0161njeg sina upoznavao sa Stevom Opa\u010di\u0107em. \u201cSine, ovo je komandant Grom desetine koja je prva pre\u0161la Neretvu \u201943. Steva Opa\u010di\u0107, Narodni heroj\u201d. Klinac ga gleda i sasvim ozbiljno pita: \u201c\u010ciko, a gdje ste vi poginuli\u201d?<\/span><\/p>\n

Kao dje\u010darac, u Petrovcu, i sam sam mislio kako su svi heroji mrtvi. I mislio sam da je i moj Vitomir zaslu\u017eio herojstvo jer je triput bje\u017eao sa strijeljanja. Jednom usta\u0161ama, jednom \u010detnicima, jednom \u0160vabama. \u017dujci ih zvao. Umro je pred rat, selo Koluni\u0107, drvena ku\u0107a s dva prozora okrenuta u polje i dva u planinu. Ku\u0107a je, kao i 41., ponovo izgorila… Spomen parka, u Petrovcu, vi\u0161e nema. Mrtvi heroji su jo\u0161 jednom poginuli.<\/span><\/p>\n

Prve \u017eive sreo sam u Mostaru. Pri\u010dao mi Stevo na Partizanskom spomeniku kako su puzali uz zamrznute grede mosta na Neretvi. Kako su pre\u0161li, kako su zbombali \u010detni\u010dke bunkere, kako su bili osamnaesto-devetnaestogodi\u0161njaci i kako se, nakon svega, umalo oneredio od straha… Pa mi Vlado \u0160egrt pri\u010dao o rastanku sa Savom Kova\u010devi\u0107em na Sutjesci i zvao da s djecom zvanom \u201cKi\u0161e\u201d svratim na med, kod njega, u Aran\u0111elovo kod Trebinja, pa \u010co\u010de Vujovi\u0107, komandant Prve proleterske mi pri\u010dao koliko ih je decembra \u201941. krenulo iz Rudog koliko maja \u201945. domar\u0161iralo do Slobode…\u00a0 <\/span><\/p>\n

Lacu<\/a>, Mladena<\/a>, Bruka<\/a>, Jusufa<\/a>, Adema<\/a>, Pintula<\/a>; svih 14 mostarskih Narodnih heroja upoznao sam u Mostaru, u kojem sam se se upisao u ljude. I\u0161ao sam o praznicima na Spomenik da im se poklonim, kod neutje\u0161nih majki da porazgovaram. Majke su posje\u0107ivali i pioniri, s cvije\u0107em. Cvije\u0107e je cvije\u0107e, a sinovi su sinovi…<\/span><\/p>\n

Dru\u017eio sam se prelijepo sa sinovima Lea Bruka: Mirom, Franjom i Tvrtkom… Dijelili smo bijele stolove na Rondou, a posje\u0107ivao sam ih i u Pothumu. S majkom i bakom bijahu tada podstanari u ulici o\u010devog imena. Ku\u0107nog broja se ne sje\u0107am a Ulica bija\u0161e Narodnog heroja Lea Bruka. Opra\u0161taju\u0107i se s Mirom na Sutini izgovorih kako je po\u0161teno \u0161to nije unov\u010dio oca… Spomenik Narodnog heroja Lea Bruka miniran je u prolje\u0107e \u201892. Partizanski spomenik, na kojem je po\u010divalo svih 14 mostarskih Heroja, jo\u0161 ranije. Pod mrtvu mladost Mostara, preko 700 njih, podmetnut je dinamit…<\/span><\/p>\n

Ispra\u0107ajuci jedan konvoj s majkama i djecom aprila \u201992. izme\u0111u dva granatiranja stojim na Rondou s kanadskim pukovnikom u uniformi UN koji mi poma\u017ee da bezbjedno iza\u0111u iz grada. Stotinjak je autobusa, kombija, ona djeca pla\u010du, majke pla\u010du, o\u010devi pla\u010du, bake i nene pla\u010du, s Huma zasje\u010de rafal, a onda se pojavljuju trojica u crnini, s usta\u0161kim oznakama. Upadaju u autobuse s uperenim automatima, kao kontroli\u0161u ko to ide i kuda ide? Pita me onaj Kana\u0111anin: \u201cKo su ovi\u201d? \u0106utim. \u201cOvo su usta\u0161e, zar ne? Jutros sam bio na onoj strani i vidio one s bradama i mrtva\u010dkim glavama. Ono su \u010detnici….Veoma \u010dudno, mister Mari\u0107, ali ovo kod vas ratuje fa\u0161izam protiv fa\u0161izma\u201d!? Opet od\u0107utim. Bje\u017eim pogledom u popovsku ba\u0161\u010du preko puta, gdje su dospjevale prve zerdelije. \u0160iba Krvavac ih je tako volio. Grane posje\u010dene gelerima, ploda niti jednog. I zelene je glad pobrala. Mostar je bio sun\u010dano prolje\u0107an, suzan, osaka\u0107en, poni\u017een… Miris prolje\u0107a, baruta i ne\u010dovje\u0161tva.<\/span><\/p>\n

SMRT NIJE POSLJEDNJA RIJE\u010c<\/span><\/p>\n

Dolje je ve\u0107 dugo glasan mir, a prijatelji mi javljaju da su imali pakleno ljeto. Tu i tamo pogorjelci i izgnani podi\u017eu nove krovove na sa\u017eganim temeljima, prije ki\u0161a. Godina je dobro ponijela, Zapad i Istok \u0107e udijeliti sadaku i svega \u0107e, vele, biti. Samo Bosne i Hercegovine nema. Jer njoj su i temelji zatrveni i zatravljeni. U Mrkonji\u0107u, Jajcu, u mom djetinjem petrova\u010dkom parku Heroja, na Partizanskom u Mostaru, na ruinama obilje\u017eja Kozare i kosturnice Tjenti\u0161ta gdje opet \u0161umi li\u0161\u0107e i niko ne \u010duje kako li\u0161\u0107e \u0161umi osim mrtva pjesnika Branka Miljkovi\u0107a i mostarske Skojevke Pave Mileti\u0107<\/a>, koja uz Sutjesku \u201843. izusti: \u201cNe\u0161to me \u010dvrknu\u201d, pa za\u0107uta. Zauvijek.<\/span><\/p>\n

Moja je bezo\u010dinska sloboda imalo vedro lice Zdravka \u010celara, Ive Lole, Jusufa \u010cevre, Mladena Balorde, Lea Bruka, \u010detiri Sina i K\u0107eri majke Adile Feji\u0107, Bo\u0161ki\u0107a Buhe, Sirogojna… I one kosovske djevoj\u010dice Ganimete Terbe\u0161i koja pod fasi\u0161ti\u010dkom om\u010dom prkosi:<\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u201cSmrt nije moja posljednja rije\u010d\u201d!<\/span><\/p>\n

Moja me sloboda u\u010dila da pra\u0161tam. Moja me sloboda u\u010dila da volim. Moja sloboda nije ogovarala i podmetala. Moja\u00a0 me sloboda opominjala da se ljubav prema svome ne dokazuje mr\u017enjom prema drugom, jer \u201cdrugih\u201d nije ni bilo. Moja sloboda svoje spomenike nije podizala na tu\u0111im grobovima. Moja je sloboda li\u010dila na one koji su je donijeli. Sloboda, u pravilu, kao potomstvo, uvijek li\u010di na majke i o\u010deve…I s ove daljine gnu\u0161am se bradatih sloboda. Sloboda s U na \u010delu. Hand\u017ear sloboda. Sloboda s likom Tadi\u0107a, \u0160tela i Caca…I onih koji su ih nakotili. Falsifikovali rodne listove nesretne i ponosne zemlje Bosne i Hercegovine. Strah me svih sloboda i demokratija \u010diju su prvoborci stekli herojstva kidi\u0161u\u0107i na mrtve. Pred tim mrtvim \u0107u do kraja \u017eivota ostati u stavu mirno. Ponosan i tu\u017ean. <\/span><\/p>\n

\u201cI tuga je jedna vrsta odbrane\u201d, tvrdio je Andri\u0107.<\/span><\/p>\n

Ima jedna odbrana od svih mo\u0107nija. S kojom \u0107u, s merakom, zavr\u0161iti ovo pismo iz izbjegli\u0161tva, za\u010deto na 61. godi\u0161njicu Druge Svjetske klanice.<\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 S.F.- S.N! Ili punije: Smrt fa\u0161izmu \u2013 sloboda narodu!<\/span><\/p>\n

P.S. Ovaj zapis je nastao uz 61. godi\u0161njicu po\u010detka II Svjetskog rata. Oslu\u0161kuju\u0107i \u0161ta se doga\u0111a sa Parkom Narodnih Heroja u Petrovcu, Partizanskim spomenikom u Mostaru i antifa\u0161isti\u010dkim spomeni\u010dnim naslije\u0111em u najve\u0107em dijelu BiH zaklju\u010dih da ne treba pisati novi, jer bitange jo\u0161 uvijek herojski juri\u0161aju na mrtve. Ako im zafali \u017ertava, orni su namaknuti od pre\u017eivjelih.<\/span>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/span>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/span><\/p>\n

\/2010.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Dug mostarskom\u00a0vite\u0161tvu<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Akcija za za\u0161titu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru<\/span><\/p>\n

Leden sjeverac i ki\u0161a nisu sprije\u010dili u\u010denike Burlington Danes Academy<\/em> iz Londona, siro\u010dad – \u0161ti\u0107enike Doma Egipatsko selo<\/em> iz Mostara, \u010dlanove podmlatka SDP, Na\u0161a stranka<\/strong>, nevladine organizacije Antifa i rodbine mrtvih da 26. okotobra posjete Spomenik s priborom za \u010di\u0161\u0107enje i buketima cvije\u0107a. Jednoglasno pozitivnim komentarima lokalni i sarajevski\u00a0 mediji uputili su glasnu opomenu gradskoj i dr\u017eavnoj vlasti pred \u010dijim o\u010dima propada posljednje po\u010divali\u0161te 700 mostarskih rodoljuba i remek djelo bh i evropskog memorijalnog blaga. Organizatori akcije, SABNOR i Inicijativna grupa za za\u0161titu izra\u017eavaju zahvalnost i zadovoljstvo, a pokreta\u010d na facebook Denijal Behram<\/strong> isti\u010de da se pod zastavu Akcije svakondnevno svrstavaju \u010dete novih i sti\u017ee podr\u0161ka antifa\u0161ista iz svih krajeva svijeta. \u00a0U ime 30 \u010dlanova FK Stari Most (osnovan \u201995.) javio se Muhamed Hama Kova\u010di\u0107<\/strong> iz Brisbane, Australija, podr\u0161ka Hod\u017ei\u0107a stgla je iz 3 zemlje: Enver<\/strong> iz Mostara, Mirna<\/strong> i Asja<\/strong> iz Njema\u010dke, Saida<\/strong> iz US; Be\u0161o<\/strong>: Jasminko, Snje\u017eana, Halil, Zejna<\/strong> i Vesna<\/strong> tako\u0111e, porodice Dragog Dizdara, Milana Andjeli\u0107a<\/strong> i Mahmedalije Vila<\/strong> iz Norve\u0161ke, Rahimi\u0107a<\/strong> s Pijesaka, Semira<\/strong> i Mahire Tanovi\u0107<\/strong> iz Njujorka… Tid\u017ea Jakirovi\u0107<\/strong> s potpisom Yu Palestinka<\/strong> javila se iz\u00a0 Bostona… U narastaju\u0107em spisku podr\u0161ke sve su \u010de\u0161\u0107a \u0161vedska, norve\u0161ka, engleska, holandska, ruska, poljska, njema\u010dka, \u010de\u0161ka i ina imena. I sve \u010de\u0161\u0107a kra\u0107a ili du\u017ea\u00a0 pisma podr\u0161ke. S bloga Ljuti Bosanci pi\u0161u: \u201cUz Vas smo zajedno u borbi protiv nepravde, la\u017ei, fa\u0161ista i nacionalisti\u010dkog divljanja divljaka kojima su zahvaljuju\u0107i dejtonskom sporazumu odrije\u0161ene ruke, pa smo svakog dana svjedoci onoga \u0161to moramo iz dana u dan pod nebom Bosne i Hercegovine\u00a0 do\u017eivljavati i trpiti<\/em>\u201d, a Haris<\/strong> i Manja Kazazi\u0107<\/strong>: \u201cMostar \u0107e ponovo biti Mostar, tek onda kad se opet zabijeli Partizansko spomen-groblje<\/em>\u201d. U ime glavnog odbora SUBNOR Banja Luka, s potpisom predsjednika Petra D\u017eadi\u0107a<\/strong> sti\u017ee puna podr\u0161ka a s Vrbasa se javio i negdanji YU, evropski i nezvani\u010dni \u0161ampion svijeta u boksu Marijan Bene\u0161<\/strong>: \u201cMoj otac je bio partizan u Bajmoku, ujak i tetka tako\u0111e u Gospi\u0107u. Ja sam dao zakletvu da \u0107u \u010duvati tekovine NOB i danas sam na toj relaciji i uvijek \u0107u takav biti. Prema tome podr\u017eavam va\u0161u inicijativu. Obavijestite me o datumu manifestacije u Mostaru i vidimo se tamo<\/em>\u201d. Pismo zavr\u0161ava stihovima: \u201cDao sam Titu zakletvu svetu\/, a sa njom na znanje i cijelom svijetu\/ da brani\u0107u Zemlju na\u0161u i moju\/, sa cvije\u0107em u miru i pu\u0161kom u boj<\/em>\u201d.<\/span><\/p>\n

Javio se partizanski general, Narodni Heroj Jovo Kapi\u010di\u0107<\/strong> iz Beograda: \u201cIdeja da se obnovi sje\u0107anje na sedam stotina mostarskih \u017ertava poginulih za slobodu za vrijeme Drugog svjetskog rata i remek djelo velikog umjetnika Bogdana Bogdanovi\u0107a koje je posve\u0107eno velikim ljudima, nacionalnim herojima Mostara i Bosne i Hercegovine pozdravljam iz sveg srca. Rije\u010d je o vremenu kada je stvarano veliko djelo, kada su se ujedinjeni jugoslovenski narodi borili za slobodu, a mostarski heroji u njene temelje utkali svoje \u017eivote. Takvi spomenici, iako su od kamena il bronze, postoje da bi nove generacije podsje\u0107ali na zna\u010daj i veli\u010dinu na\u0161e pro\u0161losti. Kao \u0161to je mostarski Most (zaslu\u017eio je po svemu veliko slovo!) bio i ostao va\u017ean i kao zna\u010dajno arhitektonsko djelo, tako i spomenici treba da \u017eive i po\u0161tuju se, da se pred njima poklone nove generacije i napajaju se hrabro\u0161\u0107u onih koji su svoje \u017eivote dali za njihovu slobodu….Pozdravljam ideju za obnovu Spomenika, to je dug prema \u017ertvama i mostarskom vite\u0161tvu\u201d<\/em>.<\/span><\/p>\n

Kapi\u010di\u0107ev \u00a0ratni drug, partizan sa 14, diplomata, izdava\u010d i autor, urednik nedavne monografije Sarajevo i reprint izdanja Hagade, dje\u010dak s titovkom i petokrakom na naslovnoj romansirane autobografije Orlov kr\u0161<\/em><\/strong> objavljene na 16 svjetskih jezika, Neboj\u0161a Bato Toma\u0161evi\u0107<\/strong>, Exeter, UK, uz zahvalnost i \u010destitke na\u0161em listu za preuzimanje medijskog sponzoriranja akcije ka\u017ee: \u201cAkcija za za\u0161titu Partizanskog spomen groblja u Mostaru stigla je u pravo vrijeme. Na\u0161e nekadanje zajedni\u0161tvo koje to groblje najbolje simbolizuje i ozna\u010dava, nije samo spomenik onima koji u njemu po\u010divaju, ve\u0107 isto takvoj idealisti\u010dkoj mlade\u017ei \u010dije su kosti rasute po boji\u0161tima republikanske \u0160panije, gudurama Drugog Svetsko rata Bosne i Hercegovine, planinama na\u0161ih, nekadanjih bratskih republika. I ne samo to. Spomenik iz \u201965. je istovremeno i bilje\u017enik poslednjeg rata, hram Srebrenice, Sarajeva, Vukovara i svih nevinih, pobijenih i prognanih sa svojih ognji\u0161ta bezumnom politikom lokalnih \u2018patriota\u2019 – nasljednika \u010detni\u010dkih i usta\u0161kih kolja\u010da, nacisti\u010dkih ideologa i ideologije. Ho\u0107emo u Evropu? Ali u nju, nadam se i vjerujem, nikada ne\u0107emo sti\u0107i na bazi \u010detni\u010dke i usta\u0161ke ideologije ekstremnog nacionalizma. Put u nju vodi samo putem antifa\u0161izma, onog koji nas je krasio velikih poratnih godina, i \u010dinio na\u0161 \u017eivot dostojnim \u017eivljenja. Samo preko antifa\u0161izma, o\u010di\u0161\u0107enog od na\u0161ih zabluda, samo preko zajedni\u0161tva, mo\u017eemo ponovo stati uspravno. Zato povratak Partizanskom spomen-groblju u Mostaru, treba da bude pre\u010di\u0161\u0107enje u du\u0161i na\u0161eg velikog grijeha. Prelako smo ispustili, izgubili ono \u0161to nam je bilo najsvetije, \u0161to nas je \u010dinilo ponosnim imenom Jugoslavija, \u0161to sada i strane zemlje i partije navode kao primjer dobrog rije\u0161enja nagomilanih svjetskih problema….Do\u0161lo je vrijeme otre\u017enjenja, da i u na\u0161im drugim republikama, po\u0111u va\u0161im primjerom, putem kojom ste vi po\u0161li. Prelako smo dopustili da nam \u2018svijetle\u2019 grobove prekopavaju priglupi, nedoli\u010dni pojedinci, olo\u0161 na\u0161eg dru\u0161tva\u201d!<\/em> <\/span><\/p>\n

Sve \u0161to \u017eelite saznati o Akciji mo\u017eete saznati na novostartaloj web stranici: http:\/\/partizanskispomenik.oneworldseepartner.org\/<\/span><\/a>\u00a0 a ukoliko \u017eelite pridru\u017eiti na: www2.memorial.mostar@gmail.com.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>\/2010.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

A gdje su\u00a0Mostarci<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Akcija za za\u0161titu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru<\/span><\/p>\n

Uz 9 novembar, Me<\/span>\u0111<\/span>unarodni dan borbe protiv fa\u0161izma Inicijativni odbor za za\u0161titu Spomenika obratio se pismom ambasadama antifa\u0161isti\u010dke koalicije iz II svjetskog u Sarajevu s molbom za podr\u0161ku. Uz dolaze\u0107i Dan dr\u017eavnosti 25. podsjeti\u0107e i vladu BiH da\u00a0 dr\u017eavnost po\u010diva na temeljima 700 poginulih Mostaraca i desetine hiljada njihovih saboraca te da je sveta du\u017enost dr\u017eave i svakog pojedinca da se, ne samo deklarativno, trajno za\u0161tite i obnove grobovi palih rodoljuba. U me<\/span>\u0111<\/span>uvremenu Inicijativa je prerasla u antifa\u0161isti\u010dki pokret koji se svakodnevno omasovljuje pojedincima i udru\u017eenjima antifa\u0161isti\u010dkih na\u010dela. U svoje i ime sina Garija Kova\u010devi\u0107a iz US pi\u0161e Aida Salkovi\u0107<\/strong>: \u201cMoj tetak Ibro Elezovi\u0107, prvoborac- pukovnik, predsjednik SUBNOR-a Mostar, do\u010dekao je Tita na Partizanskom \u201869… Moja tetka Mersa je u \u201cBosanskoj po\u0161ti\u201d podsjetila Miju Mi\u0161u Brajkovi\u0107a kako je s majkom Ljubom i bratom Jojom na\u0161ao skloni\u0161te u ku\u0107i Salkovi\u0107a kad im niko nije htio pomo\u0107i zbog usta\u0161ke pro\u0161lo\u0161ti Mi\u0161inog oca… Brat mog oca, Salem Salkovi\u0107 je sahranjen na Spomeniku, njegov ad\u017ee Hasan i ad\u017ein sin Salem Salkovi\u0107. Gdje je sada Mi\u0161o Mijo Brajkovi\u0107 da se zalo\u017ei za mrtve Salkovi\u0107e kao \u0161to su oni za Mostar a \u017eivi Salkovi\u0107i za \u017eive Brajkovi\u0107e?<\/em>…Potresnim pismom\u2013esejom iz Splita se javio jedan od najobljubljenijih Mostaraca Dr Roko Markovina<\/strong>, koji na kraju ka\u017ee: \u201c… Ti suvremeni vandali-ru\u0161itelji moraju shvatiti da ako ne nau\u010de svoju djecu cijeniti vrijednosti ba\u0161tine, bez obzira kojeg nacionalnog predznaka ona bila, kako li \u0107e tek oni nau\u010diti svoju djecu da njih cijene kad jednog dana postanu ba\u0161tina? A tek kako li \u0107e sve nas drugi cijeniti, kad ne znamo cijeniti ni sami sebe? To se, kroz povijest tisu\u0107u puta pokazalo kao pravilo, a povijest je u\u010diteljica \u017eivota i ona se ponavlja i ponavljat \u0107e se sve dok se iz nje ne\u0161to ne nau\u010di…\u201d<\/em> \u00a0Antifa – Udruga mladih antifa\u0161ista Zagreba<\/strong> se pridru\u017euje porukom: \u201c…Svaka inicijativa za obnovom Spomenika, a pogotovo groblja u, danas na\u017ealost podijeljenom, Mostaru je hvale vrijedna. Upravo zato podr\u017eavamo Va\u0161u inicijativu i dajemo vam svoju punu potporu, a ukoliko vam mo\u017eemo bilo kako pomo\u0107i, znajte da smo tu. Borbeni pozdravi iz nepokorenog Zagreba!\u201d<\/em>… U jednom pismu stigla je podr\u0161ka tridesetak antifasista iz Forlija, Ravene, Padove, Venecije… Okupila ih je Vesna \u010culjak<\/strong>, Mostarka u Italiji. Ina\u010de, sude\u0107i prema registrovanim \u010dlanovima, puno zdu\u0161niju podr\u0161ku akciji pru\u017eaju Mostarci po svijetu, nego Mostarci u Mostaru. Od kojih \u0107e svaki re\u0107i da je voljan poginuti za svoj voljeni Mostar, ali nisu masovna pojava u odbrani Spomen-groblja poginulim. Za\u010du<\/span>\u0111<\/span>uje i mlak odziv navija\u010da Ro<\/span>\u0111<\/span>enih – \u010dlanova Red Armi<\/strong><\/em> okupljenih pod parolom: \u201cMostar u srcu \u2013 Vele\u017e do groba\u201d. Uz \u010dasne izuzetke Bajevi\u0107a<\/strong> i Mari\u0107a<\/strong>, i oni koji su znojem natapali crveni dres na terenu \u00a0rijetka su pojava u registru podr\u0161ke. Kao da se zaboravlja da je svaki deseti na Spomeniku branio boje Vele\u017ea i poginuo za dostojanstvo \u00a0Kluba i slobodu Grada. Ukoliko vam je do provjere ove tvrdnje, mo\u017eete na web adresama: http:\/\/partizanskispomenik.oneworldseepartner.org\/<\/span><\/a> ili http:\/\/herojisaneretve.blogger.ba\/<\/span><\/a> na kojim upravo ukucavaju registar abecednim redom. Da napomenemo: registrovati se mo\u017eete na e-mail adresi: ww2.memorial.mostar@gmail.com<\/span><\/a>\u00a0 I da obavijestimo: za 2 mjeseca od kad je akcija startovala, na\u0161 list je dao punu medijsku podr\u0161ku inicijativi Mostaraca – antifa\u0161ista. Po\u0161to su inicijatori otvorili dvije web stranice na kojim mo\u017eete saznati sve o njihovoj aktivnosti, od istorijata, pisama podr\u0161ke pa do najnovijih vijesti, \u201cPo\u0161ta\u201d \u0107e dok akcija traje\u00a0 rado ustupiti prostor doga<\/span>\u0111<\/span>ajima od posebne va\u017enosti.\u00a0\u00a0\u00a0 <\/span><\/p>\n

P.S. Pri prekucavanju podataka u pro\u0161lom broju autor teksta je pogre\u0161no imenovao predsjednika Glavnog Odbora SUBNOR-a Banja Luka. Ispravno je: Rade D\u017eaji\u0107. Molim da se izvinjenje i ispravka uva\u017ee.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>\/2010.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Ko to tamo\u00a0ubija mrtve<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Nakon istine, prva ratna \u017ertva Mostara \u201992. bio je Partizanski spomenik. Fa\u0161isti su procijenili da je 700 mrtvih na njemu prva linija odbrane grada pa su im, no\u0107u, podmetnuli dinamit. Sutradan sam na ranjenom Spomeniku govorio ucvijeljenim i ogor\u010denim sugra<\/span>\u0111<\/span>anima: \u201cSvi ste vi, dragi moji, no\u0107as jasno \u010duli, ali izgleda niste shvatili poruku koja vam je ovdje ostavljena. Postavili su vam pitanje stanarskog prava;\u00a0 ko \u0107e uzeti klju\u010deve va\u0161eg grada\u201d? Odgovor je danas poznat. Klju\u010deve dr\u017ee dinamita\u0161i ili njihov ideolo\u0161ki okot iz \u201892. Od kada su uspjeli ne\u0161to pobiti, pola \u017eivih protjerati i s istim elanom nastavili ubijati mrtve. Elem, nekada\u0161nji ponos Mostara srozan je na gradsku, dr\u017eavnu i evropsku sramotu… Mostaru Mostaraca Spomenik je familija, Bosni i Hercegovini temelj dr\u017eavnosti, Evropi dragulj u trezoru antifa\u0161isti\u010dkog memorijalnog blaga. Vi\u0161e zbog gnu\u0161anja Evrope nego bolne povrije<\/span>\u0111<\/span>enosti Mostaraca dr\u017eava ga je kao za\u0161titila, gradska vlast kao planira restauraciju, norve\u0161ka i holandska vlada nov\u010dano pomogle, austrijska finansirala 112-minutni film o autoru, po\u010dasnom Mostarcu Bogdanu Bogdanovi\u0107u<\/span> u kojem je jedan od glavnih, pozitivnih junaka Partizansko, kukasti krst iz \u201992. porastao ravan Hitlerovim za minhenskih parada, me<\/span>\u0111<\/span>unarodna pravda iz higijenskih razloga dio ubica azilirala u ha\u0161koj i deponijama za balkansko sme\u0107e, dio minera ba\u0161kari po Mostaru i nikom ne pada na bezpamet da ih procesuira, BiH se pakuje u Europu… Sa osamnaestogodi\u0161njim iskustvom prisilnog prethodnika u Evropi upozori\u0107u: Evropa je veoma osjetljiva na uvoz fa\u0161izma… Od Gernike \u201837., starije sestre Mostara\u00a0 po stradanju, \u00a0fa\u0161isti dr\u017ee vrh svjetske top liste terorista, a od \u201945. antifa\u0161izam je temeljno na\u010delo evropske demokratije. Te samozvana bh gospoda mora dooobro pripaziti \u0161ta \u0107e u prtljag. Krenu li s fa\u0161izmom iz ku\u0107ne radinosti \u0161utnu\u0107e ih otkud su do\u0161li. Uljude li se pa pro<\/span>\u0111<\/span>u, u Evropi ih \u010dekaju nesretnici kojim su zatrli ku\u0107e \u017eivih i \u201cku\u0107u mrtvih\u201d kako Austrijanci u filmu nazivaju Partizansko. \u010ceka ih i druga generacija prognanih, danas uva\u017eenih Evropljana koji nisu zaboravili. Nedavno su se udru\u017eili oko ideje za\u0161tite i obnove Partizanskog \u2013 krenuli u ustanak protiv fa\u0161izma…<\/span><\/p>\n

Dana\u0161nje naselje uz Neretvu, koje vlast la\u017eno predstavlja Mostarom, ne zaslu\u017euje taj Spomenik. Oni sa Spomenika zaslu\u017euju grad bar nalik \u010destitom Mostaru \u00a0u kojem su se rodili i za koji su izginuli… <\/span><\/p>\n

Nastavljam raport gdje sam stao \u201992.: Svi vi jasno vidite \u0161ta se mrtvim Mostarcima doga<\/span>\u0111<\/span>a a \u017eivim sprema. Zlo je veliko i stra\u0161no ta\u010dno koliko i \u0161utnja koja ga prati. A \u0161ta je raditi savjetovao je Mostarac Aleksa 1907. stihom; \u201cI grobovi na\u0161i bori\u0107e se s vama<\/em>\u201d. Pre\u017eivjelim Mostarcima je, na\u017ealost i na ponos, preostalo da borbu za vra\u0107anje dostojanstva po\u010dnu bitkom za grobove. Bude li vo<\/span>\u0111<\/span>ena hrabro\u0161\u0107u i po\u0161tenjem kakvi su krasili pretke na Spomeniku, u pravedan ishod ne treba sumnjati. <\/span><\/p>\n

\/2010.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Pobje\u0111eni\u00a0pobjednici<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Evropska istorija se dr\u017ei podatka da je Druga svjetska klanica pocela 1. septembra 1939. Hitlerovim mar\u0161om <\/span>\u00a0<\/span>na Poljsku. Ono Musolinijevo u Etiopiji 1935, Francovo u \u0160paniji godinu kasnije preko aneksa Austrije i okupacije \u010cehoslova\u010dke – ne konta se. Jer su Britanci i Francuzi <\/span>Adolfu progledali kroz prste.<\/span><\/p>\n

Ameri\u010dka istorija smatra da je sve po\u010delo zaparavo 7. decembra 1941. japanskim \u201cTora, Tora!\u201d nad Pearl Harbourom. Sve ono od Kine 1937. pa do Evrope pred kraj 1941. i to se – ne konta. <\/span><\/p>\n

Evropska istorija smatra da je rat u Evropi zavr\u0161en 7. maja 1945. bezuslovnom kapitulacijom Tre\u0107eg Rajha u Reimsu. Britanci smatraju va\u017enijim sljede\u0107i dan\u00a0kad se Winston u dru\u0161tvu kraljevske porodice pojavio na balkonu Bakingamske palate i podigao 2 prsta uvis.<\/span><\/p>\n

Mada je rat bio jedan, Amerikanci slave 2 pobjede. Vole tako. \u00a0Evropsku i onu od 2. septembra 1945. u Tokyo harbour gdje su kapitulaciju potpisali Japanci. To je, zvani\u010dno\u00a0: THE END. Brojni istori\u010dari misle da je potpis bio formalnost jer je ta\u010dka udarena atomskom bombom na Hiroshimu 6. avgusta. Podebljana je na Nagasakiju tri dana kasnije. Mnogi smatraju\u00a0: obe nepotrebno. <\/span><\/p>\n

Kad se podvu\u010de crta: prosje\u010dan ratni u\u010dinak\u00a0je 192.307 mrtvih sedmi\u010dno.\u00a0Radilo se non \u2013 stop, i vikendom i praznicima. Svi se sla\u017eu da je najve\u0107i doprinos u mrtvim dao Sovjetski Savez. U broju se ne slazu. Procjene su od 25 do 30 miliona. \u0160ta je 5 miliona tamo 5 \u00a0\u2018vamo u masi od 55 na planeti koji se, tako\u0111e, smatraju skromnom procjenom. Ali su se usaglasili da ovog maja do\u0111u u Moskvu i obilje\u017ee 60. godisnjicu pobjede nad fa\u0161izmom. Predstavnika SFRJ partizana nije bilo jer je jedna od pobjednica, 35 godina nakon pobjede, pala kao \u017ertva uskrslog fa\u0161izma. Njen doprinos pobjedi u Evropi istori\u010dari su rangirali na 5. poziciji, iza SSSR, GB, USA (i Francuske\u00a0!?) a \u017ertve zvani\u010dno procjenili na 1.200.000, iza SSSR, Njema\u010dke i Poljske. Oni koji u obzir uzimaju i ukupan broj stanovnika, stavljaju SFRJ na vice\u0161ampionsku poziciju stradanja… Elem, u Moskvu su do\u0161li i pobjednici, koji su oprostili, i pobje\u0111eni, koji su se izvinuli. Bio je prisutan i predsjednik predsjedni\u0161tva BiH koja je, u sastavu jugoslavenskog antifa\u0161istickog otpora, dala obilan i \u010dastan danak u herojstvu i \u017ertvama. Predsjednik BiH predsjedni\u0161tva se javno di\u010di tatom, \u010detnikom. Ta\u010dan doprinos tate i pajda\u0161a pod kokardom u namicanju broja od\u00a01.200.000 stradalih\u00a0te\u0161ko je utvrditi u op\u0161toj fa\u0161isti\u010dkoj kolja\u010dini, ali od U\u017eica, Fo\u010de i Vi\u0161egrada ’41. preko Neretve i Sutjeske ’43. do Srebrenice ’95, \u00a0nesumnjivo je pogolem… A evo \u0161ta maja 2005, dok svijet slavi pobjedu, ovog autora, dvaput \u017ertvu fa\u0161izma, mori: <\/span><\/p>\n

Dok anonimus iz Doboja, Borislav Paravac \u010duva sje\u0107anja i javno se di\u010di tatom \u2013 \u010detnikom,\u00a0dakle di\u010di fa\u0161izom i, uzgred, predsjedava antifa\u0161isti\u010dkim \u010dedom iz 43. Bosnom i Hercegovinom u Sarajevu, pravnik iz Sarajeva Dragan Ma\u010danovi\u0107, \u017ertva Drugog fa\u0161isti\u010dkog \u00a0kasapljenja BiH \u010duva fabriku u Melbornu, a i ovog 4. maja od\u0107uti svoju minutu za Predsjednika – Antifa\u0161istu kojem se i mrtvom poklonio svijet. To \u0161to od\u0107uti poslije zapise ovako\u00a0:<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 15.05<\/strong><\/span><\/p>\n

Jesam. Ust`o sam.<\/span><\/p>\n

Ust`o sam zbog sje\u0107anja.<\/span><\/p>\n

Ust`o sam zbog uspomena.<\/span><\/p>\n

Ust`o sam zbog prkosa.<\/span><\/p>\n

Ust`o sam iz inata.<\/span><\/p>\n

Ust`o sam.<\/span><\/p>\n

Stajao sam mirno.<\/span><\/p>\n

Stajao sam nijemo.<\/span><\/p>\n

Sa sjetom u oku.<\/span><\/p>\n

S osmjehom na licu.<\/span><\/p>\n

Zbog godina gladnih i sretnog djetinjstva,<\/span><\/p>\n

Trumanovih jaja i mlijeka u prahu,<\/span><\/p>\n

tvrde mermelade i sutlije slatke,<\/span><\/p>\n

namazane kri\u0161ke i musava lica.<\/span><\/p>\n

Zbog keranja lopte, kradenoga vo\u0107a,<\/span><\/p>\n

behara bagrema, kiselice trave.<\/span><\/p>\n

Zbog klisa sam ust`o i kobile trule,<\/span><\/p>\n

klikera i \u0107ize, \u0107ole, \u0107orabake.<\/span><\/p>\n

Zbog ljubavi \u0161kolske, fatanja u parku,<\/span><\/p>\n

spomenara prvih, zulufa i \u0161i\u0161ki.<\/span><\/p>\n

Mladosti mi moje. I zbog nje sam ust`o.<\/span><\/p>\n

Ke\u010deva i dvica, luftanja sa \u010dasa.<\/span><\/p>\n

I \u0161etnje bezbri\u017ene bez cilja i kraja,<\/span><\/p>\n

sjedenja u ba\u0161ti do iznemoglosti.<\/span><\/p>\n

I zbog nje sam ust`o \u0161to se zove majka,<\/span><\/p>\n

zbog o\u010deve ruke sigurnosti moje.<\/span><\/p>\n

Lokalnog iz Kaknja, trice sa Ilid\u017ee,<\/span><\/p>\n

\u0161anera i hala, drotova, parka\u0161a.<\/span><\/p>\n

Ljeta na Darivi, snijega Trebevi\u0107a,<\/span><\/p>\n

zbog plise i gage, sapa\u010de i kljena,<\/span><\/p>\n

kaskada Miljacke, u\u0161\u0107a \u017deljeznice,<\/span><\/p>\n

brzoga za Plo\u010de, Makarske i Stona.<\/span><\/p>\n

Ust`o sam zbog raje, moje s Marindvora,<\/span><\/p>\n

i zbog moga Selje, Papeta i \u0160vabe.<\/span><\/p>\n

Mirisa jasmina, pjesme djevoja\u010dke.<\/span><\/p>\n

Ust`o sam i stajo \u0161ezdeset sekundi.<\/span><\/p>\n

\u010citav jedan \u017eivot u jednoj minuti.<\/span><\/p>\n

Hvala TI-TO da zna\u0161, ma gdje bio.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>\/2011.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Ustanak protiv\u00a0zaborava<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Za\u0161to je osnivanje Dru\u0161tava s Titovim imenom Praznik Nade, i za\u0161to Eduard Broz 1968. nije zavr\u0161io Vazduhoplovnu Gimnaziju u Mostaru, koja je nosila ime njegovog djeda.<\/span><\/em><\/p>\n

Na nedavni Dan na\u0161e minule, a sada\u0161nje maloizgledne mladosti, Mostar je izmar\u0161irao iz ilegale. Na sve\u010danom skupu u Narodnom pozori\u0161tu osnovano je Dru\u0161tvo \u201cJosip Broz Tito.\u201d Bio je to Dan ustanka protiv zaborava i Praznik Nade. Va\u0161 dopisnik, dva put \u017ertva fasisti\u010dkog terora, (koji se po najnovijem pravopisu zove dijaspora), uputio im je pismo podr\u0161ke. A razmi\u0161ljanje na istu temu adresira Mostarcima i sudbinskoj bh i ex Yu sabra\u0107i koje je fa\u0161izam s kraja 20. vijeka krvavo pomeo sa zavi\u010dajnih prostora. Domovinu pretvorio u zgari\u0161te, a planetu u veliki Dom za ratnu siro\u010dad. O\u010duvanje i pravi\u010dno vrednovanje tekovina antifa\u0161isti\u010dke borbe, s Titom na \u010delu, jedina su garancija da se taj Dom nikad vise ne\u0107e puniti s iste, lijepe i tu\u017ene strane svijeta.<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 TRI\u00a0\u00a0 NAJDRA\u017dA\u00a0 STARA\u00a0 \u00a0 \u00a0<\/span><\/p>\n

\u010cin Mostaraca, i inih na\u0161ih, da vrate Josipa Broza hrabra je i plemenita odluka kojom obnavljaju zakr\u017eljala \u010dula istine, pravde i po\u0161tenja u neizvjesnosti zla i bezumlja koje traje. Nakon \u0161to su nam povampireni fa\u0161izmi i \u0161i\u0107ard\u017eije svih fela iskasapili grad i SFRJ domovinu, godinama nam kasape sje\u0107anja. Kasape i zabranjuju uspomene koje su jedini dokaz da smo ikad bili i da smo s Titom obavili po\u0161tene, ljudske poslove u svojim i tu\u0111im \u017eivotima. Posadili su nas u analfabetske klupe pa nam tolma\u010de gdje smo i kako smo proveli vijek. Obja\u0161njavaju nam na\u0161e vrijeme s Titom, koje smo gradili i \u017eivjeli. Obja\u0161njavaju nam na\u0161e vrijeme bez Tita, koje smo umirali il jedva pre\u017eivjeli. Uzgred, osaka\u0107uju budu\u0107nost mladosti dovoljno pametnoj da svoje budu\u0107e sama zasanja i zi\u0111e na temeljnim vrijednostima antifa\u0161izma \u010diji je Tito simbol, a dokaz svijetu da je i kod nas, u na\u0161e vrijeme, \u017eivjeo svijet… Jedino nepotro\u0161ivo blago kojim raspola\u017eemo i akreditiv s kojim mo\u017eemo u Evropu namakla je generacija predaka iz Titovog, antifa\u0161isti\u010dkog stroja. S onih 700 Mostaraca s Partizanskog, sa svih Partizanskih, koji su izme\u0111u poni\u017eenja i smrti odabrali vje\u010dnost. Prvo njima treba ovjeriti produ\u017eenje do\u017eivotnog \u010dlanstva u Dru\u0161tvu. A potom sa\u010dinit Nov Stari (kao Most) Antifa\u0161isti\u010dki program. S porukom da na\u0161 odnos prema Titu nije samo stvar ljubavi, nego i mudrosti. Stvar samoodbrane, prkosa i ponosa, dalekovidosti, o\u010dinske zabrinutosti… Ako je Tito, s na\u0161im starim, osje\u0107ao ljudsku du\u017enost da brani nas, kakvi bi smo mi to ljudi bili da ne ustanemo u odbranu na\u0161ih Starih i na\u0161eg Starog…<\/span><\/p>\n

… Djevoj\u010dice i dje\u010daci iz moje generacije, koje je zapala sre\u0107a da rastu uz o\u010deve, tepali su im: Stari. Sva ljubav svijeta smje\u0161tana je u tu vreme\u0161nu rije\u010d. U debelom, porodicnom rje\u010dniku Mostara, punom milja i merhameta, bila su tri Stara. O\u010devi, Most i Josip Broz…\u00a0 \u017divi o\u010devi su zabrinuti, mrtvi po\u010divaju u nemiru, Most se vra\u0107a u julu, a Tito se vratio 25. maja. S Mostom, obale \u0107e biti bli\u017ee jedna drugoj. S Titom, i obale i ljudi \u0107<\/span>e biti bli\u017ei jedni drugim, bli\u017ei svijetu. S Mostom i s Titom, s oba mostarska Stara, gradu se vra\u0107a istina, dostojanstvo i vjera da \u0107e ponovo jasno prepoznati svoj lijep lik u krhotini istorijskog ogledala… Zato osnivanje Dru\u0161tva \u201cJosip Broz Tito\u201d, u Mostaru ( i onih prethodnih u Jajcu, Sarajevu, Banja Luci \u2013 Bosnom i Hercegovinom, Negdje) do\u017eivljavam kao Dan Ustanka protiv zaborava.<\/span><\/p>\n

I Praznik Nade.<\/span><\/p>\n

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0DJED\u00a0\u00a0 MAR\u0160AL\u00a0 I\u00a0\u00a0 UNUK\u00a0 PITOMAC<\/span><\/p>\n

Ovaj novinar ne otvara advokaturu za Josipa Broza. Niti umi\u0161lja da je VI Li\u010dka. Ne moze sam \u010dovjek biti brigada. Tito se najbolje brani sopstvenim djelom i djelom Stroja Mrtvih Proletera. Istorija je o tome napisala tomove, koje jo\u0161 bucaju, blate i prekrajaju. Ovaj novinar ne umi\u0161lja ni da je istorija. Al\u2019 ima sje\u0107anja. U ovoj prigodi jedno \u017eeli podijeliti s vama: <\/span><\/p>\n

Kasnih 80.tih, na poziv u\u010denika Vazduhoplovne vojne Gimnazije \u201cMar\u0161al Tito\u201d ansambl \u201cMostarske ki\u0161e\u201d bija\u0161e muzicki gost uz Dan najbolje jugoslavenske srednje \u0161kole i Dan mladosti. Gimnazijalci su govorili: dopadaju im se pjesme i dopadaju im se \u201cKapljice\u201d. Dok su se dru\u017eili, u dvori\u0161tu, s direktorom, Zoranom \u0110eri\u0107em obilazih kabinete, u\u010dionice i hol \u0161kole. Hol su krasile fotografije momaka sa zemlje i s neba i jedna iz prve zvani\u010dne Titove posjete. U mar\u0161alskoj uniformi, a u pratnji na\u010delnika Gimnazije, pukovnika Zdravka Lon\u010dara, vrsi smotru u\u010denika \u2013 pitomaca. Podsjetim direktora \u0110eri\u0107a da je me\u0111u njima bio i Titov unuk, Edo Broz. Odvede me u arhiv i na\u0111e dnevnik IVD iz te 1968. U kojoj bi subotom i nedjeljom grad preplavili i zaplavili dje\u010daci od Vradara pa do Triglava, u balon vindjaknama. \u0160etali bi gradom, veseli kao svaka mladost, svra\u0107ali na igranke, a pojedina\u010dno randesovali po periferijskim ba\u0161tama i parkovima, skonjeni od o\u010diju. Povremeno su se \u017eestoko tukli s mostarskim vr\u0161njacima, kojim nije bilo pravo da im djevoj\u010dice \u201clovaju \u0160u\u0161kavci\u201d. Zvali su ih tako po vindjaknama…<\/span><\/p>\n

U to vrijeme prijateljevah sa Zdravkom Lon\u010darom. Pripovjedao je o zaljubljenosti u Mostar, o ribolovu, avionskom udesu i kako mu je Mostarac, general \u2013 potpukovnik, Enver \u0106emalovi\u0107 oduzeo leta\u010dku nakon udesa, jer nije bila ovjerena. Pripovjedao je kako je nesretan \u0161to vi\u0161e ne leti, a sretan \u0161to \u0107e dje\u010daci iz njegove \u0161kole \u201cimati krila\u201d. A da je on, kao 12.godi\u0161nji li\u010dki dje\u010darac 41. gledao kako mu kolju majku i oca, nasred rodne ku\u0107e. Le\u017eao je pod krevetom i slu\u0161ao kako govore: \u201cDaj vode da operem ruke, valja nama ovdi i ru\u010dat\u201d. Pa se prisje\u0107ao kako je bje\u017eao preko mokra krompiri\u0161ta, kako su pucali za njim, kako su kur\u0161umi zujali, kako ga je bilo strah i kako se do\u010depao \u0161ume. Pa plakao…<\/span><\/p>\n

Listah Zdravkova sje\u0107anja dok listah dnevnik IVD iz \u201868. Na tre\u0107oj stranici, uokvireni podaci o u\u010deniku: \u201cPrezime: Broz. Ime: Eduard. Ime oca: \u017darko. Datum i mjesto ro\u0111enja:\u00a0 5. maja 1950., Subotica.\u201d Vi\u0111ao sam tog Titovog unuka kojeg su zvali Edo na korzou, po gradu, prvo s drugarima a onda s Mostarkom, Dijanom Pavlovi\u0107. Bili su mladi, zaljubljeni, prelijepi… U dnevniku, ni\u0161ta nije bilo lijepo. Puno lo\u0161ih ocjena, opravdanih i jo\u0161 vi\u0161e neopravdanih \u010dasova. U rubrici, sa strane, s datumom s po\u010detka juna \u201868. bilo je zapisano da zbog \u201cslabih ocijena iz u\u010denja i vladanja u\u010denik nije s uspjehom zavr\u0161io razred\u201d te je na sjednici Nastavni\u010dkog vije\u0107a odlu\u010deno da: \u201cu\u010denik gubi pravo daljeg \u0161kolovanja na ovoj \u0161koli.\u201d<\/span><\/p>\n

Edo Broz i Dijana Pavlovi\u0107 su oti\u0161li iz Mostara, skupa. Kasnije se vjen\u010dali u Beogradu. Edo je radio kao stjuard, potom kreirao bi\u017euteriju… <\/span><\/p>\n

To isto ve\u010de, nakon listanja dnevnika, okrenem telefonski broj generala u penziji, Zdravka Lon\u010dara, u Beogradu. Bio je umoran i razo\u010daran. Tje\u0161im ga kako nije sam a molim da mi objasni kako je to Eduard Broz, u\u010denik \u0161kole koja je nosila ime njegovog djeda, u zemlji gdje mu je djed bio i Vrhovni komandant oru\u017eanih snaga i Predsjednik dr\u017eave, izgubio pravo na \u0161kolovanje u \u010detvrtom, zavr\u0161nom razredu. \u0160to za 10 godina novinaranja po Hercegovini nisam \u010duo kao slu\u010daj s daljim rodijakom, akamoli potomkom \u00a0funkcionera u bilo kojoj od hercegova\u010dkih op\u0107ina i op\u0161tina. Zdravko mi ispri\u010da sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n

\u201cNakon \u0161to je Mar\u0161al izvr\u0161io smotru, pita: \u201cPukovni\u010de, mo\u017eemo li sada malo privatno porazgovarati\u201d? I odemo kod mene u kabinet. Sjednemo.\u00a0 \u201cNo, sada da mi ka\u017eete kako moj unuk, Edo, u\u010di\u201d, pita. Ne mogu re\u0107<\/span>i istinu, ne mogu lagati, pa izvrdavam u smislu: nije lo\u0161e. \u201cPukovni\u010de, veli, ja ho\u0107u da \u010dujem istinu\u201d. \u0160ta da radim? Od one li\u010dke sume 41. sanjao sam da stanem pred Tita, bar da mu predam raport. Sad sjedi preko puta mene, o\u010di u o\u010di, razgovaramo. Te mu ka\u017eem istinu. Da ima puno neopravdanih jer bje\u017ei s nastave, ka\u017enjen je i ukorom, da ima slabih ocijena. Ali ga i branim: mlad je, zaljubljen, popravi\u0107<\/span>e se… Tito ka\u017ee: \u201cVi njega treba da izbacite iz \u0161kole. Mi ne mo\u017eemo svakom povjeravati skupe ma\u0161ine\u201d. Ustane, pru\u017ei mi ruku i krene. Ja jo\u0161 jednom zaustim: \u201cDru\u017ee Marsale, dozvolite\u201d… On se na vratima okrene, stavlja ka\u017eiprst na epoletu, veli: \u201cPukovni\u010de, ja sam stariji, ja mogu i da naredim\u201d… Jovanka je zvala, Kardelj, Ljubi\u010di\u0107, da interveni\u0161u. Nisam ni\u0161ta poduzeo.\u00a0 Eto tako je to bilo.\u201d<\/span><\/em><\/p>\n

Pocetkom 90.tih pripremih se da ovu pri\u010dicu smjestim u scenario za dokumentarni tv zapis. Ne stigoh. S malih ekrana su po\u010deli gruvati topovi.<\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ***<\/span><\/p>\n

P.S. General Zdravko Lon\u010dar je umro u Beogradu prije 2 godine, s neutjehom i neprebolom. <\/span><\/p>\n

Eduard Broz i Dijana zive u Hrvatskoj, razvedeni. On ima \u0161tampariju, Dijana se preudala, a \u0161ta je s Titovim unukom i mostarskih korijena, ne znam. <\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Miso Mari\u0107,<\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Exeter, UK, 2004.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>\/2011.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Goru\u0107e \u017eege i poga\u0161eni\u00a0datumi<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Evo \u0107e juli. Pamtim ga po datumima i po \u017eegama. Datumi su po\u010dinjali sa 4. Zvao se i slavio kao Dan borca. Pa je bio 7. Dan ustanka u Srbiji, 13. u Crnoj Gori, 22. u Sloveniji, 27. u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj… Samo su Makedonci, zbog bugarskih ujdurmi, kasnili u borbu protiv fa\u0161izma.<\/span><\/p>\n

Datuma je kod nas ostalo – kako gdje. Malo ili nikako, samo su \u017eege iste a ove \u0107e godine, oznojeno javljaju moji s juga, biti jos \u017ee\u017eenije…U zemlji iz koje pi\u0161em stalno pokisao sve su tradicije, i istorijske i metereolo\u0161ke, neprikosnovene. I ovog \u0107e jula, uz neki ovda\u0161nji, polo\u017eit na spomenike ili spustit u talase pokoji vijenac i cvijet, sa zahvalno\u0161\u0107u i s po\u0161tovanjem za svoje mrtve iz Drugog Svjetskog. \u00a0A bar \u0107e sedmicu, kao iz vodokotli\u0107a, liti, prokletnica…<\/span><\/p>\n

Pred ovaj juli istih zvizdana i sa\u017eganih datuma \u010ditam dva teksta. Jedan intervju iz beogradske \u201cIlustrovane politike\u201d i jedno pismo iz kom\u0161iluka. \u201cIlustrovanu\u201d dugo nisam listao. Donese mi je prijatelj Tomo u paketu \u0161tampe. Promjenila se. Raznobojnije je ilustrovana a jednobojno politi\u010dna. Intervju je s majstorom fotografije, Ivom Eterovi\u0107em, autorom fotomonografije \u201cNjihovi dani\u201d. O Titu i Jovanki Broz. Ali i one \u201cSarajevo s ljubavlju\u201d, mnogih. U tom intervjuu barba se sje\u0107a\u00a0 kako je nastajala fotomonografija o bra\u010dnom paru Brozovih. Govori u anegdotama, sa \u0161armom i s po\u0161tovanjem. Kako je fotografisao Jovanku dok iglom i koncem prepravlja haljinu i kako mu je Tito, dobro gladnom, prebacio jos jednu oradu u pjat… Sve neke svakida\u0161nje, ljudske pri\u010dice sem komentara novinara \u201cIlustrovane\u201d. Citira\u0107u samo zavr\u0161ni:<\/span><\/p>\n

\u201c\u010citalac bi mogao izvu\u0107i pogre\u0161an zaklju\u010dak da se Eterovi\u0107 razbacuje svojim uspomenama s dvora. Ne. Dok pri\u010da anegdote, on to c\u010dini vrlo oprezno daju\u0107i ih radoznalom novinaru \u201cna par\u010de\u201d! … Zato i na\u0161i pokusaji da \u0161to bli\u017ee zavirimo u prefinjeni hedonizam partizanskog vo\u0111e, da saznamo \u0161ta mu je bilo \u017eelucu najmilije sa pompeznog dvorskog menija, nisu oti\u0161li daleko…\u201d<\/span><\/p>\n

Toliko o interesovanju novinara \u201cIlustrovane\u201d o \u017eelucu \u201cjugokomunistickog vo\u0111e i ostarelog crvenog mar\u0161ala\u201d, kako oslovljava Tita. Autor intervjua je Milan \u010cetnik. Autor pisma iz mog izbjegli\u010dkog kom\u0161iluka je Neboj\u0161a, za\u00a0 prijatelje Bato, Toma\u0161evi\u0107. Dao mi je da pro\u010ditam pismo Ljiljani i Goranu Cetini\u0107. Ljiljana je u Beogradu direktor Istorijskog muzeja. Goran je sin Marinov, a suprug Ljiljanin. Oboje poku\u0161avaju sa\u010duvati i odr\u017eati ono \u0161to je ostalo nepoharano od Muzeja 25. Maj. Ime, majsko, nisu uspjeli, a za Ku\u0107u cvije\u0107a i jo\u0161 pone\u0161to, se bore. Obrazla\u017eu\u0107i razloge i zna\u010daj opstanka toga Muzeja, Bato im, izme\u0111u ostalog, pi\u0161e:<\/span><\/p>\n

\u201c1. U zemljama sveta 23 trga nose ime Predsednika Tita. Ovde nisam uvrstio trgove i ulice s Titovim imenom u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Istri i Makedoniji. Li\u010dno sam ih video u toku pro\u0161le dve godine putuju\u0107i po biv\u0161oj Jugoslaviji. Nisam siguran da je to slu\u010daj u Srbiji gde je u trenutku navale povampirenog \u010detnistva i velikosrpstva zbrisano sve \u0161to je i za samu Srbiju bilo desetle\u0107ima vazno i zna\u010dajno. Srbi su u partizanskom ratu odigrali veoma zna\u010dajnu ulogu.<\/span><\/p>\n

2. povodom petnaestogodi\u0161njice Titove smrti, na osnovu istra\u017eivanja raznih slu\u017ebi i istorijskih instituta u svetu, objavljen je nalaz koji sam pro\u010ditao u londonskom Tajmsu, da sva temeljita istra\u017eivanja i provere banaka nisu pokazala da je Tito za vreme svoje vladavine izneo jedan jedini dolar, stavio na svoje, ili ne\u010dije drugo ime, niti da se i jedan \u010dlan njegove bli\u017ee ili dalje rodbine okoristio njegovim polo\u017eajem. Po osnovu ovog istra\u017eivanja te 95. godine najutoritativniji ovda\u0161nji analiti\u010dari pravili su pore\u0111enja Tita i \u201cnjegovih naslednika\u201d koji su zgrtali novac, iznosili iz zemlje, polagali po tajnim ra\u010dunima stranih banaka…<\/span><\/p>\n

3. Na komemoraciji povodom smrti Ficroja Maklejna, brigadnog generala i ministra rata u \u010cer\u010dilovoj vladi, prisustvovalo je 600 najuglednijih li\u010dnosti Velike Britanje: Princ Filip, suprug i\u00a0 Princeza Margareta, k\u0107erka kralji\u010dina, svi biv\u0161i premijeri… Najdu\u017ei govor, odr\u017eala je Ledi Soams, jedina \u017eiva \u0107erka Vinstona \u010cer\u010dila. Od 12 minuta, koliko je govorila, 8 je posvetila partizanskom ratovanju u Jugoslaviji gde je Ficroj Maklejn bio \u0161ef Britanske vojne misije pri Vrhovnom \u0161tabu. Govorila je o ogromnom doprinosu partizana u borbi protiv fa\u0161izma \u0161to je njen otac uvek i u svakoj prilici priznavao. Posebno je govorila koliko je njen otac cenio vo\u0111u tog pokreta, Josipa Broza, prema kojem je gajio iskrene li\u010dne simpatije sve do svoje smrti. Ta komemoracija je odr\u017eana u vreme najstra\u0161nijeg rata u Bosni i Hercegovini kada je ovda\u0161nji \u010detni\u010dki lobi poku\u0161avao da obezvredi doprinos partizana na strani saveznika. Tako je \u010cer\u010dilova k\u0107erka, supruga Lorda Soams – a, ministra odbrane u tada\u0161njoj vladi, i zvani\u010dno htela da to opovrgne…<\/span><\/p>\n

4. Pred ulazak u tre\u0107i milenium, na Zapadu su pravljene liste 100 najve\u0107ih ljudi u istoriji sveta. Cenio se njihov doprinos, uticaj na svoje vreme i sli\u010dno. Liste su pravljene za istra\u017eiva\u010de, filozofe, umetnike…Vojni instituti su, tako\u0111e, pravili svoje. Kada je lista pod nazivom \u201c100 najvecih vojskovo\u0111a u istoriji sveta\u201d kona\u010dno objavljena, ime Josipa Broza nalazilo se na 68. mestu u dru\u0161tvu s Hanibalom, Aleksandrom Makedonskim, Napoleonom…<\/span><\/p>\n

5. Na Sky tv kanalu \u201cBiografije poznatih ljudi\u201d vrti se svakog dana jedno\u010dasovna emisija o nekoj svetski poznatoj i zna\u010dajnoj li\u010dnosti…Neke emisije koje nai\u0111u na pire interesovanje repriziraju se i vipe puta. Samo u pro\u0161loj godini emisija o Titu je i\u0161la 6 puta. U njoj su o Titu i njegovom delu govorili dr\u017eavnici, eminentni istori\u010dari, biografi… Svi se sla\u017eu da se radi o velikom i zna\u010dajnom savremeniku, antifa\u0161isti, koji je pomirio narode zava\u0111ene tokom rata, uneo red i mir, uklonio dominaciju jednog naroda nad drugim, obezbedio zaposlenje, \u0161kolovanje, standard i nezavisnost zemlje od Staljina. Posebno je naglasen njegov uspeh i doprinos za stvaranje tre\u0107<\/span>eg, nesvrstanog sveta koji je, s njim na \u010delu, kretao u progres. Emisiju zaklju\u010duje biv\u0161i ambasador u SFRJ i Dr\u017eavni sekretar SAD, Igelberg re\u010denicom: <\/span>\u00a0<\/span>\u201cMnogi se sla\u017eu sa mnom<\/span>\u00a0<\/span>da Titu pripada mesto me\u0111u \u010detiri najve\u0107<\/span>e li\u010dnosti sveta u \u010ditavom ratnom i poratnom periodu\u201d…<\/span><\/p>\n

6. Povodom skupa 40 dr\u017eavnika odr\u017eanog 1. juna ove godine u Petrogradu,\u00a0 uz 300. godi\u0161njicu grada, u raznim, iscrpnim komentarima tim povodom, planovima i stremljenima pojedinih prisutnih politi\u010dara, re\u010deno je i slede\u0107e:<\/span><\/p>\n

\u201c\u017dak \u0160irak radi svim slilama da se nametne kao vo\u0111a tre\u0107eg, nesvrstanog sveta koji je, posle Titove smrti, ostao bez lidera a \u0161to bi iz politi\u010dkih i ekonomskih razloga bilo veoma zna\u010dajno za Francusku…\u201d <\/span><\/p>\n

Eto tako, pred dolaze\u0107i juli goru\u0107ih \u017eega i poga\u0161enih datuma pi\u0161u gospodin Milan \u010cetnik i partizan, Neboj\u0161a Bato Toma\u0161ovi\u0107.<\/span><\/p>\n

Gospodin \u010cetnik, u drugom nastavku feljtona \u201cIvo Eterovi\u0107 \u2013 Moji dani s Brozovim\u201d, pod naslovom \u201cPoljubac u spava\u0107oj sobi\u201d, koristi davnu fotomonografiju i njenog autora, kroz \u010diji objektiv, kao kroz klju\u010daonicu, viri u intimu bra\u010dnog para Broz, a jako je nesretan \u0161to ne mo\u017ee do kraja zaviriti u utrobu vec 23 godine mrtvog predsjednika SFRJ, da bi saznao \u0161ta mu je \u201c\u017eelucu bilo najmilije.\u201d<\/span><\/p>\n

Drug Bato, u ostrvskim intelektualnim krugovima uva\u017eenii Mister i antifa\u0161ista, izdava\u010d je svjetske reputacije i autor. Njegova posljednja knjiga, \u201cOrlov kr\u0161\u201d, nakon njema\u010dkog, norve\u0161kog, poljskog, danskog, francuskog i kineskog, o\u010dekuje japansko i englesko izdanje – ukupno 16 jezika. Pisah i pisalo se o toj knjizi, s po\u0161tovanjem. I o autoru, koji je kao dje\u010darac, s 12, krenuo u sve \u017eege onog jula kad su zaplamsale vatre datuma s po\u010detka ovog kazivanja. U \u010dije plamenove normalno \u010dovje\u010danstvo jo\u0161 uvijek gleda s po\u0161tovanjem, a na ex YU prostorima se bezdu\u0161no i uporno gase \u0161mrkovima la\u017ei, podmetanja, vulgarnosti…<\/span><\/p>\n

I guranjem nosa u probavni trakt najznamenijeg me\u0111u na\u0161im dragim i \u010destitim pokojnicima.<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>\/2011.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Ne\u0107emo stati<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Akcija za za\u0161titu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru<\/span><\/p>\n

Brane\u0107i slobodarsko dostojantstvo rodnog grada Aleksa \u0160anti\u0107 je 1907. zavjetovao: \u201cGrobovi na\u0161i bori\u0107e se s vama\u201d! <\/em>Pjesnikovi sugra\u0111ani su se odazvali \u201841., izborili slobodu \u201945. po cijenu 700 sopstvenih grobova. Ovog septembra njihovi potomci rasuti svijetom odlu\u010dili su da se bore za grobove. Prvo na facebook-u a potom po elektronskim medijima \u00a0\u010dlanovi grupe \u201cPartizansko spomen-groblje – Help to preserve famous WW2 Memorial in Mostar\u201d oglasili su se Proglasom u kojem, izme\u0111u ostalog, ka\u017eu: \u201cPrimorani smo, na\u017ealost, i u ovom stolje\u0107u da branimo i \u010duvamo svoju pro\u0161lost i sada\u0161njost, svoj obraz pred sobom i svijetom, daju\u0107i pouku na\u0161oj djeci i budu\u0107im generacijama, \u010duvaju\u0107i od zaborava, zapu\u0161tenosti i vandalizma jedan od najljep\u0161ih arhitektonskih simbola zajedni\u010dke borbe protiv fa\u0161izma na ovim prostorima\u2026\u201d<\/em> \u00a0<\/span><\/p>\n

Mrtvi Mostarci su se skrasili zajedno na Spomeniku \u201865. Po ideji Bogdana Bogdanovi\u0107a sazdan je od doma\u0107e tenelije, bra\u010dkog kamena, oblutaka s Neretve i plo\u010da s krovova mostarskih mahala. U kamenim cvjetovima urezana su imena 4 brata i sestre Feji\u0107, majke, 3 brata i sestre Vukovi\u0107;\u00a0 muslimanska, srpska, hrvatska, jevrejska koje je antifa\u0161izam, u \u017eivotu i smrti, orodio u jednu porodicu. Mostar je\u00a0 polagao vijenac i cvijet, svijet minut \u0107utanja i zahvalnosti, majke, djeca, rodbina – suzu. <\/span><\/p>\n

\u201cU nizu zemalja koje sam posjetio vidio sam dosta spomenika na koje sam polagao vijence. Ali tako lijepog i tako veli\u010danstvenog spomenika, kao \u0161to je ovaj ovdje, nigdje nisam vidio”, izgovorio je J.B. Tito<\/strong> \u201969…S istim po\u0161tovanjem poklanjali su se Princ \u010carls i predsjednik Gadafi, delegacije dalekih Yu gradova za koje su ginuli, antifa\u0161isti Evrope i svijeta. \u201cSvojim borcima koji su dali \u017eivote za ljep\u0161u budu\u0107nost Mostar se zahvaljuje Partizanskim spomenikom, najljep\u0161im te vrste u zemlji koji \u0107e uvijek – i dana\u0161nje i budu\u0107e nara\u0161taje \u2013 podsje\u0107ati na svetu \u017ertvu neustra\u0161ivih junaka… Od Hajrudinovih vremena do dana dana\u0161njeg nije bilo u Mostaru veli\u010danstvenijeg zdanja od ovog spomenika palim partizanima<\/em>\u201d, tvrdio je Zuko D\u017eumhur<\/strong> \u201882. Deset godina kasnije, no\u0107u, Spomenik je miniran. Bio je to prvi napad na Mostar. Fa\u0161izam je procjenio da su mrtvi antifa\u0161isti na Spomeniku prva linija odbrane grada…U miru su im s\u010deki\u0107ali cvjetove, unakazili kukastim krstovima… Pred zgra\u017eanjem doma\u0107ih i evropskih antifa\u0161ista Spomenik je \u201906. progla\u0161en nacionalnim, stavljen pod za\u0161titu dr\u017eave. A donacijama vlada Norev\u0161ke i Holandije i sredstvima grada i BiH obnavljan. <\/span><\/p>\n

Henrik Ofstad, ambasador Norve\u0161ke u BiH<\/strong> septembra ove posjetio je Spomenik: \u201cOvo vidim kao uvredu svim generacijama na\u0161ih roditelja koji su se borili za slobodu u svijetu. U ve\u0107ini evropskih zemalja zabranjeno je pisati ili crtati hitlerovske simbole, a ovdje ih vidite na grobovima vojnika koji su se borili protiv nacizma. Potpuno sam \u0161okiran… Prvo i najva\u017enije pitanje jest kako da se zaustavi vandalizam i da se utvrdi\u00a0 ko je odgovaran za ovo \u0161to se desilo i za\u0161to to nije sprije\u010deno\u201d Vlast Mostara i BiH je pre\u010dula ambasadorovo pitanje, od\u0107utali. Oglasili su se \u010dlanovi Inicijativne grupe za za\u0161titu Spomenika na facebook-u: <\/span><\/p>\n

Danijela Vujinovi\u0107 Addady, Tel Aviv<\/strong>: \u201cPartizanski spomenik je gradsko ogledalo. U njemu se \u00a0kristalno jasno vidi slika i stanje duha grada kakav je danas. Partizansko nije obi\u010dan spomenik. Ono je muzej pro\u0161losti, arhiva emocija i ponosa – simbol ljepote zajedni\u010dkog \u017eivljenja Mostara. <\/span><\/p>\n

Tibor Vran<\/span>\u010d<\/span>i<\/span>\u0107<\/span>, Umag<\/span><\/strong>: <\/span><\/b>\u201cPartizanski spomenik ne pripada ni crvenim, ni crnim. On nije vlasni\u0161tvo \u201ckomunjara\u201d, niti je uperen protiv bilo koje nacionalne i religiozne skupine. On pripada Mostarcima, pripada povijesti, pripada civilizacijskim tekovinama Mostara, BiH, Evrope…\u201d<\/span><\/p>\n

Radosav Teodorovi<\/span>\u0107<\/span><\/strong> Toza, Beograd<\/strong>: \u201c<\/span>Ka\u017eu da je Partizansko spomenik mra\u010dnim vremenima. Eto, nismo znali da smo toliko godina \u017eivjeli u mraku, ali znamo da sad, u \u201cnovom dobu\u201d, umiremo na svijetlu. Kao i Partizansko…\u201d<\/span><\/p>\n

Tanja van der Berg\u2013Bruk, Den Haag<\/strong>: \u201c<\/span>Ja, Tanja Bruk, unuka Narodnog heroja Lea Bruka di\u017eem glas protiv nepravde, protiv mra\u010dnog bezumlja kriminalaca koji miniraju na\u0161u pro\u0161lost i budu\u0107nost. Di\u017eem glas i ka\u017eem: DOSTA JE! Sru\u0161ili ste mu bistu, oduzeli ulicu, ali ne dirajte grob! Po kojim to zakonima mom ocu Franji i meni zabranjujete da polo\u017eimo cvijet na grob oca i djeda samo zato \u0161to je poginuo bore\u0107i se protiv fa\u0161izma\u201d?<\/span><\/p>\n

\u0110enita Tipura Murti\u0107, Houston: \u201cKad vidim s kojim pijatetom svjetski dostojanstvenici pola\u017eu vijence na besprijekorno odr\u017eavane antifa\u0161isti\u010dke spomenike svaki put mi pred \u00a0o\u010dima bljesne slika sada\u0161njeg Partizanskog i \u2013 du\u0161a me zaboli. Ali ima nas desetine hiljada Mostaraca i Mostarki koji osje\u0107amo isto i \u017eelimo Partizanskom vratiti sjaj i ljepotu.\u00a0 Nadam se – uskoro.\u201d<\/span><\/p>\n

Ensvid Had\u017eajli\u0107, St. Louis: Kome i za\u0161to smeta obnova i trajna za\u0161tita antifa\u0161isti\u010dkog Spomenika u Mostaru? Danas, kada Mostarom i dr\u017eavom BiH vlada, navodno, potpuna sloboda i tzv. demokratija antifa\u0161isti\u010dko spomen-groblje se sadisti\u010dki pretvara u ruinu. Gospodo demokratski vlastodr\u0161ci, zar se zaista toliko pla\u0161ite mrtvih antifa\u0161ista slobodarskog Mostara.<\/span><\/p>\n

Amela Plagmann-Ugljen, Peking: \u201cOvdje nikom ne pada na pamet da skrnavi grobove i mauzoleje mrtvih, naprotiv. Vjerovanje je da skrnavljene donosi vi\u0161estoljetnu nesre\u0107u… Mladu generaciju treba u\u010diti da po\u0161tuju mrtve ma ko da su i ostave grobove na miru. Ko se boji ili srami svoje pro\u0161losti, boji se i nema budu\u0107nosti…\u201d\u00a0 <\/span><\/p>\n

Denijal Behram, Roterdam, kreator na facebook-u: \u201cPartizanski spomenik nas obavezuje, u\u010di i poru\u010duje: NIKAD VI\u0160E! Borba za mostarski je za sve antifa\u0161isti\u010dke spomenike u BiH. Obra\u0107amo se dosljednim antifa\u0161tima i udru\u017eenjima antifa\u0161ista BiH, ex YU, Evrope. Svjesni da je ubijanje mrtvih atak na temeljno na\u010delo evropske demokratije i uvertira za ubijanje \u017eivih podr\u017eavaju nas ne samo Mostarci i ne samo gra\u0111ani BiH sa svih kontinenata. Tekst proglasa preveden na evropske jezike uputi\u0107emo svim vladama i insttucijama EU, UNESCO-u… Ovaj put NE\u0106EMO stati!\u201d<\/span><\/p>\n

Me\u0111u hiljadama koji su se odazvali su Mostarci Zoran Sesar i Bobo Matovi\u0107, Australija… Slobodan Andri\u0107, Mate Zori\u0107, Miralem Maslo – \u0160vedska… Du\u0161an Bajevi\u0107 Gr\u010dka, Enver Mari\u0107, Smail \u0160pago, Njema\u010dka, \u017deljko Markoti\u0107, Dragan Kazazi\u0107, Nenad Golub, Norve\u0161ka… Aljo\u0161a Mrki\u0107, Sr\u0111an Kuli\u0161i\u0107, \u017deljko Pikula, UK… Semir Kazazi\u0107, Sla\u0111ana Meli\u010danin, Kanada… Mugdim Karabeg, Dragan Miladinovi\u0107, Muhamed Lizde, US… Predrag Matvejevi\u0107 i Ana Krpan, Hrvatska… Ali i Trebinjac Mustafa Arnautovi\u0107 i \u010capljinka Vahida Red\u017ei\u0107, Danska, \u00a0Halid Had\u017eimusi\u0107, Fo\u010dak u \u0160vedskoj, Zaim Pa\u0161i\u0107, Sarajlija i Vedad Spahovi\u0107, Trebinjac u Londonu, \u0110or\u0111e Risti\u0107 Tuzla, Muhamed Abad\u017ei\u0107, Br\u010dko, Zlatko \u0160o\u0161e, Nijaz Skenderagi\u0107, Goran Mikuli\u0107, Sarajevo… Gabor Lengyel, Budimpe\u0161ta i Filip, Madrid… Ranko i Sanja Rihtman iz Tel Aviva pi\u0161u: \u201cMada nismo Mostarci ro\u0111enjem, s vama smo Mostarci opredjeljenjem\u201d. Dr Zoran Kalini\u0107 iz Banja Luke poru\u010duje: \u201cPridru\u017eujem se inicijativi za obnovu mostarskog i svih drugih svjedo\u010danstava o vrednotama, velikanima i herojima vremena koje je iza nas\u201d, a prof. Dr Behd\u017eet Bed\u017eo Mesihovi\u0107, Mostarac iz Sarajeva: \u201cPartizani su vodili antifa\u0161isti\u010dki rat, a ne \u010detnici Mihajlovi\u0107a i usta\u0161e Paveli\u0107a. Oni koji dozvoljavaju devastaciju Partizanskog groblja su sljedbenici ili usta\u0161a ili \u010detnika ili XVI SS-hand\u017ear divizije\u201d!<\/span><\/p>\n

Raif Dizdarevi\u0107: Pozdravljam vas i zahvaljujem na neophodnoj i plemenitoj akciji koju ste pokrenuli. Ne \u017eelim da budem njen dio samo potpisom nego konkretnim doprinosom koji sam kao antifa\u0161ista i \u010dovjek du\u017ean i \u017eelim dati\u201d.<\/span><\/p>\n

Jovo Divjak, Sarajevo: \u201cSamo slepci ne vide da mostarski Partizanski spomenik, i pored svih nepravdi koje su mu bezumnici u\u010dinili i \u010dine, svetli i u ovom mraku. Tu svetlost smo du\u017eni sa\u010duvati da je ne pogase\u201d.<\/span><\/p>\n

Jure Gali\u0107, predsjednik SABNOR-a BiH: \u201cDragi prijatelji, s velikom pa\u017enjom pratim va\u0161e aktivnosti koje za cilj imaju da upoznaju doma\u0107u i svjetsku javnost na sramno, necivilizacijsko i nedopustivo stanje u kojem se nalazi Partizansko spomen-groblje u Mostaru. Na\u0161a je du\u017enost da ga \u010duvamo, jer time \u010duvamo i dostojanstvo na\u0161e antifa\u0161isti\u010dke borbe!\u201d<\/span><\/p>\n

\u017delite li se, po\u0161tovani \u010ditaoci, pridru\u017eiti demokratskom ustanku protiv fa\u0161izma, odbrani mostarskog i svih Spomen \u2013 groblja antifa\u0161ista u BiH na kojim ubijaju mrtve, upi\u0161ite ime, grad i dr\u017eavu u koju vas je fa\u0161izam smjestio na adresu: <\/span>ww2.memorial.mostar@gmail.com.<\/span><\/p>\n

\u00a0\/2011.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Propinjanje\u00a0na prste<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

TV vremeplov u nekad i sad<\/span><\/p>\n

Susretah kroz \u017eivot ljude s kojim razgovarah propet na prste. Sad su zvijezde, namigujem u nebo. Vrijeme je nepravedno, sje\u0107anja blijede, veoma mi stalo da ih sada\u0161nji vide izbli\u017ee. Jer i njih i ono \u0161to su ostavili u amanet guta halapljiv zaborav. \u201cSvi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadu\u017ebina<\/em>\u201d, opominjao je Ivo Andri\u0107. S tom Ivinom, s kamerom Face tv i kamermanom Janom Beranom sti\u017eem u Mostar. Vodi\u010d su mi sje\u0107anja, kasete s privatne 8mm kamere i poneki fotos. Na jednom: predsjednik Saveznog Izvr\u0161nog Vije\u0107a SFRJ, D\u017eemal Bijedi\u0107 presjeca vrpcu novog pogona prve mostarske fabrike u istoriji \u2013 duvana. Desno je direkor, Enver \u0106emalovi\u0107.\u00a0 Malo iza smije\u0161i se \u0110emina supruga Raza. Lijevo je grupa doma\u0107ih novinara: Minja Bojani\u0107, Jozo Kraljevi\u0107, Mile Duvnjak, Asim Had\u017eajli\u0107, \u0110emo Raljevi\u0107… Iza Predsjednika, slikar Mustafa Ico Voljevica. Iza Ice i sebe vidim. Mi smo neslu\u017ebeno, predstavnici potro\u0161a\u010da. Tu gdje prestaje fotos po\u010dinje sje\u0107anje na dugu halu s bu\u010dnim ma\u0161inama i stotinjak nasmijanih radnika. Sredinom te\u010de traka. Traka je bijel potok cigareta. Ico zagrabi pregr\u0161t, stavi jednu za uvo, drugu u usta. Da mi jednu, nagne preko trake, nudi Predsjedniku. Koji ga pogleda poprijeko. \u201cUzmi\u201d, govori, \u201cova je d\u017eaba\u201d. Opet ga isto pogleda. \u201cUzmi, radi reklame\u201d, insistira Ico. Uzme, stavi u ugao usta. Ico kresne upalja\u010d. \u201cZna\u0161 da ve\u0107 dugo ne palim\u201d, veli Predsjednik. \u201cI pali\u0161 i \u017eari\u0161 od \u010deterespete\u201d, do\u010deka ga Ico. Drug Predsjednik, dostojanstven i uva\u017eavan sagovornik predsjednika USA Niksona i Forda, lidera SSSR-a Bre\u017enjeva i Kine Mao Ce Tunga, kraljeva i \u0161eika u 50-setak zemalja svijeta ma\u0161e glavom, kroz smije\u0161ak odsje\u010de: \u201cFurdo\u201d!… Fabrika je \u201802. procijenjena na 22 miliona KM, zakatan\u010dena \u201805. Sad je vrijednost srozana na 950.000. \u00a0Tajkuni \u010dekaju da ova jesen sa cijene omete jo\u0161 koju nulu, a onih stotinjak radnika \u0107e dodatno kisnuti pod mostarskim pljuskovima. Na kraju \u0107e biti – k\u2019o u \u010capljini. Tamo\u0161nju je, za malo para a puno dobomoljublja zbavio Slobodan Praljak. Poznat po tome da je razvjen\u010dao obale Neretve u Mostaru i kuma, pjesnika Gorana Babi\u0107a u Zagrebu. Stari most je poslao na dno rijeke, kumu o\u017eenio. Praljak je u Hagu, Goran u Beogradu. A u Mostaru uzdi\u0161u: \u201cNekom rat \u2013 nekom brat\u201d. <\/span><\/p>\n

Vodih 70-tih ve\u010deri s gostuju\u0107im i doma\u0107im umjetnicima. Uz tv seriju \u201c\u010covik i po\u201d u Klubu javnih i prosvjetnih radnika gost mi je jedan od glavnih glumaca k tome prijatelj i kom\u0161o, Ante Vican. Sa suprugom, glumicom Danom Kurbalijom i k\u0107erkom Andom, violinistkinjom. Predstavljam ih: Porodica i po. A oni sebe. Ante se sje\u0107a: u ratu, iz rodnih Gornjih Vinjana kod Imotskog, ode u Kri\u017eevce na srednju poljoprivrednu. Skon\u010da rat, upi\u0161e studij agronomije u Zagrebu. Kolega mu Ton\u010di \u017eeli u glumce te ga zamoli da mu na prijemnom Kazali\u0161ne akademije bude sagovornik u dijalogu. Anti nije do glume, ali ho\u0107e za prijatelja. Po zakonu: moraju se prijaviti obojica. Ton\u010dija odbiju, Antu prime. Mudar je Imo\u0107an, skonta da je puno zgodnije hodati po sceni pra\u0107en aplauzom, nego gacati po njivama i \u0161talama. Pa je s diplomom broj 2 ( 1 se\u00a0 ne izdaje) zagreba\u010dke Kazali\u0161ne stigao u mostarsko Narodno pozori\u0161te po osnivanju \u201849. Dana se sje\u0107a: s 15 godina iz rodnog Drvara oti\u0161la u partizane. Hodala s pu\u0161kom ve\u0107om od nje po \u201c\u0161umama i gorama\u201d; na \u0161atorskom krilu nosila ranjenu Mariju Bursa\u0107. Marija je pjevala, a njoj kroz krilo kapala krv za vrat. Kad je u\u0107utala, Marija je oti\u0161la u Narodne Heroje a Dana u Pozori\u0161te Narodnog oslobo\u0111enja. Koje je od \u201942. do \u201944. odigralo 900 predstava i prepje\u0161a\u010dilo 18 hiljada kilometara. U Mostar je stigla iz sarajevskog Narodnog s diplomom Dramskog studija. Curetak, a igrala dramske majke i voljela sladoled. Izme\u0111u roditeljskih sje\u0107anja, Anda ljupko u\u0111e s violinom, publika razdragana. Ispri\u010da Ante kako se po\u010deo zabavljati s kolegicom Danom. Dok mu upravnik, nakon probe, ne ka\u017ee da se sutra ujutro u 8 sati javi predsjedniku Sreza, drugu D\u017eemalu Bijedi\u0107u. \u010cega se Ante sja\u0107a: \u201cDo\u010deka me: \u201c\u010cujem, Vicane, da se ne odvaja\u0161 od drugarice Dane. Prati te glas \u017eenskaro\u0161a, narod sva\u0161ta pri\u010da a drugarica Dana je na\u0161a, partizanka, ne mo\u017ee to tako. Misli\u0161 li ti nju \u017eeniti\u201d? Pravdam se da o braku jo\u0161 nismo razgovarali i kao glavni argument navedem: nemam stan. \u201cDonesi sutra vjen\u010dani list, \u010deka\u0107e te klju\u010devi\u201d. Sutra je subota, dru\u017ee Predsjedni\u010de, govorim, ne radi mati\u010dni ured. Ustaje, veli: \u201cVjen\u010davaju u Blagaju, ne radim ni ja al\u2019 \u010deka\u0107u te ovdje u podne\u201d. Do\u0111em sutra na vrijeme, predam mu vjen\u010dani list. Pogleda, smije se, \u010destita, otvori ladicu i uru\u010di klju\u010deve…Tako mi je \u0110ema kum i stanodavac\u201d, govorio je Vican. <\/span><\/p>\n

Vican je na istoj adresi: Drap\u0161inova 15. Dijelilo nas 7-8 stepenika. Sad mnogo vi\u0161e. Dana je ve\u0107 zvijezda, njoj namigujem. Vican nije iz mog sazvije\u017e\u0111a. Jer za prve poratne posjete pitah ga gdje mu je predsjednik Tito graviran u jablani\u010dkom granitu sa komode u dnevnom boravku? Prijatelj, kom\u0161o i drug Ante, delegat na Kongresu SKJ, dobitnik 27-julske nagrade BiH i u\u017eivalac nacionalne penzije veli: \u201cMoj predsjednik je Franjo Tu\u0111man\u201d.<\/span><\/p>\n

Namigujem u Mostaru Maestru Mehi Sefi\u0107u. \u00a0Njegov portret je triptih. Slikar, pjeva\u010d i duhovit kozer, po mostarski: liska. U slikarstvu je bio kombinacija balkanskog Tuluz Lotreka, Modiljanija i Sezana. U muzici \u0161ansonjer \u0160arl Aznavur u mondenom kostimu glumca Moris \u0160evaljea. Sa \u0161e\u0161irom ali bez \u0161tapa koji bi mu u poznim satima nakon veselih no\u0107i u mostarskim restoranima, kafanama i klubovima dobro do\u0161ao. Tuluz je proslavio Mulen Ru\u017e, Maestro je no\u0107nim boravcima uz Neretvu i Radobolju namakao \u0161arm i promet. Bio je likovni hroni\u010dar od Mostara preko Po\u010ditelja do pla\u017ea Jadrana. Za portrete su mu strpljivo pozirali predjednik Tito, D\u017eemal Bijedi\u0107, Bla\u017eo Jovanovi\u0107, Avdo Humo, Svetozar Vukmanovi\u0107 Tempo, Ivo Andri\u0107, Me\u0161a Selimovi\u0107, Branko \u0106opi\u0107, Gustav Krklec, kolege Karlo Afan de Rivere i Lazar Drlja\u010da, direktor Rols Rojsa Pol Dekers, autrijski glumac Hans Mozer i Italijanka Silva Ko\u0161\u0107ina. Portretisao je uzgredne, ali i voljene \u017eene: Irenu, Mariju i Karmelu. Po broju potreta najzastupljeniji su Starog mosta i sopstvene ma\u010dke; na stotine. Pod uticajem te crne ma\u010dke Maestro je promjaukao. Kad me pozdravi s \u201cMjau\u201d, \u00a0odgovorim: \u201cJavi mi se u velja\u010di\u201d. Posla me u materinu, obe\u0107a i \u201cpod Grme\u0107\u201d odakle sam do\u0161ao; \u00a0propade dugo obe\u0107avani portret. Nakon 5-6 mjeseci se kao odobrovoljio, vra\u0107amo se iz Pozori\u0161ne. Zove da svratim, portetisa\u0107e me. Popnemo se na 5 sprat u Matije Gupca. Presvu\u010de se u elegantan ku\u0107ni haljetak s monogramom, ubaci kasetu s Aznavurom, postavi \u0161tafelaj, razmakne zavjese, za\u010de\u0161lja i, izgubi. Eto ga s polaroidom. \u0160kljocne, \u010dekamo da ispliva fotos. Mislim: provjerava ugao, svijetlo, potom \u0107e kistom. Kad se pojavim, flomasterom napi\u0161e posvetu: \u201cMi\u0161i Meho\u201d. \u00a0I veli: \u201cEvo ti, Maestro, portret\u201d. Pobunim se, veli: \u201c\u0160ta ho\u0107e\u0161, ni druga Tita ni druga Andri\u0107a ni nikog nisam tako vjerodostojno portretisao kao tebe\u201d. Mjaukne i doda: \u201cJavi mi se u velja\u0107i\u201d. A pred odlazak u nebo darovao me autoportretom. Izjeo ga rak, li\u010dio je na kosture iz Au\u0161vica \u201845. Dr\u017eah ga na zidu kao vjernik ikonu. Tu je drugi put umro, strefio ga geler. Poslije rata autor i galerista Branimir Brana Martinac poklonio mu se retrospektivom i monografijom. \u010cuvam polaroid portret i mongrafiju. \u00a0A Mostarci se jo\u0161 statusno dijele na one kojim\u00a0 dnevni boravak krasi, ili ne krasi Maestro. Pominju ga anegdotski, s po\u0161tovanjem. I oslobodioci s prvih borbenih linija u tu\u0111im stanovima iz \u201992. \u010duvaju Maestrova platna. U ilegali…<\/span><\/p>\n

Pozni je sat dok zavr\u0161avam ovaj zapis.\u00a0 Nebo je na Ostrvom jesenje, obla\u010dno. Kad ne vidim, oslu\u0161kujem zvijezde. Usnuti, valjano, ve\u0107 dugo ne mogu. A i \u0161to bih? Snovima je jo\u0161 te\u017ee. Oni su uvijek budni. Ili, nepoetski re\u010deno: 12 godina se vra\u0107am Mostaru i prijateljima s ushi\u0107enjem i drago\u0161\u0107u. Kad ni grad ni njih ne na\u0111em kako pamtim, s jo\u0161 ve\u0107im \u017eurim nazad. Sa nadom u vedro no\u0107no nebo.\u00a0<\/span><\/p>\n

\/2012.\/<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Bijel\u00a0grad u crnoj<\/span> monografiji<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Drugi put za 12 godina letio sam na jug u februaru. Ne znam koliko mi je jo\u0161 letiti, ali znam da vi\u0161e nikad ne\u0107u u februaru. Jer ni februari nisu \u0161to su nekad bili. Davnog, sun\u010danog, hodih gradom s tv ekipom u potrazi za prvom procvalom ru\u017eom. Na\u0161li smo je u dvori\u0161tu Adile Feji\u0107. Ovog februara, ve\u0107 buket uvelih februara, ru\u017ee u Mostaru ne cvjetaju. Ove polo\u017eene uz Dan oslobo\u0111enja po spomenicima njena \u010detiri sina i k\u0107eri; 700\u00a0poginulih mostarskih k\u0107eri i sinova, rasle su pod staklenicima. Nezarasle, krvave rane na snjegom zatrpanim, bijelim njedrima Mostara. I oni \u0161to su ih polagali, i oni pod bjelinom. Bijele biste, bijeli ni\u0161ani. Valjda su i kri\u017eevi i krsta\u010de bijeli. Sve je bijelo, do sljepila. Nekom je ta bjelina romanti\u010dna. Mene je \u010dinila tu\u017enim i smrznutim…\u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

Prvo ve\u010de provedoh pred tv ekranom. S jedne obale, sa zahvalno\u0161\u0107u i s ljubavlju, podsje\u0107aju na 700 partizana \u2013 antifa\u0161ista posmrtno oro\u0111enih u porodicu \u00abPali za Slobodu\u00bb. S druge, nisu ih pominjali. Po njima je, toga dana, Mostar pao. Pred scenografijom s fotosima franjevaca poginulih u zavr\u0161nim borbama za Mostar na \u0160irokom Brijegu, kao s oltara, govorio je skru\u0161en vele\u010dasni. S tvrdnjom da su njegova nevina bra\u0107a u Bogu sramno pobijena i s pitanjem koje je osvanulo u tisku s desne: je li 14. Februar Dan Praznik, ili Dan Zlo\u010dina? Sjetio sam se kr\u0161nog Dubravca, generala Omera Mrgana koji je januara 45. komandovao Hercegova\u010dkom u drugom oslobo\u0111enju \u010capljine. Pripovjedao mi Omer kako je na mostu poginuo posljednji od Feji\u0107a, Esad<\/a>. Onaj \u0161to je ne\u0161to prije, iz Trebinja pisao majci: \u00abZnam, mati, svi su ti, poginuli, al ja \u0107u ti do\u0107i.\u00bb Jo\u0161 mi je Omer pripovjedao kako mu je Esad \u017eivi neprebol i kako su pred napad vele\u010dasni u \u010capljini na jutarnjoj misi pozivali pastvu da partizane, s prozora, polijevaju klju\u010dalom vodom. Poslije \u010capljine Omer je oti\u0161ao za Ljubu\u0161ki da vrati artiljerijski divizion koji su im zarobili, Dalmatinci su i\u0161li da uzmu Li\u0161ticu i \u0160iroki brijeg, a ja sam nakon razgovora s Omerom oti\u0161ao u Narodnu biblioteku da uzmem\u00a0 Novakovu \u00abMagnum Crimen.\u00bb Kome je do istorijskih i povijesnih istina, neka pro\u010dita tu obimnu zbirku dokumenata o u\u010dinkovitosti NDH u ime nacije, vjere i dr\u017eave, a s \u010destim blagoslovom sluga bo\u017eijih… Pravde radi valja re\u0107i da od 17 NDH biskupa, jedino je biskup duvanjsko-mostarsko-trebinjske dijaceze, plemeniti Alojzije Mi\u0161i\u0107, odbio da se pokloni Poglavniku 41. a pastvi i kleru odaslao poslanicu u kojoj ka\u017ee da ne\u0107e odrije\u0161iti grijeha ikog ko se drzne na srpske \u017eivote i imovinu il bude nasilno pokr\u0161tavao. Kad je ustoli\u010davan 1912. topovi s Huma su gruvali u \u010dast, a spu\u0161ten je u zemlju marta 42., u gluvo\u0107i. Po\u010diva u miru i zaboravu. Kao i fra Zlatko Sivri\u0107, spasitelj posljednjih Srba na Li\u0161tici 41. i nosilac najvi\u0161eg SFRJ odlikovanja ukazom predsjednika, Josipa Broza…<\/span><\/p>\n

Nakon tv bdjenja te mrzle no\u0107i u Mostaru, oti\u0161ao sam u nesan sa spoznajom kako je lak\u0161e prevaliti 2200 kilometara od Londona do Mostara, nego ve\u0107ini Mostaraca onih 200 metara izme\u0111u dvije sle\u0111ene obale \u0161to ih mrcvare buretina i netrpeljivost.<\/span><\/p>\n

Prijatelji me zovu kod Seada Vladovi\u0107a Gu\u010deta u Konobu. Cafe – restoran \u00abGalerija\u00bb iznad, vi\u0161e ne radi. Tamo je Gu\u010d prije 2 godine otvorio besplatnu \u0161kolu slikanja za sve uzraste. A upravo se vratio iz Tuzle gdje je u Galeriji Bosanskog kulturnog centra imao 22. samostalnu. Pri\u010da kako je na otvorenje do\u0161lo 650 Tuzlaka. Poklanja mi monografiju Gabrijela Jurki\u0107a, besprijekorno ura\u0111enu kako i zaslu\u017euje jedan od prvih i najzna\u010dajnijih akademski obrazovanih bh slikara, a ka\u017ee kako je u pripremi i monografija Maestra, Mehe Sefi\u0107a. Kad se polovinom 70.tih Maestro vratio s izlo\u017ebe u Beogradu, pitah ga je li prodao koje platno? \u00abSve do ko\u0161ulje,\u00bb govorio je. Cetiri Gu\u010detova Stara mosta toga dana su oti\u0161la preko Bosfora i onog mosta \u0161to spaja Aziju s Evropom. Kad god sam ga poredio sa Starim \u010dinilo mi se da su stari Turci darovitije zidali od mladih…<\/span><\/p>\n

Na samit pre\u017eivjelog prijateljstva dolaze Alija Kebo, Emir Bali\u0107, Ilijas Deli\u0107 Lampa i kako ko svrne. Dolazi i Banjalu\u010danin, Nikola Vukoli\u0107, pjesnik i esejista. Donio Mostaru na poklon taze knjigu pjesama Jeftana \u0160anti\u0107a,\u00a0<\/span>mla\u0111eg brata Aleksinog kojeg je rano odnijela su\u0161ica a za kojeg je Aleksa tvrdio da je talentovaniji pjesnik od njega. Ugo\u0161\u0107uju Mostarci Vukoli\u0107a doma\u0107inski; milo im da je Jeftan ukori\u010den, a Kebo mi s rezignazijom pri\u010da kako nije siguran ho\u0107e li sljede\u0107i \u00abMost\u00bb do\u0107i do \u010ditalaca. Fali mu 1300 KM, a dotacije iz gradske i federalne kase od obnavljana \u010dasopisa \u2013 nema. Muku mu\u010di Alek… I Emir se sprema u monografiju. Matvejevi\u0107 mu je ve\u0107 napisao prilog, \u010deka Jergovi\u0107a i Sidrana, a moli da mu i ja nesto sro\u010dim. \u00ab\u0160ta ja imam dodavati uz ovu trojicu,\u00bb ne\u0107kam se. \u00abDodaj \u0161ta ho\u0107e\u0161. Zna\u0161 \u0161ta mi je Sidran rekao? Napisac\u0107u ti, Bali\u0107u, koliko stignem za jednu no\u0107.\u00bb Obja\u0161njavam mu kako sabur Sidran za jednu no\u0107 mo\u017ee napisati i moje i jo\u0161 ne\u010dije sabrano \u017eivotno djelo… Ale Behram mi poklanja dvotomnu monografiju \u00abMostar nekad i sad\u00bb u izdanju Centra za mir i multietni\u010dku saradnju. Le\u017ee ta dva Mostara u elegantnoj crnoj kutiji<\/span>\u00a0 <\/span>kao u mrtva\u010dkom sanduku. Listam, nesre\u0107an. Biv\u0161i me grije u sje\u0107anju, sada\u0161njim me dere bura. Dao bih oba ova, i pola Londona pride, za onaj davni, jedan… Zlatko mi poklanja monografiju o skaka\u010dima sa Starog mosta. Autor je<\/span>\u00a0 <\/span>Deda Pa\u0161i\u0107. I biv\u0161i komsija, Sule \u010cerki\u0107, nas sve daruje. Iznosi bured\u017eike i peku ispod sa\u0107a. I oni serbez mogu u monografiju kulinarstva. A Nurd\u017eo Kezman mi donosi monografiju uz 75.godi\u0161njicu RKUD \u00abAbra\u0161evi\u0107.\u00bb Na prvoj strani su Kostini stihovi: \u00abDosta se krvi uzalud lilo\/ dosta je stra\u0161ni besnio rat\/ nek napred stupi bratstvo nam milo\/ nek silno brata zagrli brat.\u00bb Jadni Kosta. Pred zgradom Dru\u0161tva bronzanog su ga smacolali u ljeto 92…<\/span><\/p>\n

Nakon tog samita brek\u0107em do kone, Bo\u0161ke \u0106avar, gdje se komodam, natovaren knjigama k’o birvatktilski autobus Narodne biblioteke koji je stizao u svaku zabit okolo Mostara. I pitam se: je li iz njegovih rafova iko Kostu, il Kosti sli\u010dnog pro\u010ditao?<\/span><\/p>\n

Ujutro idem s Bobom u Me\u0111ugorje. Prvi put prije tridesetak godina i\u0161ao sam s bratom, Icom Voljevicom, pred jednu Novu, po vino. Gospe jo\u0161 nije bilo, ukazao nam se Stanko Vasilj. Mostio je i tad, mosti i sad najpitkija vina u Hercegovini. Koja je \u017eivjela od dvije sirotinjske biljke: gro\u017e\u0111a i duvana. Ako je ki\u0161e, vinograd ne\u0107e, ako je su\u0161e, duvan ne\u0107e. Nikako dva dobra sastaviti. A jedno je garant: nikad lo\u0161 \u010dovjek u Hercegovini nije napravio dobro vino. Vino je stvar obraza. O Stankelinom svjedo\u010di preko 60 doma\u0107ih i svjetskih priznanja za \u00ab\u017dilavku\u00bb i \u00abBlatinu\u00bb i vinoteka u obiteljskom podrumu starom 5 stolje\u0107a. Svjedo\u010di i pric\u010da kako je nakon Gospina ukazanja cijena kvadrata vinograda sko\u010dila za dvadesetak puta a on sazvao djecu pa priprijetio: \u00ab Ni koliko pod jednim trsom, dok sam ja \u017eiv, ne\u0107e se prodati.\u00bb Najvjernije svjedoci – kad kusate. Ukus i miris grozda, a grije kao da izmo\u0161teno sunce pijete. Usred objeda navra\u0107a Tomo Planini\u0107. Sje\u0107am se Tome iz \u010citluka i Mostara kao radina i po\u0161tena \u010dovjeka koji se bavio duvanom. Nije se promjenio. Navra\u0107a i arhitekta Edo Kadribegovi\u0107 sa suprugom. U poslu je sa Stankelom. Poziva me da ga posjetim u birou \u00abArten\u00bb na Bulevaru. A telefonom se javlja \u017dara Bili\u0107, zove u goste. Podsje\u0107a kako smo 84. u Zadru, odakle je kretala \u0160tafeta, na sjednici Saveznog odbora Dana mladosti on kao \u010dlan RK SSO BiH i ja kao scenarista branili i odbranili Veljinu pjesmu \u00abTitovo budu\u0107e doba\u00bb od njegovih slovena\u010dkih kolega koji su tvrdili da je \u00abreligiozna.\u00bb Jer je u pjesmi Tito \u00abpo\u0161ao tamo da nam donese zvijezda.\u00bb Ni \u017dara se nije promjenio. Ostavljam Stanku monografiju svjetskih vina i vinograda, 4,5 kilograma u njoj, ruke mi odvalila od Exetera. Monografija je peto izdanja i u jednom je komadu. Niko pametan nije razbucavao vinograde, da bi ih neki o\u017ealo\u0161\u0107eni budu\u0107i s ljubavlju a posmrtno kori\u010dili u dva odvojena, crna toma. Tri dana kasnije u Mostaru, Goran Mikuli\u0107, izdava\u010d iz Sarajeva, poklanja Stanku \u00abFojni\u010dki grbovnik\u00bb \u0161tampan u skromnih 1000 primjeraka. Lista Stanko i na\u0111e obiteljski grb. \u00abJa svake godine na fla\u0161ama vina i loze od\u0161tampam ovaj grb u par stotina hiljada primjeraka\u00bb veli…<\/span><\/p>\n

Na povratku, kroz Me\u0111ugorje vozi nas Milena Horvat. Vedre \u010dehre, ni ona se nije promjenila. Me\u0111ugorje jeste. Vi\u0161e je naroda na ulici nego u Mostaru i \u010citluku zajedno, a sveti\u0161te se pro\u0161irilo u vis k bogu i u \u0161irinu k brdima. Gospa je morala dobro zasukati rukave, zaslu\u017euje udarni\u010dku. \u017delim da je u Mostaru zavrijedi Goran Kapetanovi\u0107. Vodi me\u0111unarodni projekat izgradnje \u00abDoline sunca.\u00bb Moderan, mali grad raste ispod Kara\u0161ebe\u0161a. Stambeni i poslovni objekti, parkovi, dje\u010dija igrali\u0161ta…Da ne prepri\u010davam; jednostavnije je otvoriti internet i ukucati: www.sunvalley.ba<\/span><\/a> – sve \u0107e se tamo samo ukazati…<\/span><\/p>\n

Dok se ispod Huma spu\u0161tamo u sle\u0111en Mostar javlja mi se Mika Anti\u0107. Dalekog ljeta, u ba\u0161ti hotel \u00abMostara,\u00bb pod vrbama, s posvetom djeci mostarskih prijatelja za jedan dan je ispjevao knjigu \u00ab\u017diveli prekosutra.\u00bb Dok je pisao donosih mu hladne \u00abCole\u00bb i \u017eao mi sto ga ne po\u017eurih u naslovu, ljep\u0161e mi zvu\u010di: \u00ab\u017diveli sutra.\u00bb A sad ga, evo, jasno \u010dujem kako me iz \u00abGaravog sokaka\u00bb tje\u0161i da \u0107e: \u00abuvek posle jedne ki\u0161e, biti nama jedno lepo sunce.\u00bb <\/span><\/p>\n

Fali mi to sunce mostarsko, dobro kao dijete, dok ne povileni. Fali mi to djetinje sunce mostarsko da otkravi i obale i ljude. Pa da grad ponovo bude, kao \u0161to je uvijek bio i kao \u0161to bi zauvijek morao biti \u2013 Mostar Mostaraca. Ostavih im na dar pjesmicu koja po\u010dinje:<\/span><\/p>\n

\u00abS Vele\u017ea \u0107e svanut jutro ljep\u0161e, bolje, <\/span><\/p>\n

kraj Neretve vode, pokraj Radobolje…\u00bb<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Nazvazvah je \u00abPjesma nade.\u00bb Nada i prijateljstvo su jedina dva osje\u0107aja koja za boravka tamo u meni nisu zamrzla. Uprkos gradu neprikladnoj studeni i neprikladnoj otu\u0111enosti.<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Smla\u0107eni\u00a0adresar<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Paddy Ashdown je moj kom\u0161ija iz Yeovila. Yeovil je engleska varo\u0161ica znamena po najve\u0107oj tvornici rukavica na Ostrvu. Zovu ih \u201cGlovers\u201d \u2013 \u201cRukavi\u010dari\u201d. 28. januara, zime gospodnje 2004., Glovers Paddy je skinuo rukavice i naredio: \u201cMostar mora biti jedinstven do 15. marta.\u201d Doma\u0107i zadatak je postavio gradona\u010delniku i dogradona\u010delniku; preciznije SDA i HDZ. <\/span><\/p>\n

U Mostaru su nacionalisti, sekaju\u0107i se, tu\u0111im alatom omlatili gra\u0111ane, kao gloginje. Omlatili su grad, kolijevku gra\u0111ana. Poravnali \u0161to na\u0161icali, zapasali \u0161to zamera\u010dili, namirili se, ne pitaj. A da bi sve bilo po onoj \u201cUj\u2019o vuk magare\u201d, gledali su pogasiti i sje\u0107anja, e da bi zatrli trag. Na Lijevoj, urijetko, na Desnoj, generalno. Sa zanimanjem pratih tri posljednje \u201cinicijative\u201d oko finaliziranja saka\u0107enja grada i pokopavanja gradske tradicije. Glede toga HDZ juniori su isticali s prijedlogom da se na \u0160panskom trgu (cuj: \u0160panski!?) postavi spomenik Bruce Lee-u. Da se Rondo, prvo preimenovan u Trg Hrvatskih Velikana, reducira na samo jednog: Matu Bobana. SDA je kontrirao prijedlogom da Musala ima biti Trg Alije Izetbegovi\u0107a. U Mostaru je bilo oduvijek: mo\u017ee kako god ko ho\u0107e, bi\u0107e kako Mostar ho\u0107e. Ovog trena moram u kratak vremeplov:<\/span><\/p>\n

Godine 1839. mostarski kadija je ve\u0107insko, muslimansko stanovni\u0161tvo, potsjetio na Kuran. Gdje zlatno na bijelo stoji da Hrvati – katolici, Srbi – pravoslavci i ini, mogu stanovati pod istim nebeskim i gradskim krovom. Da ne bi bilo zabune, opismenio to iz svete knjige\u00a0 – u zakon.<\/span><\/p>\n

21. novembra 1894. na sjednici Gradskog vije\u0107a, donesena je odluka o imenima ulica, postavljanju tabli s nazivima i brojevima. Ku\u0107nih numera dotad nije bilo, ra\u010dunalo se katastarski. Neke ulice su imale ime, neke nisu. Car je bio carski zastupljen mostom \u201cFranz Jozef brucke\u201d, s Musale preko Neretve, dovr\u0161enim 1882. Pride, ulicom do Gimnazije. Od Gimnazije, (odskora opet jedinstvene – thank you, Paddy) do Rondoa, bilo je \u0161etaliste. Narod zvao Korzo. Kad je prestolonasljednik Rudolf svrnuo u Mostar, \u010dastili su mu bolju polovinu preimenujuci Korzo u Stefanijina Aleja. Narod zvao Korzo i Stefanijale, a \u0161etao do Rondoa. Dalje nije. Dalje su bili vinogradi i kukuruzi\u0161ta…<\/span><\/p>\n

Ni va\u0161 vodi\u010d kroz birvaktile, ne\u0107e dalje. Zasta\u0107e na Rondou. Koji je po\u010deo kao gumno. Kad je vrsaj zavrsen, \u017eito uhambareno, pometena pljeva i pokupljena balega, neko ga je, plemenito, nazvao Rondo… Imena ulica i trgova Mostara, mijenjali su ratovi. Ime Rondoa nisu, sem posljednjeg. Tad je zgrada stare kafane sru\u0161ena, a mostarski Trafalgar Square pokr\u0161ten u Trg Hrvatskih Velikana. Va\u0161 se dopisnik, na Rondou, prelijep vijek, prelijepo dru\u017eio s Mostarskim Velikanima. U ovoj prilici, hronolo\u0161ki \u0107e pomenuti samo Hrvatske. Kre\u0161o – Kre\u0161imir i Mika Ledi\u0107, Vlada Bijak\u0161i\u0107, Ivan Kordi\u0107, Zdravko Ostoji\u0107, Mladen Soldo, Miro i Franjo Bruk, Tona Knezovi\u0107, Dado – \u017delimir i Cona – Zlatko Miladin, Pin\u0111o – \u017deljko Markoti\u0107, Ivan D\u017eidi\u0107, Franjo Ani\u010di\u0107, Kruno Radiljevi\u0107… Oti\u0161li su moji drugari, Velikani, jednom od \u0161est ulica s Rondoa u svoje \u017eivote, u svoje smrti, u svoja izbjegli\u0161tva. Po njima se nista ne\u0107e zvati. Mostar nema Trga, Ulice Prijateljstva, Dru\u017eenja, Ljubavi… Gradski adresar je sa\u010duvan na Lijevoj, na Desnoj je sasvim druga, tu\u017enija i ru\u017enija pri\u010da. Kad \u010dovjek pro\u0111e tom stranom Mostara, nije siguran gdje je. (\u201cBo\u017ee mili, kud sam za\u0161\u2019o\u201d od Petra Preradovi\u0107a.) Pita se je li zabasao u arhiv Vatikana, mostarskog biskupskog ordinarijata, u kraljevsko – bansku povijest susjedne dr\u017eave il u Novakovu \u201cMagnum crimen\u201d – opse\u017enu zbirku dokumenata o zlo\u010dinima NDH klera u II svjetskom. Sad su pridodali Matusu Bobana u \u010dijem je slu\u010daju Majka Priroda preduhitrila Carlu del Ponte… <\/span><\/p>\n

Ho\u0107e li Bruce Lee na \u0160panski trg, jo\u0161 se ne zna. Tamo mu vide spomenik. Kao \u201csimbolu otpora\u201d. Lee je sjajno glumio svoje junake. Spomenik 700 mostarskih junaka koji nisu odglumili svoj otpor i svoju smrt – to se ne glumi nego bori i gine – minirali su pa opoganili zagovornici Bobanovog trga i Lee-og monumenta. Njima je Osman Pirija, vidovito, podigao spomenik na tr\u017enici. Izvinjavam se i mrtvom Osmanu, i autoru, Marijanu Kockovi\u0107u i bronzanom, po\u0161tovanom hercegova\u010dkom Kenjcu, na pore\u0111enju. Kroz hudu istoriju kr\u0161a i bespu\u0107a isteglio je breme svakida\u0161njeg, tegobna \u017eivljenja na svom hrbatu. A ni spomeniku nije zapalo da otpo\u010dne. Bronzan Kenjac na mostarskoj tr\u017enici sop\u0107e osamaren, pretovaren, umoran i tu\u017ean…<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/span>***<\/span>\u00a0 \u00a0\u00a0<\/span><\/p>\n

SDA se oglasio idejom da se Musala ima zvati imenom Alije Izetbegovi\u0107a. U glasa\u010dkom tijelu, pretpostavljati je, imaju podr\u0161ku. Ta se Musala zvala: \u201cTrg bratstva i jedinstva\u201d. Plemenito ime, nalik gradu. A ja nisam \u010duo Mostarca da je druga\u010dije zvao nego – Musala… <\/span><\/p>\n

Mostar je bio prepun Ulica i Trgova \u010dije je pravo ime pisalo na tablama, a znali ga i koristili samo uposleni u Zavodu za urbanizam, po\u0161tari i milicionari… Prije one sjednice Gradskog vije\u0107a 1894. ulicom do i od Tepe se i\u0161lo kao Srednjom Ulicom. Vije\u0107e joj dalo novo ime: Sanerwaldova. Vitez Viljem plemeniti Sanerwald je bio okru\u017eni predstojnik Mostara. Veoma se, vele, zalagao za grad… Ime je izduralo do 1941. kad je Viljema plemenitog Sanerwalda potisnuo Kralj Tomislav. Nema podatka da se Tomislav ikad zauzimao za Mostar, al je dobio Ulicu. Poslije II rata nazvana je Feji\u0107eva. Po \u010detiri brata i sestri iz prethodne pri\u010de o neodglumljenom otporu i smrti… I tu Ulicu, \u010dasna imena, Mostarci podjednako zovu i Feji\u0107eva i Srednja… Pa Liska, s Rondoa, zvani\u010dno \u201cUlica N. H. Save Kova\u010devi\u0107a\u201d, promijenila tablu u \u201dUlica Mihajla Vi\u0161eslava Humskog\u201d. Mogu ovi novi stancati table kakve ho\u0107e i koliko ho\u0107e, ali Mostarci su tu ulicu zvali i do posljednjeg \u0107e zvati: Liska. Pravdoljubivi i buntovni Matija Gubec je zijanio glavu od Franje Tahija, (vazda neki Franjo) na Kaptolu, u Zagrebu, a Ulicu u Podhumu, u Mostaru, od Franjevaca… Velikog hrvatskog pjesnika, Nazora, najurio je iz Mostara jedan od silnih kraljeva, III ili IV. Ta ulica, oivi\u010dena drvoredom lipa, ide s Rondoa pored Gradskog parka, koji vi\u0161e nije mostarski. Sad je, po zagreba\u010dki: \u201cZrinjevac.\u201d \u201cZagreba\u010dka\u201d je, zvani\u010dno, i predratna Kalemova. Kako se zvala kroz (h)istoriju i povijest, ne znam, ali su je ro\u0111eni Mostarci vazda zvali i jo\u0161 zovu: Posrana Ulica… Nema toga ko \u0107e narodu u\u0107i u kraj…<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/span>\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/span>***<\/span><\/p>\n

\u00a0<\/p>\n

Dok privodih kraju ovaj tekst, javljaju mi se iz Mostara prijatelji, Fazlija i Meca. Za mu\u0161tuluka su. Paddy opet skinuo rukavice, pa priprijetio: \u201cNo, no, naughty boys.\u201d Po na\u0161ki: \u201cNe, ne, nevaljalci.\u201d Tako je odluka opcine Jugozapad o Trgu Mate Bobana pisana kukom po ledu… I op\u0107<\/span>ine su pisane \u0161to su pisane. Sad je, kako bog oduvijek, a Paddy nedavno zapovjedi: jedan grad – jedna op\u0161(\u0107)tina. Zato mi se sve vi\u0161e i vi\u0161e dopada kom\u0161o, Ashdown. Ha ga sretnem, du\u017ean sam<\/span>\u00a0<\/span>jo\u0161 jednom re\u0107i: Thank you very, very match, Sir.<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n
\n <\/span><\/span><\/span>
\n
\n \n
\n
\n

Od istog\u00a0autora<\/span><\/h2> <\/div>\n<\/div>\n\n
\n
\n

Kao novinar “Slobode” Mi\u0161o Mari\u0107 je 70-tih godina pro\u0161log vijeka\u00a0<\/span>zabilje\u017eio razgovore\u00a0<\/span>sa stotinama Mostaraca\u00a0za rubriku “Gost na\u0161e redakcije”. Mnogi od njegovih sagovornika su bili borci Mostarskog bataljona ili Mostarci koji su poznavali borce. Svi od reda dobri ljudi Mi\u0161e Mari\u0107a. Pro\u010ditajte njihova sje\u0107anja\u00a0<\/span>ovdje<\/a>.<\/span><\/p> <\/div>\n<\/div>\n\n

\n
\n <\/div>\n<\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n <\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Reflections of Mi\u0161o Mari\u0107<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":0,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-29798","page","type-page","status-publish","hentry","has-post-title","has-post-date","has-post-category","has-post-tag","has-post-comment","has-post-author",""],"rankMath":{"parentDomain":"partizansko.info","noFollowDomains":[],"noFollowExcludeDomains":[],"noFollowExternalLinks":false,"featuredImageNotice":"The featured image should be at least 200 by 200 pixels to be picked up by Facebook and other social media sites.","pluginReviewed":false,"postSettings":{"linkSuggestions":true,"useFocusKeyword":false},"frontEndScore":false,"postName":"mostarenja","permalinkFormat":"https:\/\/partizansko.info\/en\/%pagename%\/","showLockModifiedDate":true,"assessor":{"focusKeywordLink":"https:\/\/partizansko.info\/wp-admin\/edit.php?focus_keyword=%focus_keyword%&post_type=%post_type%","hasTOCPlugin":false,"primaryTaxonomy":false,"serpData":{"title":"","description":"","focusKeywords":"","pillarContent":false,"canonicalUrl":"","breadcrumbTitle":"","advancedRobots":{"max-snippet":"-1","max-video-preview":"-1","max-image-preview":"large"},"facebookTitle":"","facebookDescription":"","facebookImage":"","facebookImageID":"","facebookHasOverlay":false,"facebookImageOverlay":"","facebookAuthor":"","twitterCardType":"","twitterUseFacebook":true,"twitterTitle":"","twitterDescription":"","twitterImage":"","twitterImageID":"","twitterHasOverlay":false,"twitterImageOverlay":"","twitterPlayerUrl":"","twitterPlayerSize":"","twitterPlayerStream":"","twitterPlayerStreamCtype":"","twitterAppDescription":"","twitterAppIphoneName":"","twitterAppIphoneID":"","twitterAppIphoneUrl":"","twitterAppIpadName":"","twitterAppIpadID":"","twitterAppIpadUrl":"","twitterAppGoogleplayName":"","twitterAppGoogleplayID":"","twitterAppGoogleplayUrl":"","twitterAppCountry":"","robots":{"index":true},"twitterAuthor":"username","primaryTerm":0,"authorName":"Webmaster","titleTemplate":"%title% %sep% %sitename%","descriptionTemplate":"%excerpt%","showScoreFrontend":true,"lockModifiedDate":false},"powerWords":["a cut above","absolute","absolutely","absolutely lowest","absurd","abuse","accurate","accuse","achieve","actionable","adaptable","adequate","admit","adorable","advantage","advice","affordable","aggravate","aggressive","agitated","agonizing","agony","alarmed","alarming","alienated","aligned","alive","all-inclusive","alluring","always","amazing","amp","animated","annihilate","announcing","anonymous","antagonistic","anxious","apocalypse","appalled","approved","approving","argumentative","armageddon","arrogant","ass kicking","assault","assured","astonishing","astounded","astounding","at ease","atrocious","attack","attractive","audacity","authentic","authoritative","authority","avoid","aware","awe-inspiring","awesome","awkward","backbone","backdoor","backed","backlash","backstabbing","badass","balanced","banned","bargain","barrage","basic","battle","beaming","beat down","beating","beautiful","beauty","begging","behind the scenes","belief","belong","best","best-selling","better","beware","big","billion","black market","blacklisted","blast","blessed","blinded","blissful","blood","bloodbath","bloodcurdling","bloody","blunder","blushing","bold","bomb","bona","bona fide","bonanza","bonus","bootleg","bottom line","bountiful","brave","bravery","brazen","break","breaking","breakthrough","breathtaking","bright","brilliant","broke","brutal","budget","buffoon","bullshit","bully","bumbling","buy","cadaver","calm","cancel anytime","capable","captivate","captivating","carefree","case study","cash","cataclysmic","catapult","catastrophe","caution","censored","centered","certain","certainly","certified","challenge","charming","cheap","cheat","cheat-sheet","cheer","cheerful","child-like","clarity","classified","clear","clueless","collapse","colorful","colossal","comfortable","compare","competitive","complete","completely","completeness","comprehensive","compromise","compulsive","concealed","conclusive","condemning","condescending","confess","confession","confessions","confident","confidential","conquer","conscientious","constructive","content","contrary","controlling","controversial","convenient","convert","cool","cooperative","copy","corpse","corrupt","corrupting","courage","courageous","cover-up","covert","coward","cowardly","crammed","crave","crazy","create","creative","cringeworthy","cripple","crisis","critical","crooked","crush","crushing","damaging","danger","dangerous","daring","dazzling","dead","deadline","deadly","death","decadent","deceived","deceptive","deep","defiance","definitely","definitive","defying","dejected","delicious","delight","delighted","delightful","delirious","delivered","demoralizing","deplorable","depraved","desire","desperate","despicable","destiny","destroy","detailed","devastating","devoted","diagnosed","direct","dirty","disadvantages","disastrous","discount","discover","disdainful","disempowered","disgusted","disgusting","dishonest","disillusioned","disoriented","distracted","distraught","distressed","distrustful","divulge","document","dollar","dominate","doomed","double","doubtful","download","dreadful","dreamy","drive","drowning","dumb","dynamic","eager","earnest","easily","easy","economical","ecstatic","edge","effective","efficient","effortless","elated","eliminate","elite","embarrass","embarrassed","embarrassing","emergency","emerging","emphasize","empowered","enchant","encouraged","endorsed","energetic","energy","enormous","enraged","enthusiastic","envy","epic","epidemic","essential","ethical","euphoric","evil","exactly","exasperated","excellent","excited","excitement","exciting","exclusive","exclusivity","excruciating","exhilarated","expensive","expert","explode","exploit","explosive","exposed","exquisite","extra","extraordinary","extremely","exuberant","eye-opening","fail","fail-proof","failure","faith","famous","fantasy","fascinating","fatigued","faux","faux pas","fearless","feast","feeble","festive","fide","fierce","fight","final","fine","fired","first","first ever","flirt","fluid","focus","focused","fool","fooled","foolish","forbidden","force-fed","forever","forgiving","forgotten","formula","fortune","foul","frantic","free","freebie","freedom","frenzied","frenzy","frightening","frisky","frugal","frustrated","fulfill","fulfilled","full","fully","fun","fun-loving","fundamentals","funniest","funny","furious","gambling","gargantuan","genius","genuine","gift","gigantic","giveaway","glamorous","gleeful","glorious","glowing","goddamn","gorgeous","graceful","grateful","gratified","gravity","great","greatest","greatness","greed","greedy","gripping","grit","grounded","growth","guaranteed","guilt","guilt-free","gullible","guts","hack","happiness","happy","harmful","harsh","hate","have you heard","havoc","hazardous","healthy","heart","heartbreaking","heartwarming","heavenly","hell","helpful","helplessness","hero","hesitant","hidden","high tech","highest","highly effective","hilarious","hoak","hoax","honest","honored","hope","hopeful","horribly","horrific","horrifying","horror","hostile","how to","huge","humility","humor","hurricane","hurry","hypnotic","idiot","ignite","illegal","illusive","imagination","immediately","imminently","impatience","impatient","impenetrable","important","impressive","improved","in the zone","incapable","incapacitated","incompetent","inconsiderate","increase","incredible","indecisive","indulgence","indulgent","inexpensive","inferior","informative","infuriated","ingredients","innocent","innovative","insane","insecure","insider","insidious","inspired","inspiring","instant savings","instantly","instructive","insult","intel","intelligent","intense","interesting","intriguing","introducing","invasion","investment","iron-clad","ironclad","irresistible","irs","is here","jackpot","jail","jaw-dropping","jealous","jeopardy","jittery","jovial","joyous","jubilant","judgmental","jumpstart","just arrived","keen","kickass","kickstart","kill","killed","killing","kills","know it all","lame","largest","lascivious","last","last chance","last minute","latest","laugh","laughing","launch","launching","lavishly","lawsuit","lazy","left behind","legendary","legitimate","liberal","liberated","lick","lies","life-changing","lifetime","light","lighthearted","likely","limited","literally","little-known","loathsome","lonely","looming","loser","lost","love","lucrative","lunatic","lurking","lust","luxurious","luxury","lying","magic","magical","magnificent","mainstream","malicious","mammoth","manipulative","marked down","massive","master","masterclass","maul","mediocre","meditative","meltdown","memorability","memorable","menacing","mesmerizing","meticulous","mind-blowing","minimalist","miracle","mired","mischievous","misgiving","missing out","mistake","monetize","money","moneyback","moneygrubbing","monumental","most important","motivated","mouth-watering","murder","mystery","nail","naked","natural","naughty","nazi","nest egg","never","new","nightmare","no good","no obligation","no one talks about","no questions asked","no risk","no strings attached","non-controlling","noted","novelty","now","obnoxious","obsessed","obsession","obvious","odd","off-kilter","off-limits","off-the record","offensive","official","okay","on-demand","open-minded","opportunities","optimistic","ordeal","outlawed","outrageousness","outstanding","overcome","overjoyed","overnight","overwhelmed","packed","painful","painless","painstaking","pale","panic","panicked","paralyzed","pas","passionate","pathetic","pay zero","payback","perfect","peril","perplexed","perspective","pessimistic","pioneering","piranha","pitfall","pitiful","placid","plague","played","playful","pleased","pluck","plummet","plunge","poison","poisonous","polarizing","poor","popular","portfolio","pound","powerful","powerless","practical","preposterous","prestige","price","priceless","pride","prison","privacy","private","privileged","prize","problem","productive","professional","profit","profitable","profound","promiscuous","promising","promote","protect","protected","proven","provocative","provoke","psychological","pummel","punch","punish","pus","quadruple","quality","quarrelsome","quick","quick-start","quickly","quiet","radiant","rare","ravenous","rebellious","recession-proof","reckoning","recognized","recommend","recreate","reduced","reflective","refugee","refund","refundable","reject","relaxed","release","relentless","reliable","remarkable","replicate","report","reprimanding","repulsed","repulsive","research","resentful","resourceful","responsible","responsive","rested","restricted","results","retaliating","reveal","revealing","revenge","revengeful","revisited","revolting","revolutionary","reward","rich","ridiculous","risky","riveting","rookie","rowdy","ruin","rules","ruthless","sabotaging","sacred","sadistic","sadly","sadness","safe","safety","sale","sampler","sarcastic","satisfied","savage","savagery","save","savings","savvy","scam","scandal","scandalous","scarce","scared","scary","scornful","scream","searing","secret","secret agenda","secret plot","secrets","secure","security","seductive","seething","seize","selected","self-hating","self-sufficient","sensational","senseless","sensual","serene","seriously","severe","sex","sexy","shaking","shameful","shameless","shaming","shatter","shellacking","shocking","should","shrewd","sick and tired","signs","silly","simple","simplicity","simplified","simplistic","sincere","sinful","sins","six-figure","sizable","sizzle","sizzled","sizzles","sizzling","sizzlingly","skill","skyrocket","slaughter","slave","sleazy","sleeping","sly","smash","smiling","smug","smuggle","smuggled","sneak-peek","sneaky","sniveling","snob","snooty","snotty","soar","soaring","solid","solution","spank","special","spectacular","speedy","spell-binding","spine","spirit","spirited","spiteful","spoiler","spontaneous","spotlight","spunky","squirming","stable","staggering","startling","steady","steal","stealthy","steamy","step-by-step","still","stoic","stop","strange","strangle","strategy","stressed","strong","strongly suggest","struggle","stuck up","studies","stunning","stupid","stupid-simple","sturdy","sublime","succeed","success","successful","suck","suddenly","suffer","sunny","super","super-human","superb","supercharge","superior","supported","supportive","sure","sure fire","surefire","surge","surging","surprise","surprised","surprising","survival","survive","suspicious","sweaty","swoon","swoon-worthy","tailspin","tank","tantalizing","targeted","tawdry","tease","technology","teetering","tempting","tenacious","tense","terrible","terrific","terrified","terrifying","terror","terrorist","tested","thankful","the truth","threaten","threatened","thrilled","thrilling","thug","ticked off","tickled","timely","today","torture","toxic","track record","trade secret","tragedy","tragic","transform","transparency","trap","trapped","trauma","traumatized","treacherous","treasure","tremendous","trend","tricks","triggers","triple","triumph","truly","trusting","trustworthy","truth","truthful","turbo-charge","turbocharges","tweaks","twitching","ultimate","unadulterated","unassuming","unauthorized","unbelievable","unburdened","uncaring","uncensored","uncertain","uncomfortable","unconditional","uncontrollable","unconventional","uncovered","undeniable","under priced","undercover","underground","underhanded","underused","unexpected","unforgettable","unheard of","unhurried","uninterested","unique","unjustified","unknowingly","unleashed","unlimited","unlock","unparalleled","unpopular","unreliable","unresponsive","unseen","unstable","unstoppable","unsure","unsurpassed","untapped","unusual","up-sell","upbeat","uplifted","uplifting","urge","urgent","useful","useless","validate","valor","valuable","value","vanquish","vaporize","venomous","verify","vibrant","vicious","victim","victory","vigorous","vilified","vindictive","violated","violent","volatile","vulnerable","waiting","wanted","wanton","warning","waste","weak","wealth","weird","what no one tells you","whip","whopping","wicked","wild","willpower","withheld","wonderful","wondrous","woozy","world","worry","worst","worthwhile","wounded","wreaking","youthful","zen","zinger"],"diacritics":{"A":"[\\u0041\\u24B6\\uFF21\\u00C0\\u00C1\\u00C2\\u1EA6\\u1EA4\\u1EAA\\u1EA8\\u00C3\\u0100\\u0102\\u1EB0\\u1EAE\\u1EB4\\u1EB2\\u0226\\u01E0\\u00C4\\u01DE\\u1EA2\\u00C5\\u01FA\\u01CD\\u0200\\u0202\\u1EA0\\u1EAC\\u1EB6\\u1E00\\u0104\\u023A\\u2C6F]","AA":"[\\uA732]","AE":"[\\u00C6\\u01FC\\u01E2]","AO":"[\\uA734]","AU":"[\\uA736]","AV":"[\\uA738\\uA73A]","AY":"[\\uA73C]","B":"[\\u0042\\u24B7\\uFF22\\u1E02\\u1E04\\u1E06\\u0243\\u0182\\u0181]","C":"[\\u0043\\u24B8\\uFF23\\u0106\\u0108\\u010A\\u010C\\u00C7\\u1E08\\u0187\\u023B\\uA73E]","D":"[\\u0044\\u24B9\\uFF24\\u1E0A\\u010E\\u1E0C\\u1E10\\u1E12\\u1E0E\\u0110\\u018B\\u018A\\u0189\\uA779]","DZ":"[\\u01F1\\u01C4]","Dz":"[\\u01F2\\u01C5]","E":"[\\u0045\\u24BA\\uFF25\\u00C8\\u00C9\\u00CA\\u1EC0\\u1EBE\\u1EC4\\u1EC2\\u1EBC\\u0112\\u1E14\\u1E16\\u0114\\u0116\\u00CB\\u1EBA\\u011A\\u0204\\u0206\\u1EB8\\u1EC6\\u0228\\u1E1C\\u0118\\u1E18\\u1E1A\\u0190\\u018E]","F":"[\\u0046\\u24BB\\uFF26\\u1E1E\\u0191\\uA77B]","G":"[\\u0047\\u24BC\\uFF27\\u01F4\\u011C\\u1E20\\u011E\\u0120\\u01E6\\u0122\\u01E4\\u0193\\uA7A0\\uA77D\\uA77E]","H":"[\\u0048\\u24BD\\uFF28\\u0124\\u1E22\\u1E26\\u021E\\u1E24\\u1E28\\u1E2A\\u0126\\u2C67\\u2C75\\uA78D]","I":"[\\u0049\\u24BE\\uFF29\\u00CC\\u00CD\\u00CE\\u0128\\u012A\\u012C\\u0130\\u00CF\\u1E2E\\u1EC8\\u01CF\\u0208\\u020A\\u1ECA\\u012E\\u1E2C\\u0197]","J":"[\\u004A\\u24BF\\uFF2A\\u0134\\u0248]","K":"[\\u004B\\u24C0\\uFF2B\\u1E30\\u01E8\\u1E32\\u0136\\u1E34\\u0198\\u2C69\\uA740\\uA742\\uA744\\uA7A2]","L":"[\\u004C\\u24C1\\uFF2C\\u013F\\u0139\\u013D\\u1E36\\u1E38\\u013B\\u1E3C\\u1E3A\\u0141\\u023D\\u2C62\\u2C60\\uA748\\uA746\\uA780]","LJ":"[\\u01C7]","Lj":"[\\u01C8]","M":"[\\u004D\\u24C2\\uFF2D\\u1E3E\\u1E40\\u1E42\\u2C6E\\u019C]","N":"[\\u004E\\u24C3\\uFF2E\\u01F8\\u0143\\u00D1\\u1E44\\u0147\\u1E46\\u0145\\u1E4A\\u1E48\\u0220\\u019D\\uA790\\uA7A4]","NJ":"[\\u01CA]","Nj":"[\\u01CB]","O":"[\\u004F\\u24C4\\uFF2F\\u00D2\\u00D3\\u00D4\\u1ED2\\u1ED0\\u1ED6\\u1ED4\\u00D5\\u1E4C\\u022C\\u1E4E\\u014C\\u1E50\\u1E52\\u014E\\u022E\\u0230\\u00D6\\u022A\\u1ECE\\u0150\\u01D1\\u020C\\u020E\\u01A0\\u1EDC\\u1EDA\\u1EE0\\u1EDE\\u1EE2\\u1ECC\\u1ED8\\u01EA\\u01EC\\u00D8\\u01FE\\u0186\\u019F\\uA74A\\uA74C]","OI":"[\\u01A2]","OO":"[\\uA74E]","OU":"[\\u0222]","P":"[\\u0050\\u24C5\\uFF30\\u1E54\\u1E56\\u01A4\\u2C63\\uA750\\uA752\\uA754]","Q":"[\\u0051\\u24C6\\uFF31\\uA756\\uA758\\u024A]","R":"[\\u0052\\u24C7\\uFF32\\u0154\\u1E58\\u0158\\u0210\\u0212\\u1E5A\\u1E5C\\u0156\\u1E5E\\u024C\\u2C64\\uA75A\\uA7A6\\uA782]","S":"[\\u0053\\u24C8\\uFF33\\u1E9E\\u015A\\u1E64\\u015C\\u1E60\\u0160\\u1E66\\u1E62\\u1E68\\u0218\\u015E\\u2C7E\\uA7A8\\uA784]","T":"[\\u0054\\u24C9\\uFF34\\u1E6A\\u0164\\u1E6C\\u021A\\u0162\\u1E70\\u1E6E\\u0166\\u01AC\\u01AE\\u023E\\uA786]","TZ":"[\\uA728]","U":"[\\u0055\\u24CA\\uFF35\\u00D9\\u00DA\\u00DB\\u0168\\u1E78\\u016A\\u1E7A\\u016C\\u00DC\\u01DB\\u01D7\\u01D5\\u01D9\\u1EE6\\u016E\\u0170\\u01D3\\u0214\\u0216\\u01AF\\u1EEA\\u1EE8\\u1EEE\\u1EEC\\u1EF0\\u1EE4\\u1E72\\u0172\\u1E76\\u1E74\\u0244]","V":"[\\u0056\\u24CB\\uFF36\\u1E7C\\u1E7E\\u01B2\\uA75E\\u0245]","VY":"[\\uA760]","W":"[\\u0057\\u24CC\\uFF37\\u1E80\\u1E82\\u0174\\u1E86\\u1E84\\u1E88\\u2C72]","X":"[\\u0058\\u24CD\\uFF38\\u1E8A\\u1E8C]","Y":"[\\u0059\\u24CE\\uFF39\\u1EF2\\u00DD\\u0176\\u1EF8\\u0232\\u1E8E\\u0178\\u1EF6\\u1EF4\\u01B3\\u024E\\u1EFE]","Z":"[\\u005A\\u24CF\\uFF3A\\u0179\\u1E90\\u017B\\u017D\\u1E92\\u1E94\\u01B5\\u0224\\u2C7F\\u2C6B\\uA762]","a":"[\\u0061\\u24D0\\uFF41\\u1E9A\\u00E0\\u00E1\\u00E2\\u1EA7\\u1EA5\\u1EAB\\u1EA9\\u00E3\\u0101\\u0103\\u1EB1\\u1EAF\\u1EB5\\u1EB3\\u0227\\u01E1\\u00E4\\u01DF\\u1EA3\\u00E5\\u01FB\\u01CE\\u0201\\u0203\\u1EA1\\u1EAD\\u1EB7\\u1E01\\u0105\\u2C65\\u0250]","aa":"[\\uA733]","ae":"[\\u00E6\\u01FD\\u01E3]","ao":"[\\uA735]","au":"[\\uA737]","av":"[\\uA739\\uA73B]","ay":"[\\uA73D]","b":"[\\u0062\\u24D1\\uFF42\\u1E03\\u1E05\\u1E07\\u0180\\u0183\\u0253]","c":"[\\u0063\\u24D2\\uFF43\\u0107\\u0109\\u010B\\u010D\\u00E7\\u1E09\\u0188\\u023C\\uA73F\\u2184]","d":"[\\u0064\\u24D3\\uFF44\\u1E0B\\u010F\\u1E0D\\u1E11\\u1E13\\u1E0F\\u0111\\u018C\\u0256\\u0257\\uA77A]","dz":"[\\u01F3\\u01C6]","e":"[\\u0065\\u24D4\\uFF45\\u00E8\\u00E9\\u00EA\\u1EC1\\u1EBF\\u1EC5\\u1EC3\\u1EBD\\u0113\\u1E15\\u1E17\\u0115\\u0117\\u00EB\\u1EBB\\u011B\\u0205\\u0207\\u1EB9\\u1EC7\\u0229\\u1E1D\\u0119\\u1E19\\u1E1B\\u0247\\u025B\\u01DD]","f":"[\\u0066\\u24D5\\uFF46\\u1E1F\\u0192\\uA77C]","g":"[\\u0067\\u24D6\\uFF47\\u01F5\\u011D\\u1E21\\u011F\\u0121\\u01E7\\u0123\\u01E5\\u0260\\uA7A1\\u1D79\\uA77F]","h":"[\\u0068\\u24D7\\uFF48\\u0125\\u1E23\\u1E27\\u021F\\u1E25\\u1E29\\u1E2B\\u1E96\\u0127\\u2C68\\u2C76\\u0265]","hv":"[\\u0195]","i":"[\\u0069\\u24D8\\uFF49\\u00EC\\u00ED\\u00EE\\u0129\\u012B\\u012D\\u00EF\\u1E2F\\u1EC9\\u01D0\\u0209\\u020B\\u1ECB\\u012F\\u1E2D\\u0268\\u0131]","j":"[\\u006A\\u24D9\\uFF4A\\u0135\\u01F0\\u0249]","k":"[\\u006B\\u24DA\\uFF4B\\u1E31\\u01E9\\u1E33\\u0137\\u1E35\\u0199\\u2C6A\\uA741\\uA743\\uA745\\uA7A3]","l":"[\\u006C\\u24DB\\uFF4C\\u0140\\u013A\\u013E\\u1E37\\u1E39\\u013C\\u1E3D\\u1E3B\\u017F\\u0142\\u019A\\u026B\\u2C61\\uA749\\uA781\\uA747]","lj":"[\\u01C9]","m":"[\\u006D\\u24DC\\uFF4D\\u1E3F\\u1E41\\u1E43\\u0271\\u026F]","n":"[\\u006E\\u24DD\\uFF4E\\u01F9\\u0144\\u00F1\\u1E45\\u0148\\u1E47\\u0146\\u1E4B\\u1E49\\u019E\\u0272\\u0149\\uA791\\uA7A5]","nj":"[\\u01CC]","o":"[\\u006F\\u24DE\\uFF4F\\u00F2\\u00F3\\u00F4\\u1ED3\\u1ED1\\u1ED7\\u1ED5\\u00F5\\u1E4D\\u022D\\u1E4F\\u014D\\u1E51\\u1E53\\u014F\\u022F\\u0231\\u00F6\\u022B\\u1ECF\\u0151\\u01D2\\u020D\\u020F\\u01A1\\u1EDD\\u1EDB\\u1EE1\\u1EDF\\u1EE3\\u1ECD\\u1ED9\\u01EB\\u01ED\\u00F8\\u01FF\\u0254\\uA74B\\uA74D\\u0275]","oi":"[\\u01A3]","ou":"[\\u0223]","oo":"[\\uA74F]","p":"[\\u0070\\u24DF\\uFF50\\u1E55\\u1E57\\u01A5\\u1D7D\\uA751\\uA753\\uA755]","q":"[\\u0071\\u24E0\\uFF51\\u024B\\uA757\\uA759]","r":"[\\u0072\\u24E1\\uFF52\\u0155\\u1E59\\u0159\\u0211\\u0213\\u1E5B\\u1E5D\\u0157\\u1E5F\\u024D\\u027D\\uA75B\\uA7A7\\uA783]","s":"[\\u0073\\u24E2\\uFF53\\u015B\\u1E65\\u015D\\u1E61\\u0161\\u1E67\\u1E63\\u1E69\\u0219\\u015F\\u023F\\uA7A9\\uA785\\u1E9B]","ss":"[\\u00DF]","t":"[\\u0074\\u24E3\\uFF54\\u1E6B\\u1E97\\u0165\\u1E6D\\u021B\\u0163\\u1E71\\u1E6F\\u0167\\u01AD\\u0288\\u2C66\\uA787]","tz":"[\\uA729]","u":"[\\u0075\\u24E4\\uFF55\\u00F9\\u00FA\\u00FB\\u0169\\u1E79\\u016B\\u1E7B\\u016D\\u00FC\\u01DC\\u01D8\\u01D6\\u01DA\\u1EE7\\u016F\\u0171\\u01D4\\u0215\\u0217\\u01B0\\u1EEB\\u1EE9\\u1EEF\\u1EED\\u1EF1\\u1EE5\\u1E73\\u0173\\u1E77\\u1E75\\u0289]","v":"[\\u0076\\u24E5\\uFF56\\u1E7D\\u1E7F\\u028B\\uA75F\\u028C]","vy":"[\\uA761]","w":"[\\u0077\\u24E6\\uFF57\\u1E81\\u1E83\\u0175\\u1E87\\u1E85\\u1E98\\u1E89\\u2C73]","x":"[\\u0078\\u24E7\\uFF58\\u1E8B\\u1E8D]","y":"[\\u0079\\u24E8\\uFF59\\u1EF3\\u00FD\\u0177\\u1EF9\\u0233\\u1E8F\\u00FF\\u1EF7\\u1E99\\u1EF5\\u01B4\\u024F\\u1EFF]","z":"[\\u007A\\u24E9\\uFF5A\\u017A\\u1E91\\u017C\\u017E\\u1E93\\u1E95\\u01B6\\u0225\\u0240\\u2C6C\\uA763]"},"researchesTests":["contentHasTOC","contentHasShortParagraphs","contentHasAssets","keywordInTitle","keywordInMetaDescription","keywordInPermalink","keywordIn10Percent","keywordInContent","keywordInSubheadings","keywordInImageAlt","keywordDensity","keywordNotUsed","lengthContent","lengthPermalink","linksHasInternal","linksHasExternals","linksNotAllExternals","titleStartWithKeyword","titleSentiment","titleHasPowerWords","titleHasNumber","hasContentAI"],"hasRedirection":true,"hasBreadcrumb":false},"homeUrl":"https:\/\/partizansko.info\/en\/","objectID":29798,"objectType":"post","locale":"en","localeFull":"en_US","overlayImages":{"play":{"name":"Play icon","url":"https:\/\/partizansko.info\/wp-content\/plugins\/seo-by-rank-math\/assets\/admin\/img\/icon-play.png","path":"\/home\/u894359686\/domains\/partizansko.info\/public_html\/wp-content\/plugins\/seo-by-rank-math\/assets\/admin\/img\/icon-play.png","position":"middle_center"},"gif":{"name":"GIF icon","url":"https:\/\/partizansko.info\/wp-content\/plugins\/seo-by-rank-math\/assets\/admin\/img\/icon-gif.png","path":"\/home\/u894359686\/domains\/partizansko.info\/public_html\/wp-content\/plugins\/seo-by-rank-math\/assets\/admin\/img\/icon-gif.png","position":"middle_center"}},"defautOgImage":"http:\/\/partizansko.info\/wp-content\/uploads\/2023\/05\/social-media-OG.jpg","customPermalinks":true,"isUserRegistered":true,"autoSuggestKeywords":true,"connectSiteUrl":"https:\/\/rankmath.com\/auth?site=https%3A%2F%2Fpartizansko.info%2Fen%2F&r=https%3A%2F%2Fpartizansko.info%2Fen%2Fwp-json%2Fwp%2Fv2%2Fpages%2F29798%3Fnonce%3Dcf38fc12a1&pro=1","maxTags":100,"trendsIcon":"<\/svg>","showScore":true,"siteFavIcon":"data:image\/png;base64,iVBORw0KGgoAAAANSUhEUgAAABAAAAAQCAYAAAAf8\/9hAAABs0lEQVR4AWL4\/\/8\/RRjO8Iucx+noO0MWUDo16FYABMGP6ZfUcRnWtm27jVPbtm3bttuH2t3eFPcY9pLz7NxiLjCyVd87pKnHyqXyxtCs8APd0rnyxiu4qSeA3QEDrAwBDrT1s1Rc\/OrjLZwqVmOSu6+Lamcpp2KKMA9PH1BYXMe1mUP5qotvXTywsOEEYHXxrY+3cqk6TMkYpNr2FeoY3KIr0RPtn9wQ2unlA+GMkRw6+9TFw4YTwDUzx\/JVvARj9KaedXRO8P5B1Du2S32smzqUrcKGEyA+uAgQjKX7zf0boWHGfn71jIKj2689gxp7OAGShNcBUmLMPVjZuiKcA2vuWHHDCQxMCz629kXAIU4ApY15QwggAFbfOP9DhgBJ+nWVJ1AZAfICAj1pAlY6hCADZnveQf7bQIwzVONGJonhLIlS9gr5mFg44Xd+4S3XHoGNPdJl1INIwKyEgHckEhgTe1bGiFY9GSFBYUwLh1IkiJUbY407E7syBSFxKTszEoiE\/YdrgCEayDmtaJwCI9uu8TKMuZSVfSa4BpGgzvomBR\/INhLGzrqDotp01ZR8pn\/1L0JN9d9XNyx0AAAAAElFTkSuQmCC","canUser":{"general":false,"advanced":false,"snippet":false,"social":false,"analysis":false,"analytics":false,"content_ai":false},"showKeywordIntent":true,"isPro":true,"is_front_page":false,"trendsUpgradeLink":"https:\/\/rankmath.com\/pricing\/?utm_source=Plugin&utm_medium=CE%20General%20Tab%20Trends&utm_campaign=WP","trendsUpgradeLabel":"Upgrade","trendsPreviewImage":"https:\/\/partizansko.info\/wp-content\/plugins\/seo-by-rank-math\/assets\/admin\/img\/trends-preview.jpg","currentEditor":false,"homepageData":{"assessor":{"powerWords":["a cut above","absolute","absolutely","absolutely lowest","absurd","abuse","accurate","accuse","achieve","actionable","adaptable","adequate","admit","adorable","advantage","advice","affordable","aggravate","aggressive","agitated","agonizing","agony","alarmed","alarming","alienated","aligned","alive","all-inclusive","alluring","always","amazing","amp","animated","annihilate","announcing","anonymous","antagonistic","anxious","apocalypse","appalled","approved","approving","argumentative","armageddon","arrogant","ass kicking","assault","assured","astonishing","astounded","astounding","at ease","atrocious","attack","attractive","audacity","authentic","authoritative","authority","avoid","aware","awe-inspiring","awesome","awkward","backbone","backdoor","backed","backlash","backstabbing","badass","balanced","banned","bargain","barrage","basic","battle","beaming","beat down","beating","beautiful","beauty","begging","behind the scenes","belief","belong","best","best-selling","better","beware","big","billion","black market","blacklisted","blast","blessed","blinded","blissful","blood","bloodbath","bloodcurdling","bloody","blunder","blushing","bold","bomb","bona","bona fide","bonanza","bonus","bootleg","bottom line","bountiful","brave","bravery","brazen","break","breaking","breakthrough","breathtaking","bright","brilliant","broke","brutal","budget","buffoon","bullshit","bully","bumbling","buy","cadaver","calm","cancel anytime","capable","captivate","captivating","carefree","case study","cash","cataclysmic","catapult","catastrophe","caution","censored","centered","certain","certainly","certified","challenge","charming","cheap","cheat","cheat-sheet","cheer","cheerful","child-like","clarity","classified","clear","clueless","collapse","colorful","colossal","comfortable","compare","competitive","complete","completely","completeness","comprehensive","compromise","compulsive","concealed","conclusive","condemning","condescending","confess","confession","confessions","confident","confidential","conquer","conscientious","constructive","content","contrary","controlling","controversial","convenient","convert","cool","cooperative","copy","corpse","corrupt","corrupting","courage","courageous","cover-up","covert","coward","cowardly","crammed","crave","crazy","create","creative","cringeworthy","cripple","crisis","critical","crooked","crush","crushing","damaging","danger","dangerous","daring","dazzling","dead","deadline","deadly","death","decadent","deceived","deceptive","deep","defiance","definitely","definitive","defying","dejected","delicious","delight","delighted","delightful","delirious","delivered","demoralizing","deplorable","depraved","desire","desperate","despicable","destiny","destroy","detailed","devastating","devoted","diagnosed","direct","dirty","disadvantages","disastrous","discount","discover","disdainful","disempowered","disgusted","disgusting","dishonest","disillusioned","disoriented","distracted","distraught","distressed","distrustful","divulge","document","dollar","dominate","doomed","double","doubtful","download","dreadful","dreamy","drive","drowning","dumb","dynamic","eager","earnest","easily","easy","economical","ecstatic","edge","effective","efficient","effortless","elated","eliminate","elite","embarrass","embarrassed","embarrassing","emergency","emerging","emphasize","empowered","enchant","encouraged","endorsed","energetic","energy","enormous","enraged","enthusiastic","envy","epic","epidemic","essential","ethical","euphoric","evil","exactly","exasperated","excellent","excited","excitement","exciting","exclusive","exclusivity","excruciating","exhilarated","expensive","expert","explode","exploit","explosive","exposed","exquisite","extra","extraordinary","extremely","exuberant","eye-opening","fail","fail-proof","failure","faith","famous","fantasy","fascinating","fatigued","faux","faux pas","fearless","feast","feeble","festive","fide","fierce","fight","final","fine","fired","first","first ever","flirt","fluid","focus","focused","fool","fooled","foolish","forbidden","force-fed","forever","forgiving","forgotten","formula","fortune","foul","frantic","free","freebie","freedom","frenzied","frenzy","frightening","frisky","frugal","frustrated","fulfill","fulfilled","full","fully","fun","fun-loving","fundamentals","funniest","funny","furious","gambling","gargantuan","genius","genuine","gift","gigantic","giveaway","glamorous","gleeful","glorious","glowing","goddamn","gorgeous","graceful","grateful","gratified","gravity","great","greatest","greatness","greed","greedy","gripping","grit","grounded","growth","guaranteed","guilt","guilt-free","gullible","guts","hack","happiness","happy","harmful","harsh","hate","have you heard","havoc","hazardous","healthy","heart","heartbreaking","heartwarming","heavenly","hell","helpful","helplessness","hero","hesitant","hidden","high tech","highest","highly effective","hilarious","hoak","hoax","honest","honored","hope","hopeful","horribly","horrific","horrifying","horror","hostile","how to","huge","humility","humor","hurricane","hurry","hypnotic","idiot","ignite","illegal","illusive","imagination","immediately","imminently","impatience","impatient","impenetrable","important","impressive","improved","in the zone","incapable","incapacitated","incompetent","inconsiderate","increase","incredible","indecisive","indulgence","indulgent","inexpensive","inferior","informative","infuriated","ingredients","innocent","innovative","insane","insecure","insider","insidious","inspired","inspiring","instant savings","instantly","instructive","insult","intel","intelligent","intense","interesting","intriguing","introducing","invasion","investment","iron-clad","ironclad","irresistible","irs","is here","jackpot","jail","jaw-dropping","jealous","jeopardy","jittery","jovial","joyous","jubilant","judgmental","jumpstart","just arrived","keen","kickass","kickstart","kill","killed","killing","kills","know it all","lame","largest","lascivious","last","last chance","last minute","latest","laugh","laughing","launch","launching","lavishly","lawsuit","lazy","left behind","legendary","legitimate","liberal","liberated","lick","lies","life-changing","lifetime","light","lighthearted","likely","limited","literally","little-known","loathsome","lonely","looming","loser","lost","love","lucrative","lunatic","lurking","lust","luxurious","luxury","lying","magic","magical","magnificent","mainstream","malicious","mammoth","manipulative","marked down","massive","master","masterclass","maul","mediocre","meditative","meltdown","memorability","memorable","menacing","mesmerizing","meticulous","mind-blowing","minimalist","miracle","mired","mischievous","misgiving","missing out","mistake","monetize","money","moneyback","moneygrubbing","monumental","most important","motivated","mouth-watering","murder","mystery","nail","naked","natural","naughty","nazi","nest egg","never","new","nightmare","no good","no obligation","no one talks about","no questions asked","no risk","no strings attached","non-controlling","noted","novelty","now","obnoxious","obsessed","obsession","obvious","odd","off-kilter","off-limits","off-the record","offensive","official","okay","on-demand","open-minded","opportunities","optimistic","ordeal","outlawed","outrageousness","outstanding","overcome","overjoyed","overnight","overwhelmed","packed","painful","painless","painstaking","pale","panic","panicked","paralyzed","pas","passionate","pathetic","pay zero","payback","perfect","peril","perplexed","perspective","pessimistic","pioneering","piranha","pitfall","pitiful","placid","plague","played","playful","pleased","pluck","plummet","plunge","poison","poisonous","polarizing","poor","popular","portfolio","pound","powerful","powerless","practical","preposterous","prestige","price","priceless","pride","prison","privacy","private","privileged","prize","problem","productive","professional","profit","profitable","profound","promiscuous","promising","promote","protect","protected","proven","provocative","provoke","psychological","pummel","punch","punish","pus","quadruple","quality","quarrelsome","quick","quick-start","quickly","quiet","radiant","rare","ravenous","rebellious","recession-proof","reckoning","recognized","recommend","recreate","reduced","reflective","refugee","refund","refundable","reject","relaxed","release","relentless","reliable","remarkable","replicate","report","reprimanding","repulsed","repulsive","research","resentful","resourceful","responsible","responsive","rested","restricted","results","retaliating","reveal","revealing","revenge","revengeful","revisited","revolting","revolutionary","reward","rich","ridiculous","risky","riveting","rookie","rowdy","ruin","rules","ruthless","sabotaging","sacred","sadistic","sadly","sadness","safe","safety","sale","sampler","sarcastic","satisfied","savage","savagery","save","savings","savvy","scam","scandal","scandalous","scarce","scared","scary","scornful","scream","searing","secret","secret agenda","secret plot","secrets","secure","security","seductive","seething","seize","selected","self-hating","self-sufficient","sensational","senseless","sensual","serene","seriously","severe","sex","sexy","shaking","shameful","shameless","shaming","shatter","shellacking","shocking","should","shrewd","sick and tired","signs","silly","simple","simplicity","simplified","simplistic","sincere","sinful","sins","six-figure","sizable","sizzle","sizzled","sizzles","sizzling","sizzlingly","skill","skyrocket","slaughter","slave","sleazy","sleeping","sly","smash","smiling","smug","smuggle","smuggled","sneak-peek","sneaky","sniveling","snob","snooty","snotty","soar","soaring","solid","solution","spank","special","spectacular","speedy","spell-binding","spine","spirit","spirited","spiteful","spoiler","spontaneous","spotlight","spunky","squirming","stable","staggering","startling","steady","steal","stealthy","steamy","step-by-step","still","stoic","stop","strange","strangle","strategy","stressed","strong","strongly suggest","struggle","stuck up","studies","stunning","stupid","stupid-simple","sturdy","sublime","succeed","success","successful","suck","suddenly","suffer","sunny","super","super-human","superb","supercharge","superior","supported","supportive","sure","sure fire","surefire","surge","surging","surprise","surprised","surprising","survival","survive","suspicious","sweaty","swoon","swoon-worthy","tailspin","tank","tantalizing","targeted","tawdry","tease","technology","teetering","tempting","tenacious","tense","terrible","terrific","terrified","terrifying","terror","terrorist","tested","thankful","the truth","threaten","threatened","thrilled","thrilling","thug","ticked off","tickled","timely","today","torture","toxic","track record","trade secret","tragedy","tragic","transform","transparency","trap","trapped","trauma","traumatized","treacherous","treasure","tremendous","trend","tricks","triggers","triple","triumph","truly","trusting","trustworthy","truth","truthful","turbo-charge","turbocharges","tweaks","twitching","ultimate","unadulterated","unassuming","unauthorized","unbelievable","unburdened","uncaring","uncensored","uncertain","uncomfortable","unconditional","uncontrollable","unconventional","uncovered","undeniable","under priced","undercover","underground","underhanded","underused","unexpected","unforgettable","unheard of","unhurried","uninterested","unique","unjustified","unknowingly","unleashed","unlimited","unlock","unparalleled","unpopular","unreliable","unresponsive","unseen","unstable","unstoppable","unsure","unsurpassed","untapped","unusual","up-sell","upbeat","uplifted","uplifting","urge","urgent","useful","useless","validate","valor","valuable","value","vanquish","vaporize","venomous","verify","vibrant","vicious","victim","victory","vigorous","vilified","vindictive","violated","violent","volatile","vulnerable","waiting","wanted","wanton","warning","waste","weak","wealth","weird","what no one tells you","whip","whopping","wicked","wild","willpower","withheld","wonderful","wondrous","woozy","world","worry","worst","worthwhile","wounded","wreaking","youthful","zen","zinger"],"diacritics":true,"researchesTests":["contentHasTOC","contentHasShortParagraphs","contentHasAssets","keywordInTitle","keywordInMetaDescription","keywordInPermalink","keywordIn10Percent","keywordInContent","keywordInSubheadings","keywordInImageAlt","keywordDensity","keywordNotUsed","lengthContent","lengthPermalink","linksHasInternal","linksHasExternals","linksNotAllExternals","titleStartWithKeyword","titleSentiment","titleHasPowerWords","titleHasNumber","hasContentAI"],"hasBreadcrumb":false,"serpData":{"title":"%sitename% %page% %sep% %sitedesc%","description":"","titleTemplate":"%sitename% %page% %sep% %sitedesc%","descriptionTemplate":"","focusKeywords":"","breadcrumbTitle":"Home","robots":{"index":true},"advancedRobots":{"max-snippet":"-1","max-video-preview":"-1","max-image-preview":"large"},"facebookTitle":"","facebookDescription":"","facebookImage":"","facebookImageID":""}}},"tocTitle":"Table of Contents","tocExcludeHeadings":[],"listStyle":"ul"},"builder_content":"

Reflections of Mi\u0161o Mari\u0107<\/h1>\n

\u00a0<\/h2>\n

Serija tekstova o Mostaru (u kojima je jedan od glavnih junaka i Partizansko spomen-groblje) nastalih u Egzeteru tokom posljednjih dvadesetak godina, iz pera pisca koji se danas smatra apatridom, a koji nije nikad napustio Mostar. U njima \u010desto kao da zbori savjest, koliko i sam Mi\u0161o Mari\u0107.<\/p>

Ukratko,\u00a0the right thing to do<\/em>, na Mi\u0161in na\u010din.\u00a0<\/p>\n

Zahvaljujemo Mi\u0161i Mari\u0107u na ustupljenom materijalu.
<\/p>\n

\u010clanci:<\/h2>\n

Trinaestogodi\u0161njica<\/a><\/p>

Sje\u0107anje na slobodu<\/a><\/p>

Poraz malog zmaja<\/a><\/p>

Herojski juri\u0161 na mrtve<\/a><\/p>

Dug mostarskom vite\u0161tvu<\/a><\/p>

A gdje su Mostarci?<\/a><\/p>

Ko to tamo ubija mrtve?<\/a><\/p>\n

Pobje\u0111eni pobjednici<\/a><\/p>

Ustanak protiv zaborava<\/a><\/p>

Goru\u0107e \u017eege i poga\u0161eni datumi<\/a><\/p>

Ne\u0107emo stati<\/a><\/p>

Propinjanje na prste<\/a><\/p>

Bijel grad u crnoj monografiji<\/a><\/p>

Smla\u0107eni adresar<\/a><\/p>\n

Trinaestogodi\u0161njica<\/h2>\n

(april - travanj 1992. \u2013 2005.)\u00a0<\/p>

Vladislav Hercegovi\u0107 je bio zlo\u010dest sin. Odmetnuo se od oca Stjepana, gospodara Hercegovine i zapasao \u201c\u2026Blagay et casteelli al ponte de Neretva\u201d - kule uz most na Neretvi. Taj slu\u010daj grupa Dubrov\u010dana pismom prijavljuje zemljacima u slu\u017ebi despota \u0110ur\u0111a. Pismo je datirano 3. aprila 1452. i to je prvi put da se pominje naselje na mjestu dana\u0161njeg Mostara. <\/p>

Od aprila 1452. evo je pro\u0161lo 543 godine. Kroz koje je grad rastao i sva\u0161ta preturio. U XV stolje\u0107u uzeli su ga Turci. Po\u010detkom i polovinom XVI obi\u0161le su ga kuge. Ostale su u narodnoj pjesmi \u010dije lijepe i tu\u017ene stihove \u010duvam za kraj ovog kazivanja...Ni zemljotresa Mostaru nije falilo. Najbezdu\u0161nije ga je zdrmao onaj iz 1563. Most u gradnji i grad uz most su predevrili. Valjda dobar materijal, dobra konstrukcija. A moralo je biti i inata. Mostar je inat-grad. Napre\u010dac se oporavio. Ve\u0107 pred kraj tog stolje\u0107a kuga i zemljotresa Dervi\u0161 - pa\u0161a Bajezidagi\u0107 ga bilje\u017ei:<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0\u00a0\u201cS vo\u0107em, vodom i ostalim miljem<\/p>

\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0On je druga Sirija na svijetu,<\/p>

\u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0\u00a0E bi reko da je rajska ba\u0161\u010da<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 Ko ga vidi u majskome cv\u2019jetu...\u00bb<\/p>

Ni dolaze\u0107a stolje\u0107a nisu ga teto\u0161ila. U XVII su ga \u00abobi\u0161li\u00bb Mle\u010dani, a potom je \u00abusko\u010dio\u00bb Stojan Jankovi\u0107. Popalio Pothum, D\u017eabovinu i Rajevinu, uzgred ne\u0161to i pobio. XVIII je po\u010delo s \u00abki\u0161om poput luga\u00bb pa se nadovezala buna mostarske raje svih konfesija \u2013 pa\u0161a im nije bio po volji, a kosila je jo\u0161 jedna kuga. Slijedila su dva stolje\u0107a svjetskih ratova. U Prvom su Mostarci i\u0161li da ginu Evropom, u Drugom nisu morali i\u0107i \u2013 smrt im je do\u0161la na noge. \u010cak su ih i saveznici, Amerikanci, po\u010dastili \u00abprijateljskim bombardovanjem...\u00bb Sve u svemu Mostar je u urbanom narastanju imao 3 zlatna doba. Prvo su dogradili Turci na temelju naselja s 19 porodica i jednim neo\u017eenjenim, po evropski nastavila Austro \u2013 Ugraska a modernim gradom u\u010dinila Druga Jugoslavija. Obilje je datuma u gradskom kalendaru o kojim bi se dalo pisati. Ovaj put \u0107u zamr\u010diti godi\u0161njicu u kojoj je Mostar do\u017eivio najve\u0107i bum u istoriji. Godi\u0161njica je trinaesta. Mogla bi se mr\u010diti i sljede\u0107e godine u maju, pod istim, podobnim brojem... Ponovio se: buuum!<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0***<\/p>

Pred 13. godi\u0161njicu, s razli\u010ditih adresa, dobih jedan fotos i jedno pismo. Fotos je uz tekst. Sti\u017ee samo s datumom i mjestom nastanka. Na svoju, stavih potpis ispod: \u201cNosioci demokratskih promjena (i podjekojeg lanca) na budvanskoj pla\u017ei, u predahu, ljeta gospodnjeg 92.\u201d Gospoda li\u010de na pokretne Cartievo panoe. Gospoda su izvo\u0111a\u010di radova jedne Gospodskije Gospode. Gospoda su svoje ideale i zasluge oka\u010dili oko vrata. Gospoda su nosioci Spomenice borca 91.\/92., Ordena Zasluga za Narod, za Hrabrost\u2026Za razliku od Drugova iz 41. \u010dije su spomenice i ordeni kovani od mesinga i bakra, gospoda su preferirala plemenitije metale, vi\u0161ekaratne. Gospoda su predstavnici mlade demokratije koja nas je vadila iz 35.godi\u0161njeg mraka. (Da su zakora\u010dili u more s teretom zasluga oko vrata, ni podmornica ih ne bi izronila.)\u00a0\u00a0Gospoda su glasnogovornici parola: \u201cDolje crvena banda!\u201d i \u201cZa krst \u010dasni i slobodu zlatnu!\u201d Koliko je sve \u201ccrveno\u201d bilo \u201cbanda\u201d i sva \u201cbanda\u201d \u201ccrvena\u201d \u2013 vrijeme \u0107e presuditi. A koji su intelektualno-ideolo\u0161ki razlozi gospode i volova da jednako pobjesne na crveno, bog \u0107e ga dragi znati...Krstova \u0161to se ti\u010de \u2013 koliko su \u010dasni \u2013 te\u0161ko je suditi po fotosu. Ali su, nema dvojbe, zlatni. Je li sloboda zlatna, znaju pre\u017eivjeli. Imena doti\u010dne gospode nisu va\u017ena. Vi\u0111ah takve od Mostara do Makarske i Splita u prolje\u0107e i ljeto 92. Dosurfali su na valu demokratskih promjena. Prethodnu istinu su unakazili, izobli\u010dili u la\u017e. Laz ozakonili u istinu i bezakonje. Njihovi argumenti su bili neporecivi i ubojiti. Njihova pohlepa i divlja\u0161tvo bili su iskreni. Ko nije htio s njima, imao je 3 izbora: da bude gledalac, \u017ertva il\u2019 izbjeglica. Tre\u0107oj kategoriji posve\u0107eno je pismo drugarke, Vesne Kazazic. Pi\u0161e ovako:\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/p>

\u00abSLOBA\u2013UPSALA, DRA\u0160KO\u2013KRAGUJEVAC, MEHO-OSLO, \u0160O\u0160E-SARAJEVO, RA\u010cI\u0106\u2013PODGORICA, FILIP-SIDNEY, \u0160UNJE- MOSTAR...\u00bb Onda pi\u0161e stih iz Zup\u010deve pjesme o grme\u010dkom boru koji se nije primio pod mojim mostarskim prozorima: \u00abVe\u0107 kad smo i mi razasuti \u2013 nije imao s kim ni ostati.\u00bb A nastavlja stihom va\u0161eg dopisnika: \u00abNema logike, moj gospodine, sve je samo tuga.\u00bb\u00a0\u00a0Na kraju zaklju\u010duje:\u00a0\u00abNema logike, moj Mi\u0161o, gdje pocinje logika, prestaje Bosna i Hercegovina!\u00bb\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/p>

\u00a0Koliko mi imena s fotosa ne bi zna\u010dila ni\u0161ta da im vlasnike i poznajem, toliko mi ova iz pisma zna\u010de beskrajno bogatsvo dobrote za koju sam osiroma\u0161en. Da vam ih predstavim:<\/p>

Prof. Dr. Vesna KAZAZI\u0106, predsjednica Mo omladine, asistent pa professor Pravnog fakulteta u Mostaru. Sad \u017eivi u Makarskoj,\u00a0\u00a0a gostuju\u0107i je profesor u svom gradu...<\/p>

Sloba ANDRI\u0106 je predsjedavao omladinom, pa radio u \u00abUNISU.\u00bb \u0160ta sad radi u Upsali nisam ga pitao, da mu ne sjedam na muku. Imao je brata, Sa\u0161u, u Mostaru. Nema vi\u0161e. Poginuo 93...<\/p>

Drassko je \u010cVORO, omladinac, a pred rat direktor Doma mladih. Kad smo se posljednji put \u010duli, poodavno, radio je u piljari, u Kragujevcu...\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0<\/p>

Meho MEMI\u0106 je bio fini ljekar i fini \u010dovjek. Po\u010divao na nekom groblju u Oslu pa se vratio ku\u0107i...<\/p>

Milan\u00a0\u00a0RA\u010cI\u0106 je tako\u0111e iz Vesnine omladinske raje. Zadesilo ga je da bude komandir Vatrogasne \u010dete kad se Neretvom i Radoboljom nije moglo ugasiti. Jer je Mostar imao \u010detu vatrogasaca, a okolo korpuse vatropiraca...<\/p>

Zlatko \u0160O\u0160E je pred rat otvorio diskont u Rodo\u010du. U ratu radio kao humanitarac. Sad je u Sarajevu, preorjentisao se na grafi\u010dke poslove...\u00a0<\/p>

Filip VUKOVI\u0106, jedini iz Vesninog pisma, nije Mostarac. Vedro Polje, kod Biha\u0107a. Bio je \u010delni republi\u010dki omladinac. Vi\u0161e puta u \u017eivotu sam ga sreo u brigadirskoj uniformi, po ORA-ma i SORA-ama, nego u civilu, u kancelariji\u2026\u010cusmo se\u00a0ju\u010de. Radi u fabrici prikolica. Prvi omladinac postao dedo. Majka Marija \u017eivi u Polju koje joj se vi\u0161e ne \u010dini Vedro, jer je njen Filip u Sidney-u, daleko...\u00a0\u00a0<\/p>

Enver \u0160UNJE, zvani \u0160unjica, on je jo\u0161 dalje. Vr\u0161io je funkciju \u0161ofera u OK SSO. \u017devkao je ponekad na one koje je vozio, namicao koji dinar peru\u0107i tu\u0111a kola i stalno sanjario da mu je \u00ab\u00a0Rayban\u00a0\u00bb cvike. Zato jer je \u00abvozikao crvenu omlatinu\u00bb bio je sumnjiv. Pa su ga 92. strpali u \u0106elovinu pod izlikom: \u00abdojavljivao rezervistima.\u00bb Tamo su ga uredno izdegene\u010dili, pa pustili. A 93. su ga strpali u kontejner. Iz kontejnera je preba\u010den na harem. Supruga, Ljilja, podi\u017ee dva sina, u Mostaru. Jedan igra nogomet za \u00abZrinski.\u00bb<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0***<\/p>

Pred trinaestogodi\u0161njicu u Mostar se vratio Jovo Pejanovi\u0107. Poslije onog rata po\u010deo je kao u\u010ditelj u Bosni. Onda je u\u010dio osnovce u Bijelom Polju, kod Mostara. Pa je radio u srezu, pa u gradskom Arhivu. U jednom mandatu je bio i predsjednik OK SSRN, a penzionisan je 87. s du\u017enosti sekretara OSUP Mostar. Bili smo kom\u0161ije, ulaz do ulaza. Sin sve\u0161tenika, Jovan, bio je vjernik u socijalizam i raju, a volio je \u201cVele\u017e,\u201d lozu i ver\u0161anje lugarina. U rje\u010dniku mostarskih \u0161tigli\u0107ara, lugarin je Pavaroti medju pticama. Prvi mostarski policajac nije imao sre\u0107e. \u017dalio se kako mu s balkona, prvi sprat, \u010desto zdipe lugarina, sve s kafezom. Njega su zdipili juna 92. Malo je pas\u2019o 88 ruza posa\u0111enih za druga Tita u krugu Vojne bolnice, malo su ga izvodili u \u0161etnju. Posade ga na konja, nataknu mu \u0161ubaru. Poslije su ga odveli u Dretelj slomljene, gangrenozne noge. Iz Dretelja je povezen u Split, u bolnicu. Stigao iza Ljubu\u0161kog. I otac Jovin, Petar, pro\u0161ao je istu Vojnu bolnicu 41. Dogurao je do \u017ditomisli\u0107a, a dalje - Neretvom. Iz Neretve se ne vra\u0107a. Jovo se, eto, vratio. Ostatke su mu spustili u zemlju, nedavno, supruga Marika koja s dva sina \u017eivi u Skopju, i mostarski prijatelji. Najstariji sin, Petar po djedu, pi\u0161e mi iz Canade: \u00abJo\u0161 uvijek sanjam djetinjstvo i lijepe trenutke pored Neretve, ali znam da vi\u0161e nikad ne\u0107u tamo da \u017evim jer me strah da moje k\u0107eri Olja i Doris ne do\u017eive ono \u0161to sam do\u017eivio ja.\u00bb<\/p>

Moj kom\u0161ja, Pero, sanja. Gledam da ne sanjam. Jer u san, po obi\u010daju bez kucanja, mogu banuti nosioci demokratskih promjena. Sad su podvezali kravate i uljudno cekaju novu turu. Po\u017ederali su nam vrijeme, siti su i, hvala na pitanju, spavaju spokojno. Spavaju potrbu\u0161ke, na le\u0111ima, postranice i pomalo hr\u010du. Ve\u0107ini niko i nikad ne\u0107e poremetiti san. Njihovo je carstvo zemaljsko, njihova je posljednja. Kad ih se sjetim zadivljen sam da je \u017eiv rob odozdo kutarisao glavu. Zbog njih mi se pla\u010de i povra\u0107a. Zbog njih ma\u0161tam da se u mom zavi\u010daju ra\u0111aju krilata djeca. Ako krenu da ih usre\u0107uju, da mogu odletiti.\u00a0\u00a0Da izma\u010de iz pisma neke budu\u0107e Vesne i da im od svih zna\u010dajnih godi\u0161njica u \u017eivotu Trinaesta ne postane najpamtljivija i najjubilarnija. Uz koju idealno pa\u0161e ona narodna, nakon kuge,\u00a0\u00a0koju vam najavih na po\u010detku:<\/p>

\u00a0 \u00a0\u00a0\u00abKad morija pomori Mostara,<\/p>

\u00a0 \u00a0\u00a0pomorila i staro i mlado,<\/p>

\u00a0 \u00a0\u00a0rastavila i milo i drago\u2026\u201d<\/p>

Mostarske morije iz 1507. i 1546. u poro\u0111enju s ovim iz 1992.\/93. do\u0111u kao krzamak.\u00a0<\/p>\n

Sje\u0107anje\u00a0na slobodu<\/h2>\n

Bile su dvije Slobode. Jedna u kojoj sam disao i druga u kojoj sam pisao. \u201cNovu slobodu\u201d koju Vi, po\u0161tovani \u00a0\u010ditaoci dr\u017eite u rukama jo\u0161 nisam vidio, a vru\u0107e \u017eelim da vam se dopadne. Tu koja vas dr\u017ei u rukama sam vidio. I osjetio na sopstvenoj ko\u017ei. Bolno me se dojmila. U\u010dinila me prognanim i dalekim. Zato me sje\u0107anje na staru Slobodu, s navodnicima i bez, \u010dini sjetnim. O onoj bez navodnika, ni staroj ni novoj, ne\u0107u tro\u0161iti rije\u010di. Kakva je bila stara, valjda znam, \u017eivio sam je i u\u017eivao -\u00a0 bezobrazluk je krojiti\u00a0 mi sje\u0107anja. Kakva je nova, tome su vje\u0161tiji\u00a0 sada\u0161nji u\u017eivaoci njenih blagodeti - bezobrazluk je krojiti im javu.\u00a0 Zato \u0107e ovo slovo biti samo o listu \u201cSloboda\u201d u kojem sam po\u010deo nasilno zatrt novinarski vijek. Mo\u017ee se \u0107itati i kao In memoram informativnoj, civilnoj \u017ertvi bolesna vremena koje se ne\u0107e pamtiti po ljudskosti, dobroti i pismenosti. Po pismenosti, sigurno, ne. Jer je potpisano desnim ka\u017eiprstom ovla\u017eenim na jastu\u010detu za muhure. S ta\u010dkom na kraju. Ta\u010dka je kalibra 155 mm. <\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0***<\/p>

Ranih 60-tih prvi put sam u\u0161ao u \u201cSlobodu\u201d. Ispod vrata. Poslije radnog vremena gurnuo dje\u010diju pjesmicu u redakciju na Musali. Objave \u010detiri zaredom. Nosio sam ih u d\u017eepu, hvalio se raji, a danima skanjivao da tra\u017eim honorar. Kad mi nakon Tepe nije ostao maj\u010din kusur a morila \u017ee\u0111, \u0161ta \u0107u, odem. Tamo sjede Olga Kocakov i Gojko Beri\u0107. Olga ka\u017ee da se dje\u010dije ne pla\u0107aju, Gojko ka\u017ee ima da se plati, vidje\u0107e s direktoricom, Nadom Novak. Vidio. Honorar sam iskapio u ba\u0161ti hotel \u201cMostara\u201d. Bilo je vrijeme ferija, slu\u017eio me u\u010denik Ugostiteljske \u0161kole na praksi. Re\u010de da je siro\u010de od Gradi\u0161ke, da se u\u017eelio majke, rodnog sela i da se zove Uglje\u0161a. Sro\u010dim to i odnesem Gojku na terasu hotel \u201cNeretve\u201d. Obi\u010dno bi sjedio sa Zulfom Bostand\u017ei\u0107em uz ogradu mosta a kad su bili veseli du\u0161a im bilo hakati predsjednika SO-e i drugove funkcionere dok se vra\u0107aju s posla. Taj put su se\u00a0tek po\u010dinjali uveseljavati. Gojko stavi u d\u017eep a u sljede\u0107em broju objavi reporterski zapis: \u201cPri\u010da o malom Uglje\u0161i\u201d. Krenulo me. Dje\u010dije idu redovno, poneki reporterski zapis, pokupim i nekolike prve gradske nagrade za pjesme i pri\u010de uz 14. februar. Povede me Mugda Karabeg u selo Grab kod Ljubu\u0161kog, do\u0161ao \u010dovjek iz Canade, on napi\u0161e za \u201cOslobo\u0111enje\u201d ja \u201cMister Majkl iz Graba\u201d ponudim \u201cSlobodi\u201d. Objave, pohvale. Ohrabren, konkurisa\u0107u za stalni posao. Direktorica Nada rekla: \u201cNije ovo ni \u201cNeretva\u201d ni \u201cLira\u201d, meni je dosta boema i alkoholi\u010dara.\u201d Bila je fina du\u0161a\u00a0Nada i po\u0161teno je rekla. Poslije je \u201cSloboda\u201d preselila u Dom kulture na Rondou a za direktora i glavnog urednika postavljen Pero Kova\u010devi\u0107. Hodao je malo poguren, zvali su ga Gute, nije se ljutio. Odmjeren, uvijek nasmije\u0161en a tvrd na rije\u010di. I on je mislio kao Nada: novina je novina a bircuz je bircuz, nisu me primili. U profesionalno novinarstvo me uveo banjalu\u010dki zemljotres '69. Na Bunu, gdje predavah, do\u0111o\u0161e prepla\u0161eni banjalu\u010dki osnovci. Kraji\u0161nik sam porijeklom, banjalu\u010dki gimnazijalac, napi\u0161em: \u201cDnevni red bez zemljotresa.\u201d \u201cSloboda\u201d objavi, prenese desetak vode\u0107ih Yu listova. Zove me Pero: \u201cBi li ti bio novinar?\u201d \u017dao mi ostaviti djecu, dogovorim da izguram do kraja \u0161kolske pa me eto. Maja 70. startovao sam kao urednik kulturne rubrike.<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 ***<\/p>

S novoro\u0111enim Radiom \u201cSloboda\u201d se smjestila pod zajedni\u0107ki krov imenom\u00a0Informativni Centar Mostar. Na \u0107ija vrata sam u\u0161ao pored parkiranog kombija na \u0107ijim je plavim vratima krupnim, bijelim slovima pisalo: \u201cICM MOSTAR\u201d \u010dak i brojevi telefona. Ubrzo smo kupili \u201cFiata\u201d a taj kombi prodali mesaru u Imotski. Godinama sam ga sretao po Hercegovini s istim natpisom. Kroz prozore su blejale ovce. Voza\u010d ICM je bio Risto Janji\u0107\u00a0koji je sve ljude zvao: Brale. I mi njega. Ne samo da je vozio, nego je prikupljao i oglase i \u010destitke. Ono: \u201cRadnim ljudima i gra\u0111anima sretan 1. Maj \u017eele...\u201d a u potpisu SO-e, drustveno-politi\u010dke i radne organizacije. Ili: \u201dSretan Dan Oslobo\u0111enja...\u201d Pola u \u0161ali, pola ozbiljno Brale mi je \u00a0govorio da je u par op\u0107ina izmislio Dan oslobo\u0111enja radi \u010destitki. To nisu \u010ditali ni potpisani, ali je donosilo fine pare i ku\u0107i i Brali. S glavnog ulaza, lijevo, bila je re\u017eija i studio Radija koji, na\u017ealost, moram zaobi\u0107i jer nije tema pri\u010de. Desno dug hodnik. Na dnu mala prostorija gdje je Vera pravila kafe. Vera je bila mr\u0161ava, slabo je vidjela a kafe je pravila za bogove. Onda je bio hol s crvenim foteljama. Tu su dokoni kenjcijali. Vrata desno: fotolabaratorija i Seno Dugali\u0107, dobrica. Do\u0161ao je iz Nevesinja. Tamo je fotografisao za li\u010dne karte, svadbe i sahrane. Bio je radin, neobi\u010dno po\u0161ten i stidljiv. \u0160ta god mu ko ka\u017ee on se zasmije, pocrveni i makne u labaratoriju. Do Sene je bila redakcija i glavni urednik \u00a0Radija. To ne mogu zaobi\u0107i. Jer je Radio bio Asim Had\u017eajli\u0107, najinformisaniji novinar u gradu i bez konkurencije najbolji lokalni novinar u BiH. Kad bi mi stizali na posao, on je ve\u0107 zavrsio Dnevnik, burek i sirnicu, priloge za jo\u0161 par emisija, tekst za \u201cSlobodu\u201d, sportski izvje\u0161taj za zagreba\u010dke \u201cVe\u010dernje\u201d i ljubljansko \u201cDelo\u201d i \u2013 sigurno sam ne\u0161to zaboravio. Dobronamjernijeg i marljivijeg urednika u praksi nisam sreo. Do Asima, iza staklenih vrata, bila je administracija. Kata i Nazifa. Kata je bila, stru\u010dna i draga, Nazifa vesela i du\u0161a joj bilo zadjevati Icu. Od njih se ulazilo kod direktora. Na ta vrata jedino se kucalo. Prvi je bio Pero, poslije su se mjenjali. Pero se ne\u0161to zamjerio, poslali ga na \u201cOtpad\u201d, za direktora. Inace se osniva\u010d, OK \u0160RN glavnouredni\u010dkom i direktorskom kadrovskom politikom nije proslavio. Jedan odlaze\u0107i \u00a0glavni urednik imao je da bira: direktor Pozori\u0161ta, Muzi\u010dke \u0161kole ili groblja Sutina... Postavljaju glavnog urednika Radija. Dosao Jovo Pejanovi\u0107, predsjednik OK \u0160RN, blag \u010dovjek, sav Mostarac. Voli \u201cVele\u017e\u201d, \u0161tigli\u0107e i lozu. Po\u0161to je direktor ICM Hrvat, urednik \u201cSlobode\u201d Musliman predla\u017ee \u201cdruga Boru iz po\u0161tene srpske porodice.\u201d Nije po\u0161teno da mi\u010du onakvog Asima, ne mogu odoliti, ka\u017eem: \u201cIsti slu\u0107aj s mojom pokojnom babom, al nije za glavnog urednika Radija. Vi ste, predsjednic\u0107e, u upravi \u201cVele\u017ea\u201d, \u0161to ne sastavite ekipu: na golu Srbin, bekovski par Hrvat \u2013 Musliman itd, zavr\u0161i\u0107e Rodjeni u kozjoj ligi.\u201d Nije se ljutio, ali je \u201cpo\u0161ten Srbin\u201d pro\u0161ao. Kad sad skontam, po\u0161teno je Jovo \u017eelio s nacionalnom jednako\u0161\u0107u tri \u010delna \u010dovjeka u ku\u0107i...<\/p>

Posljednja vrata su vodila u tri prostorije. U prvoj je sjedila Kimeta. Kimeta je bila vrsna daktilografkinja i dama. Obra\u0107ah joj se sa: Gospo\u0111o Kimeta. Druga je bila najnaseljenija. Olga Kocakov pred penzijom, Dragan Miladinovi\u0107 \u0107utljiv i iskustven, \u0110emo Raljevi\u0107 koji na svaku mo\u017ee napraviti duhovitu repliku, Drago Mari\u0107\u00a0mr\u0161av kao i ja a nadasve\u00a0obrazovan i profesionalan. U pro\u010delju, za dugim stolom, kidisao je na prototip Gutenbergove pisace Milivoje Mrki\u0107, pjesnik, boem i svestran novinar podjednako i u \u201cSlobodi\u201d i \u00a0na Radiju. U posljednjoj prostoriji, kad je trebalo prelamati list, pojavljivao se tehni\u010dki urednik, Ico Voljevica. Dijelili smo stol. \u010ce\u0161\u0107e na Rondou. \u201cKad ih uhvatite u redakciji, vezite ih za stolice,\u201d predlagao je Pero. Deset godina za redakcijskim, kafanskim i porodi\u010dnim stolovima\u00a0 s prijateljem i kumom Icom Voljevicom, najljep\u0161e su godine u mom novinarskom i ljudskom vijeku.<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 ***<\/p>

Do\u0161ao sam da ure\u0111ujem dvije strane kulture, a prvi zadatak mi je bio da napi\u0161em izvje\u0161taj sa sjednice Op\u0161tinskog Sindikalnog Vije\u0107a. Dre\u017edao sam tamo pet sati i na omotu \u201cKenta\u201d zapisao su\u0161tinu. Vratio se i otkucao 12,5 redova. Ostavio Peri na sto. Sutra me zove, pita: \u201cJe li ovo najava za naslovnu?\u201d Nije, velim, to je \u0161to sam smatrao va\u017enim.\u201d Ka\u017ee: \u201cMi planirali dvije strane. Jesi li uzeo referat?\u201d Referat nisam uzeo a bio je obi\u010daj makazama sjeckati iz referata pa ne\u0161to pisati, a nesto lijepiti. Pobenavim: \u201c Ako vam je do prepisivanja referata, posaljite Kimetu, ona je daktilograf, ja ho\u0107u da budem novinar.\u201d Nikada me vi\u0161e za sta\u017ea u \u201cSlobodi\u201d nisu poslali na sastan\u010denje. A na prvo putovanje poslali u Posu\u0161je. Da obi\u0111em vlast i privredu. \u0160to jest jest - bilo je vi\u0161e vlasti nego privrede. Kraj je maja, vreo. Iza Li\u0161tice je po\u010dinjao makadam, nagutao se pra\u0161ine. U Posu\u0161ju zaobi\u0111em dogovorene, razgovaram s obi\u0107nim narodom oko puta. Ispri\u010dam to na jednoj strani pod naslovom \u201cPOSU\u0160KI PROBLEM DUG 30 KILOMETARA.\u201d\u00a0 Sjecam se prve re\u010denice:\u00a0 \u201cTamo gdje iza Listice prestaje asfalt, po\u010dinje posu\u0161ki problem dug 30 kilometara.\u201d Mislio sam: bi\u0107e problema. \u201cDobro ti je ovo,\u201d veli Pero. Drugi put nije bilo dobro. Opet Posu\u0161je. Idem\u00a0 na razgovore s predsjednicima SO-e, OK \u0160RN i sekretarom OK SK. Rukovodstvo na doru\u010dku. Doru\u010dkova\u0107emo\u00a0 Brale i ja. Stol do nas dvojica pri\u010daju kako je u Vir do\u0161ao \u010dovjek nakon 50 godina u Argentini. U Vir \u0107emo. Povezemo nekog gra\u0111evinskog poduzetnika. \u017dali se kako zapo\u0161ljava 10 ljudi,\u00a0kako ga Op\u0107ina dere porezom, dosta mu je svega, ima sedmoro djece, i\u0107i ce u Argentinu: \u201dda \u2018vata kobre\u201d. U Argentini, ka\u017eem mu, nema kobri, u Viru mi ka\u017eu nema Argentinca, oti\u0161ao obi\u0107i rodbinu u Zagreb. Napi\u0161em saputnikovu pri\u010du, gurnem u \u0161tampu mimo Pere pod naslovom \u201cVATA\u0106U KOBRE\u201d. Mijo Juri\u0161i\u0107 bio vlast, zabrani rasturanje \u201cSlobode\u201d. Nismo se vi\u0161e sretali, odjednom mi se ukazao s Gospom me\u0111ugorskom. Ve\u0107 sam na TVSA, on je predsjednik Me\u0111uop\u0161tinske konferencije SK. Zove i moli da mu za vanrednu sjednicu napi\u0111em \u201cPregled dru\u0111tveno - politi\u010dke situacije u Hercegovini\u201d.<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0***<\/p>

\u201cSloboda\u201d je pokrivala podru\u010dje od Trebinja do Konjica i Livna koje su Livljani otmeno zvali Livorno. Zasto je Livno Hercegovina do danas nisam odgonetnuo. Svake sedmice bijah u jednoj komuni; Li\u0161ticu, Grude i Posu\u0161je il Bile\u0107u i Trebinje, obilazio bih u istom danu. Urednici su odre\u0111ivali teme, nesto uva\u017eavah a ne\u0161to pisah na svoju. Kako gdje do\u0111em, prvo svratim u brija\u010dnicu. Dok me obriju saznam koji je direktor lopov, sastav lokalnog tima za nedeljnu utakmicu, \u0107ija se \u017eena \u0161valera, koji je funkcioner mimo zakona uvalio ro\u0111aka da d\u017eabohljebari \u00a0i, sve od va\u017enosti u zivotu \u010dar\u0161ije. Kad\u00a0pisah po uredni\u010dkim, niko nije \u010ditao i svi su bili zadovoljni. Kad pisah na svoju, svi su \u010ditali, jedni davali podr\u0161ku, drugi tu\u017eakali. Iz Konjica me na sud poslao direktor Trgovinskog, Jak\u0161a jer sam telalio da je nakon udesa privatnog \u201cPe\u017eoa\u201d kamionom preduze\u0107a slao na opravak u Maribor. Iz Stoca predsjednik SUBNOR-a, Mujo jer sam objavio da plivaju kosti pod Spomenikom. Iz Nevesinja jer sam se sprdao s Olimpijadom na Brata\u010dkom Lugu a su\u0161tina je da sam u naslov stavio pobjedni\u010dku, gata\u010dku, D\u017euburovu kobilu. Direktor Gimnazije \u201cA. \u0160anti\u0107\u201d u Mostaru, Skiba jer sam se pitao kako su za 3 mjeseca uspjeli od 170 i kusur odlika\u0161a napraviti 110 s dvije i vi\u0161e slabih. Iz Gra\u0111evinske, Pehar jer mi nije i\u0161lo u glavu da na kraju godine zaklju\u010de ocijene pored rubrike i 17 u\u010denika III razreda izgubi pravo daljeg \u0161kolovanja. Iz Doma zdravlja jer sam tvrdio da je pacijent prije kod svetog Petra nego Hitna kod njega. Iz SUP-a jer je milicionar, predstavnik narodne vlasti, na Lenjinovom \u0161etalistu uo\u010di 1. Maja, me\u0111unarodnog praznika rada bigarli hak izdegene\u010dio predstavnika radni\u010dke klase, \u010dista\u010da\u00a0 \u201cParkova\u201d, itd. itd. Narodni heroj, Du\u0161an Grk mi govorio: \u201cTi, mali, vi\u0161e ne\u0107e\u0161 biti novinar,\u201d isto mi je govorio \u0161ef OSUP Mostar, Smajo Grozdani\u0107 (obojicu sam po\u0161tivao) ali kad su provjerili \u010dinjenice drug Mujo nije ostao predsjednik SUBNOR-a, milicionar je suspendovan,\u00a0oni direktori nisu ostali direktori, na Nevesinjsku olimpijadu nisam vise i\u0161ao ali sam ostao novinar. Govorili su: \u201cPusti Mi\u0161u, pi\u0161a uz vjetar al\u2019 dobro misli.\u201d... \u00a0Pisah devet godina kolumnu \u201cGost na\u0161e redakcije\u201d. Preko 400 ljudi gostovalo. Od akademika Isidora Pape i Gustava Krkleca, preko ljekara Hlubne i Mahi\u0107a, fudbalera Hrvi\u0107a i ko\u0161arka\u0161a Dalipagi\u0107a do \u010dista\u010da Franje Federmana... Govorili su: \u201cKako mo\u017ee\u0161 o svim ljudima dobro pisati!?\u201d Odgovarah da biram dobre\u00a0ljude pa pi\u0161em nalik na njih, kako druga\u010dije. Uzgred re\u010deno, dvije godine zaredom\u00a0Udruzenje novinara BiH nagra\u0111ivalo je kolumnu prvom godi\u0161njom nagradom. Toliko puta sam konkurisao, poslije nisam, pozabavio se \u201cMostarskim ki\u0161ama\u201d za svoju du\u0161u...<\/p>

\u201cSloboda\u201d, dakako, nije bila savr\u0161ena novina. Ali je bila po\u0161tena novina. Ni\u00a0 svi mi iz njenih izblijedilih redova nismo bili savr\u0161eni novinari, ali smo se svi trudili da budemo po\u0161teni. S izuzetkom izvje\u0161tavanja s utakmica \u201cVele\u017ea\u201d- tu smo odreda bili pristrasni. \u201cSloboda\u201d je bila \u010destita \u0161kola s \u010dijih je stranica izraslo desetak\u00a0ponajboljih pera bh novinarstva. Do Goje Beri\u0107a, i poslije njega. Oti\u0161ao sam iz \u201cSlobode\u201d i ICM godine kad je oti\u0161ao Ico Voljevica. Bolila me njegova prazna stolica preko puta. Kolege s kojim veselo spiskah dekadu, od Vere do Pere, jasno vidim u sje\u0107anjima kao tornjeve me\u0111u ljudima. <\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0***<\/p>

Ico je prestao uljep\u0161avati Grad i moj vijek 26. januara 80. Ve\u0107 par godina me vrbovali s RTV SA, iz sarajevskih novina, RTV Beograd, \u201cSporta\u201d...Opredjelio sam se za TV SA pod uslovom da ne mi\u010dem iz Mostara. Puno je primamljivije bilo \u017eivjeti u Mostaru a raditi u Sarajevu, nego obrnuto. Oti\u0161ao sam u Kulturno - \u00a0umjetni\u010dki program Televizije za samostalnog urednika maja 80. Bijah jedini urednik u KUP-u koji nije stanovao u bh prestonici. Maja 92. u kancelariji Dje\u010dijeg konzulata, prostor usahlih \u201cKi\u0161a\u201d, za jedan zid daleko od Icinog i mog biv\u0161eg stola, zlopatim kako bih jo\u0161 jedan konvoj uplakane djece \u0161to mirisu na pi\u0161u i izbezumljenih majki evakuisao ispod granata. \u010covjek kojeg sam bratski volio, dijelio s njim radosti i tuge, kumili se preko supruga, objasnio mi je kako stvari sa mnom stoje. \u201cTi, kume,\u201d veli, \u201cmora\u0161 se pomiriti s \u0107injenicom da u ovom gradu nikad vi\u0161e ne\u0107e\u0161 biti novinar, mo\u017ee\u0161 samo kupiti pikavce po ulici.\u201d <\/p>

Pi\u0161em ove redove s pogledom na British Channel koji Francuzi zovu La Man\u0161. Kum je, \u010dujem, u Mostaru, bavi se umjetno\u0161\u0107u. Tu njegovu sklonost ka likovnosti i skulpturi savjetodavno sam podr\u017eavao prije rata, a on se u ratu galantno ponudio da sa\u010duva skoro pola preostale kolekcije koju skupljah k\u0107eri. Pola su vec \u201coslobodili\u201d dok sam na splitskom aerodromu s voza\u010dem Konzulata, mislim da je bio Goran Bakovi\u0107 ili Mumin Ma\u010di\u0107, \u010destiti ljudi, utovarao dje\u010diju hranu pribavljenu dobrotom rektora lisabonskog Univerziteta, pa kolabrirao. Papica je bilo 16 tona, u Mostaru, javili mi, ni grama, a kolekcija je brojala 138 eksponata u raznim tehnikama. Jednom sam zovnuo Kuma u Australiju da zamolim bar jedan. Bila je jesen, plju\u0161tala je prokletinja, k\u0107er nije imala cipele za \u0161kolu. \u201cBio je rat, Kume,\u201d veli.\u201d Shvatim da se Kum \u201cpomogao\u201d jedinim preostalim bogatstvom moje 11.godi\u0161nje k\u0107eri ali do danas nisam shvatio: \u0161to je ba\u0161 meni bio rat, a Kumu brat. Godinama se dvoumim da li da mu napi\u0161em u\u010dtivo pismo, izvinem za neupitan gen, trazim bar dio kolekcije, ili da ljubazno zamolim, preko Interpola. Sa\u010duvah kompletnu, potpisanu \u00a0dokumentaciju; \u010dak sam u pri\u010du preto\u010dio, \u0161tampa\u0107u u knjizi... Knjiga se zove \u201cMostarenje\u201d. O ljudima i bezljudju. Nakon kojeg sam, ipak, sretan covjek. Pisem povremeno za neke novine ovdje, redovno u Skandinaviji, kori\u010de mi stihove, javljam se kao nekad na Radio i TV Mostaru, oni pto su me pjevali nisu promukli... Evo se i \u201cSloboda\u201d vratila kao \u201cNova\u201d, opet sam radostan\u00a0 na njenim stranicama a jedino me malkice pecka savjest \u0161to sam razo\u010darao Kuma - ne kupim pikavce po Mostaru. <\/p>

Kupljenje pikavaca je \u010dasniji posao od \u201ckupljenja\u201d kumovih milo\u0161ta k\u0107eri. \u0160to nije tema neugasla sje\u0107anja na vrijeme Slobode, opet s navodnicima i bez, nego mnogo tu\u017enije i sramotnije pri\u010de. \u00a0\u00a0<\/p>

\/2005.\/<\/p>\n

Poraz\u00a0malog zmaja<\/h2>\n

Kad se od Klinja penje prema Tjenti\u0161tu, s lijeve strane iznad puta, stra\u017earila je austro-ugarska \u017eandarmerijska stanica. Uz puno po\u0161tovanje za sve dobro \u0161to je Austro - Ugarska uradila u BiH, nerado se sje\u0107am bilo kojeg okupatora, a \u017eandarmerijskih stanica jo\u0161 neradije. Ali ova je posebna. Krov je, naime, poseban. Ki\u0161a \u0161to se slije sa jedne strane krova od\u017eubori poto\u010di\u0107em u Sutjesku.\u00a0 A Sutjeska, uz nekoliko presjedanja, u Crno more. Kapi s druge, opet poto\u010di\u0107em, u Neretvu. Neretva, bez presjedanja, te\u010de u Jadran. S jednog krova u dva sliva. Neretvi je poprijeko bilo puno bli\u017ee i lak\u0161e, a \u0161to je odlu\u010dila naokolo, more \u0107e joj znati. Milenijima joj nije bilo lo\u0161e. Gasila je \u017ee\u0111, natapala polja, igrala s djecom, a kad je do\u0161lo vrijeme grijala i svijetlila ljudima, a oni joj obale u\u010dvr\u0161\u0107ivali mostovima, kitili gradovima, slikali je, pjevali, slavili... Mostar me\u0111u prvim i najobilatije. Da je znala, jada, \u0161ta \u0107e joj se posljednjih petnaestak godina u tom gradu doga\u0111ati, okrenula bi pre\u010dicom. <\/p>

Nakon naslova i ovog podu\u017eeg uvoda, po\u0161tovani \u010ditaoci, \u010dini vam se da je va\u0161 dopisnik iz inostranstva u inostranstvo skrenuo s teme il s uma. Ni\u0161ta ne brinite, sve je pod kontrolom. Kad je Mostar u pitanju uvijek volim malo izdalje, jer mi ljep\u0161i nego ovaj izbliza. Izbliza stvari stoje naopako. Ovako: <\/p>

Mostar uz Neretvu je bio grad spomenika. U star vakat i mla\u0111e vrijeme su ih podizali, u najnovije ru\u0161ili. Jao ti ga je gradu koji nema kome podi\u0107i spomenik. Hiljadu puta ga jao onom koji ih poravna. Najljep\u0161i spomenik Mostara, Stari most, utopljen je u rijeku koja se njime ponosila. I njegova mla\u0111a bra\u0107a su utu\u0161ena u njoj. Najumilnijeg\u00a0 pjeva\u010da Neretve, Aleksu \u0160anti\u0107a, i njega su bronzanog utu\u0161ili. Lijepi spomenik Neretvinim hrabrim kupa\u010dima, Partizanski, jedan od 4 najznamenija antifa\u0161isti\u010dka u Evropi srokali dinamitom pa smacolali. Iz \u010dar\u0161ije \u010duvene po gostoprimstvu, delo\u017eirali drage goste: Matiju Gupca, borca za pravicu\u00a0 i Vladimira Nazora pjeva\u010da \u00a0pravice hrvatskog naroda. Delo\u017eirali \u00a0desetine spomenika mrtvim i prognali desetine hiljada \u017eivih \u0161to ovim, \u0161to na onaj svijet. A nedavno, 26. novembra minule u mostarskom parku Zrinjevac, \u010dije mi je ime odnekud poznato, sve\u010dano otkrili spomenik \u00a0Bruce Lee-u. Malom Zmaju, po kineski.<\/p>

\u201cDaleko je od svega i niko ne mo\u017ee pitati \u0161ta je uradio u vrijeme Drugog i Prvog svjetskog rata ili \u0161ta su mu preci uradili u vrijeme Turaka. Nije katolik ni pravoslavac ni musliman. Brucce Lee je dio na\u0161e ideje o univerzalnoj pravdi,\u201d obrazla\u017eu inicijatori. Jo\u0161 dodaju:<\/p>

\u201cAko je okrenut na zapad brani\u0107e isto\u010dni Mostar od zapadnog Mostara, ili zapadni od isto\u010dnog. Ne mo\u017ee biti okrenut jugu, jer je to Hrvatska. Okrenut sjeveru, ne gleda nigdje.\u201d<\/p>

Zvu\u010di veoma lijepo. I \u0161uplje. \u0160ta je ko uradio u vrijeme Turaka, Prvog i Drugog svjetskog rata istorija i povijest su pribilje\u017eili u detalje i stranica je zaklopljena. \u0160ta je ura\u0111eno u posljednja dva mostarska jo\u0161 se utvr\u0111uje i bi\u0107e objavljeno u Hagu. Zbunjuje i konstatacija da nepripadanje muslimanima, katolicima i pravoslavcima \u010dini Bruce Lee-a \u201cdijelom ideje o univerzalnoj pravdi\u201d. Zna\u010di li to da bi svi trebali pre\u0107i na budizam? I \u0161to okrenut sjeveru \u201cne gleda nigdje\u201d, i to zbunjuje. Koliko se sje\u0107am i sjeverno od Mostara se gledalo u \u201cnegdje\u201d. Najidealniji pogled mostarskog Lee-a bi bio: u crnu zemlju.<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 ***<\/p>

Spomenik je u prirodnoj veli\u010dini, pozla\u0107en i s natpisom: \u201cBruce Lee 1940. \u2013 1973. \u00a0Tvoj Mostar\u201d. <\/p>

Za\u0161to je Mostar potpisan kao grad\u00a0 jednog Amero \u2013 Kineza a zjape prazna postolja spomenika Mostarcima, za\u0161to su desetine hiljada Mostaraca ostale bez grada, znaju valjda Inicijatori Raspudi\u0107 i Gakalo. Istina, Lee\u00a0 je gostovao u Mostaru. U oba kina. Pravdoljubivi Mostar ga je volio jer je bio dobar momak koji tabana bitange. Najvi\u0161e ga je volio Oma Batlak. I u\u0161i\u0107ario pone\u0161to na njemu. Oma je \u0161vercovao kino\u00a0 ulaznice, jo\u0161 bi pone\u0161to mimo zakona, pa je milicija njegova le\u0111a \u00a0i stra\u017enjicu odabrala za poligon treniranja strogo\u0107e. Onda je Oma po\u010deo zalaziti u \u201cReviju\u201d. Donosio je \u010dokoladice i udvarao se lutkama u izlogu.\u00a0 Govorilo se: \u201cPravi se lud da ne bi i\u0161ao u \u0106elovinu\u201d. Proglasili su ga legendom. Mostar ima \u010dudne ar\u0161ine za dodjelu titule legenda. Jedno tri godine kako je Oma postao legenda i strpljivo \u00a0udvarao lutkama u izlozima, \u010duh da i mene zovu legenda. Odmah sam oti\u0161ao kod prijatelja, neuropsihijatra Fahre Puzi\u0107a. Nakon temeljitog, stru\u010dnog pregleda dijagnosticira: \u201cNisi legenda.\u201d Pao mi Vele\u017e s du\u0161e. \u00a0Nejse, siguran sam da ni legendi Omi Batlaku, rahmet mu du\u0161i, ne bi palo napamet da omiljenog Lee-a uvr\u0161tava u gradski spomeni\u010dki fond. Mostar je sebi nara\u0111ao junaka za spomenika. Bilo je mi\u0161ljenja da ih je i previ\u0161e. Zateknem se s Hamdijom Pozdercom u Predsjedni\u0161tvu SUBNOR-a na Musali osamdesetih. Prima delegaciju boraca iz partizanskog sela Ba\u0107evi\u0107i kojim je rat obilato namakao mrtvih za spomenika. Obavje\u0161tavaju druga Hamdiju kako bi dogodine, za 27. juli, Dan ustanka BiH podigli jo\u0161 jedan spomenik Palim Borcima i \u017drtvama fa\u0161izma. Bilo bi im milo da on do\u0111e i sve\u010dano otkrije spomen obilje\u017eje. \u00a0<\/p>

\u201cStanite malo \u00a0sa spomenicima, drugovi, molim vas,\u201d ka\u017ee drug Hamdija. \u201cOva \u0107e zemlja sva postati sveta, ne\u0107e se \u010dovjek imati gdje popi\u0161at.\u201d<\/p>

Spomenik Bruce Lee-u koji je glumio borca - a sjajno je to umio u kombinaciji kineskog borila\u010dkog umije\u0107a i holivudskog mla\u0107enja para \u2013 zapi\u0161ali su no\u0107 nakon sve\u010danog postavljanja. Prvo su ga razoru\u017eali, nikad se ne zna. Zdipili su mu nun\u010dake s lancem, onda su ga izbockali, nasprejali pa zapi\u0161ali. Opoganile su ga iste bitange koje su o\u010distile Mostar od spomenika i gra\u0111ana a koje je Lee kao filmske negativce odirao od\u00a0 batina. Nekad je u mostarskim kinima Bruce Lee bio pobjednik. U parku Zrinjevac je \u017ertva. Vi\u0161e je krokodilskih suza demokracki Mostar prolio u sredstvima informisanja nakon oskrnavljena spomenika glumcu kineskih korijena, nego nad svim poravnanim spomenicima ro\u0111enih Mostaraca. Koji nisu glumili ni \u017eivot, ni hrabrost, ni smrt.<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0***<\/p>

Od velikog je zna\u010daja, isti\u010du Inicijatori a pridru\u017euje se doma\u0107a i sedma sila, da je spomenik Lee-u \u00a0u Mostaru otkriven dan prije nego u njegovom Hong Kongu uz obilje\u017eavanje 65. ro\u0111endana.\u00a0 Preduhitriti ljubav i po\u0161tovanje Lee-ovih sunarodnjaka i sugra\u0111ana ne uklapa se u norme \u201cideje o univerzalnoj pravdi\u201d. \u00a0Ali je \u201cMostar prvi u svijetu,\u201d isti\u010du.\u00a0 \u00a0Po\u010detkom avgusta 1973. godine kad je Mali Zmaj umro - od \u201coticanja mozga\u201d po jednom od obdukcijskih nalaza - zorom se na Rondou sabirah sa Skenderom Kulenovi\u0107em i Zukom D\u017eumhurom. Za par susjednih stolova izmilili penzioneri da im se sabrat uz kafu i eglen dok ne pricvrlji. Gu\u0161tam iz fild\u017eana, jo\u0161 sla\u0111e\u00a0 \u00a0slu\u0161aju\u0107i Skendera i Zuku\u00a0 a uzgred i prvi jutarnji Dnevnik Radio Sarajeva sa zvu\u010dnika iznad vrata kafane. Izme\u0111u ostalih i vijest da su ju\u010de u Mostaru zabilje\u017eena tri smrtna slu\u010daja od toplotnog udara. Na kraju ide metereolo\u0161ki bilten Vuke Ze\u010devi\u0107a. U \u010ditavoj zemlji je bilo sun\u010dano s nezapam\u0107enim \u017eegama. U Demir Kapiji 41C, u Mostaru 42C, a Titograd je bio najtopliji s rekordnih +43C u hladu.<\/p>

\u201c\u010custe li komentar ovih penzionera?\u201d pita Zuko.<\/p>

Nismo.<\/p>

\u201c Vele: ike, Titograd, \u0161ta \u0107e oni, garibi, pi\u0107ka im materina\u201d. <\/p>

Skender se smije. Mostar je morao biti rekordan, pa taman pola \u010dar\u0161ije pokosio toplotni udar. <\/p>

Penzioner na Rondou je govorio u svoje ime. Inicijatori se ogla\u0161avaju u ime Desnog Mostara. Lijevi i\u00a0 Prognani imaju svoje mi\u0161ljenje. A va\u0161 dopisinik misli sljede\u0107e:<\/p>

Da su spomenik vajali Michelangelo, Rodin, Me\u0161trovi\u0107 i ro\u0111eni Mostarac Florijan Vlada Mi\u0107kovi\u0107 \u010diju su \u201cDjevojku\u201d \u201892. iz tog parka zdipili ATG bojovnici (pripadnici Auto \u2013 Televizor- Gorenje<\/i> grupe), mostarski Bruce Lee je ki\u010d. Jer je ideja ki\u010d. Kao nekad bijele \u010dorape na neopranim nogama. Ovakav Mostar ne zaslu\u017euje onakvog Lee-a. Onakav Lee ne zaslu\u017euje ovakav Mostar. Koji se desetak dana prije, nakon hap\u0161enja \u00a0hrvatskog generala Gotovine dernjao: \u201cSvi smo mi Ante Gotovina!\u201d Po\u0161to to smeta osjetljivom uhu Evrope i dr neuropsihijatrije Fahre Puzi\u0107a, sad se mo\u017ee po volji izdirati: \u201cSvi smo mi Bruce Lee!\u201d Zvu\u010di va\u017eno, odva\u017eno, bezazleno\u2026 I veoma ohrabruju\u0107e za najglasnije buka\u010de, kapitalce kleronacionaliste na svim stranama. Koji \u0107e, garant, biti vje\u010dni. Ne\u0107e im se desiti da umiru od \u201coticanja mozga\u201d, poznato je da ne \u201coti\u010de\u201d ono \u010dega nema. A kukavni Mali Zmaj \u00a0u mostarskom parku prvi put je pora\u017een. Pogani\u0107e ga bitange, zapalo ih. Kad se sjetim \u0161ta su radili \u017eivim Mostarcima \u201892.\/ \u201893. i kasnije, strah me pomisliti \u0161ta \u0107e uraditi mrtvom Kinezu. Ako mu dojade, a taj sve mo\u017ee, o\u017eivje\u0107e. Ko kutari\u0161e, pri\u010da\u010de. A ako korito Neretve osvane suvo, ne treba se \u010duditi. Dosta joj svega, okrenula je pre\u010dicom. Kad je \u010destit i nevin svijet morao oti\u0107i, \u0161to ne bi i rijeka.<\/p>

\/\u201cBosanska po\u0161ta\u201d, Oslo, uz Dan mrtve Republike 2005.\/\u00a0<\/p>\n

Agonija\u00a0najgradskijeg grada<\/h2>\n

Na prvu godi\u0161njicu Drugog svjetskog rata, 1. septembra '40. \u00a0Mostar je protestovao mitingom pod ogromnim transparentom \u201cOstvarimo jedinstvo \u017eivih da ne bi u zajedni\u010dkim grobovima ostvarili jedinstvo mrtvih<\/em>\u201d. Fotografiju s mitinga\u00a0 uz pismo Radmila Brace Andri\u0107a naslovljeno \u201cPet decenija sada\u0161njosti\u201d objavilo je \u201cOslobo\u0111enje\u201d 4. juna '91. U pismu upozorava: \u201cZlo ve\u0107 kuca na vrata\u201d. \u0160ta je bilo za pola stolje\u0107a izme\u0111u mitinga i pisma, zabilje\u017eila je istorija. Ko je i \u0161ta se zbilo s autorom pisma, zabilje\u017ei\u0107emo u nekoliko redova. Radmilo je sin Mihajla Andri\u0107a, \u017eeljezni\u010dara s uskotra\u010dne pruge kojom dugo niko vi\u0161e ne putujuje. Posljednji \u201c\u0106iro\u201d je\u00a0 ispra\u0107en iz Mostara uz muziku i cvije\u0107e '66. Mihajlo u ljeto '41. Bez cvije\u0107a i muzike. Nepristojno je pominjati koncert italijanske vojne glazbe na terasi hotel \u201cNeretve\u201d dok su \u017eeljezni\u010dara s Brankovca, oca petoro neja\u010di, NDH bojovnici vodili u smrt. Glava ku\u0107e postao je najstariji, 15.godi\u0161nji Radmilo. Odveo je porodicu u izbjegli\u0161tvo, pa oti\u0161ao u partizane. Vratili su se sa slobodom. S Mostarcima je gradio novi Mostar, 5 godina bio predsjednik SO-e. Mostarci ga pamte po dobru, posebno po zaslugama za otvaranje Univeziteta. Pred odlazak s du\u017enosti maja '74. govorio mi je: \u00a0\u201cZadovoljan sam s onim \u0161to se postiglo a najvi\u0161e od svega jer je Mostar ostao \u010dist i\u00a0 po\u0161te\u0111en nacionalisti\u010dke i \u0161ovinisti\u010dke \u0161uge\u201d. Nakon toga u dva mandata biran je u Skup\u0161tinu SFRJ a '82. odlu\u010dio u penziju. Do '92. bio predsjednik Savjeta za urbanizam i prostorno planiranje SO-e Mostar, predsjednik Sportskog ribolovnog saveza BiH i SFRJ, \u00a0a u dvori\u0161tu ku\u0107e Bra\u0107e Bala\u0107a 7 uzgajao prve mostarske \u00a0aktinidije.<\/p>

- Iz Mostara sam oti\u0161ao 13. maja '92. kada su na obale Neretve sa obadvije strane do\u0161li oni koji su se otrgli sa lanca kao bijesni psi za koje smo mislili da su pripitomljeni. Biti izbjeglica ili prognanik za mene je ne\u0161to najgore \u0161to \u010dovjek mo\u017ee da do\u017eivi. Jer ne znam da ima \u0161ta gore od toga kad \u010dovjek napu\u0161ta i gubi sve \u0161to je godinama trudom i radom stekao i to ne samo on ve\u0107 i njegovi preci. Poznata je narodna izreka \u2013 kletva: \u201cImao pa nemao\u201d. Istina, i u tome ima razlike. Kad smo se s troje djece na\u0161li u izbjegli\u0161tvu moja supruga Bosiljka im je govorila: \u201cIzgubili ste sve \u0161to se imali, ali sad sa\u010duvajte obraz i pamet i nemojte da vam je mr\u017enja razori jer niko od vas ne nosi crnu maramu. Kako je onima koji su tako\u0111er izgubili sve, ali i nekog od najbli\u017eih\u201d... Po dolasku u Beograd pozvao me je na razgovor Risto \u010calija, uspje\u0161ni biznismen, vlasnik firmi u Hamburgu i Beogradu, da vidimo kako pomo\u0107i izbjeglicama iz Mostara kojih je tada u Beogradu UNHCR registrovao oko 8.000, a u onda\u0161njoj SR Jugoslaviji oko 15.000. Dogovorili smo da treba organizovati dru\u0161tvo za pomo\u0107 izbjeglim i tog ljeta formirali Udru\u017eenje Mostaraca i prijatelja Mostara \u201cAleksa \u0160anti\u0107\u201d u koje se u\u010dlanio veliki broj Mostaraca, izbjeglica i onih koji su tu stalno stanovali. Oko 30 posto upisanih \u010dlanova tog Udru\u017eenja bili su druge, ne srpske nacionalnosti. Zahvaljuju\u0107i entuzijazmu ljudi koji su se okupili u Udru\u017eenju i uz izda\u0161nu nov\u010danu i drugu pomo\u0107 Mostaraca, posebno gospodina \u010calije, u to vrijeme bili smo jedino takvo Udru\u017eenje u Beogradu. Organizovanim radom i zahvaljuju\u0107i poznanstvu sa mnogim Mostarcima koji su tamo odavno \u017eivjeli, kao i drugima, uspjeli smo kod UNHCR-a ste\u0107i veliku naklonost i pomo\u0107. Ta pomo\u0107 postojala je sve do jeseni '93. godine kada je izvr\u0161en \u201cudar\u201d po nalogu sa Pala i Udru\u017eenje preglasavanjem promjenilo upravu i ime u \u201csrpsko\u201d\u00a0 a mi koji smo odbili sara\u0111ivati sa Palama, progla\u0161eni \u201cNepalcima\u201d. Poslije tih promjena UNHCR je prestao pru\u017eati bilo kakvu pomo\u0107 poslu\u0161nicima Pala. Budu\u0107i da je u to vrijeme postojalo Udru\u017eenje za pomo\u0107 izbjeglicama i raseljenim licima u Jugoslaviji, to smo od dijela po\u0161tenih \u010dlanova Udru\u017eenja Mostaraca formirali\u00a0 Sekciju Mostaraca. U kojoj su bili Milorad Muratovi\u0107, Isidor Papo, Muhamed Mirica, Berto Bla\u017eevi\u0107, Asim Peco, Risto \u010calija, Dragan Panti\u0107, Vesna Dragovi\u0107, Eleonora Prohi\u0107... Rad Sekcije najve\u0107im djelom odnosio se na povratak ljudi, njihove imovine, posebno stanova. Kada je Ko\u0161nik donio uredbu o povratku stanova, Sekcija je primila, obradila i dostavila ambasadi EU za Mostar preko 3.000 zahtjeva. Ljudi su se htjeli vra\u0107ati,\u00a0 susreli smo se s Ko\u0161nikom.<\/p>

T<\/strong>u su ih Paljanski Srbi sa\u010dekali. U \u201cJavnosti\u201d od 4. novembra '95. \u00a0sa nadnaslovom \u201c(U<\/strong>)red za la\u017ene mirovanjake\u201d i naslovom \u201cMost od srpskih kostiju\u201d javlja se \u0110or\u0111e Lozo, \u201csrpski borac od prvog dana\u201d i \u010dere\u010di akademika Pecu, predratnog rektora Univerziteta \u201cD\u017eemal Bijedi\u0107\u201d Bla\u017eevi\u0107a, \u201chrvatsku novinarku Dragovi\u0107\u201d i Prohi\u0107ku \u201cnepoznatog etni\u010dkog porijekla, ali poznatog politi\u010dkog uvjerenja\u201d, pa redom. Radmila Andri\u0107a pi\u0161e: \u201cOtac \u0107erke udate za muslimana (!?), predstavnik Srba, Hrvata i muslimana iz Mostara koji su su smjestili ne samo u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani nego i lepom belom Beogradu\u201d. Bo\u017eo Kijac ga dopunjuje: \u201cMi se borimo \u010detiri godine za povratak na svoja ognji\u0161ta i Otad\u017ebinu, a mostarski komunisti ho\u0107e ponovo da nam uvale \u201cdomovinu\u201d sa usta\u0161ama i muslimanima. E, pa ne\u0107e mo\u0107i, jer se ovog puta pita srpski borac sa prve linije i srpska vlast koja postoji ve\u0107 \u010detiri godine\u201d. S desne obale Mostara Lozu i Kijca javno podupire promid\u017ebeni Srbin Herceg-Bosne, prof. Dr Mile Bodiroga, doktorant na partizanskoj poeziji, doratni profesor Jugoslavenske knji\u017eevnosti na Pedago\u0161koj akademiji koji u tom \u010dasu obna\u0161a du\u017enost profesora Hrvatske knji\u017eevnosti na Hrvatskom sveu\u010dili\u0161tu. Gdje je danas Lozo ovaj autor ne zna, Bo\u017eo Kijac je izvr\u0161ni urednik \u201cHercegova\u010dkih novina\u201d na lijevoj, prof. Dr Bodiroga u\u017eiva mirovinu na desnoj, a Radmilo veli:<\/p>

- Supruga i ja vratili smo se u Mostar nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. K\u0107erke Javorka i Gordana zaposlile su se i s porodicama ostale u Beogradu. Sin Mihajlo \u2013 Ki\u0107o sa suprugom Sanjom \u017eivi u Viriju, u Francuskoj.\u00a0 Javorka u braku sa dr. prim. Vasom Vla\u010di\u0107em ima k\u0107erke Jelenu i Bojanu, Gordana udata za Milimira Aleksi\u0107a k\u0107er Du\u0161anku i sina Sr\u0111ana, a prezime Andri\u0107 nastavljaju Ki\u0107ini sinovi Jug i Dan iz braka s Mostarkom Sanjom \u0160abanagi\u0107 sa \u010dijim se roditeljima Nerom i Farukom, divnim ljudima i ljekarima, lijepo pazimo. Eto tako, mi stariji smo ovdje, djeca i unuci su jo\u0161, i bojim se zauvijek, izbjeglice. <\/p>

P<\/strong>red 64. godi\u0161njicu oslobo\u0111enja Mostara dvaput izbjeglica i jednom prvi \u010dovjek grada ka\u017ee: <\/p>

- Pamtim Mostar i prije 14. februara '45. Me\u0111uvjerska i me\u0111unacionalna tolerancija stotinama godina bila je prisutna u multikulturalnom Mostaru u kojem su \u00a0se gra\u0111ani voljeli i po\u0161tovali, bili nosioci naprednih ideja, akcija i aktivnosti, posebno onih koje su se odnosile na razvoj i napredak grada. Pamtim Mostar iz Drugog Svjetskog rata kada se najve\u0107i broj gra\u0111ana svjesno i \u010dvrsto svrstao u redove antifa\u0161ista, dao ogroman doprinos u borbi za slobodu. Zahvaljuju\u0107i tome poslije 14. februara '45., njegov sveukupni razvoj u dru\u0161tvenom, privrednom, kulturnom i svakom drugom pogledu odvijao se u me\u0111usobnoj toleranciji, zna\u010dajno izra\u017eenoj solidarnosti i spremnosti gra\u0111ana na velika odricanja i \u017ertve da bi grad i \u017eivot u njemu bili ljep\u0161i i sre\u0107niji. Zahvaljuju\u0107i tome, Mostar je mogao izgraditi i podi\u0107i mnoge privredne objekte \u010diji su proizvodi bili u \u0161pici svjetske kvalitete. Malo je gradova koji su uporedo sa privredom, odnosno izgradnjom moderne industrije, u toj mjeri gradili i otvarali \u0161kole, fakultete, kulturne, zdravstvene, komunalne, sportske i druge objekte. Dobrim dijelom samodoprinosom i odricanjem gra\u0111ana. Bio je to prelijep grad kojeg su priroda i njegovi ljudi obdarili ljepotama pa su ga rado pohodili i boravili u njemu knji\u017eevnici, glumci, pjesnici, slikari, privrednici pa i mnogi dr\u017eavnici. \u010cesto se sjetim ocjena koje su o njemu davali Ivo Andri\u0107, \u017dan Kasu, Skender Kulenovi\u0107, Zuko D\u017eumhur i mnogi drugi. Bio je to \u201cnajgradskiji grad\u201d, kako ga je nazvao Nika Mili\u010devi\u0107 u besjedi pri otvaranju zgrade Narodnog pozori\u0161ta davne '51. To \u0161to se dogodilo Mostaru dogodilo se suprotno \u017eeljama i interesima Mostaraca, suprotno tradiciji i na\u010dinu gradskog \u017eivota. To \u0161to se dogodilo, kao i neka ranija naru\u0161avanja normalne ljudske koegzistencije izazvali su svaki put van mostarski i van bosanskohercegova\u010dki izaziva\u010di. Na\u017ealost neki to \u010dine i danas, jer kako razumjeti i dalje tolerisati agoniju u kojoj se grad nalazi, rasje\u010den na etni\u010dke dijelove, nepremostivo podijeljen na svim nivoima i u skoro svim sferama dru\u0161tvenog \u017eivota. Sve ovo rezultiralo je, i danas egzistira, kao posljedica rata i pitanje odnosa samo dvije etni\u010dke zajednice, ispravnije re\u010deno njihovih nacionalnih politi\u010dkih stranaka HDZ i SDA \u00a0koje su na nesre\u0107u ovog grada uzurpirale skoro svu politiku. I sve to uz prisustvo mnogih me\u0111unarodnih dobro pla\u0107enih, \u0161to bi Mostarci rekli \u201cubleha\u0161a\u201d. O\u010dit primjer za to je oktroisani-nametnuti Statut Mostara, nametnut od E\u0161dauna... Nema, dakle, vi\u0161e onog Mostara kakav je bio do '92. godine. Najgore \u0161to mu se moglo desiti pored razaranja, izgubio je jezgro gra\u0111ana. Poginuli, izbjegli, prognani... Jednom rije\u010dju: izbugio \u00a0je sve. I ljude i du\u0161u.<\/p>

\/2009.\/<\/p>\n\n

Herojski juri\u0161\u00a0na mrtve<\/h2>\n

Pismo iz Engleske<\/p>

Prvi septembar probudio me ki\u0161om. Koja je ovdje prirodna i svakida\u0161nja pojava. Kroz sve godine izbjegli\u0161tva visim na \u0161triku, zaka\u010den \u0161tipaljkama. (Zbrisao odozdola, bitange se namera\u010dile da me opeglaju, Luburi\u0107eva praksa iz sarajevske apsane Beledija). Samo mi sje\u0107anja suva...Ve\u0107 danima po tv-u se vrte dokumentarni i igrani filmovi na teme Druge svjetske klanice. Jutros\u00a0podsje\u0107aju da se na ovaj dan prije 61 godinu onaj austrijski moler a kancelar Rajha s 53. divizije stu\u0161tio na Poljsku. Istorija je odlu\u010dila da taj datum proglasi za po\u010detak 55 miliona ljudskih krajeva. Dva dana kasnije Velika Britanija objavljuje rat Njema\u010dkoj. Solidari\u0161u se Australija i Novi\u00a0Zeland, bezopasno podaleki, a slijedi Francuska, preopasno blizu. Tre\u0107eg septembra te \u201839. Prvi ministar UK \u010cembrlen formira novi ratni kabinet, \u010cer\u010dila vra\u0107a za kormilo mornarice. Na svim brodovima britanske flote otkucava poruka: \u201dWinston is back<\/em>\u201d. Mudri \u010dita\u010d i predskaziva\u010d svih Hitlerovih nakaznih nakana vratio se za kormilo britanskog ratnog broda s cigarom i s porukom o znoju, krvi i suzama. Francuska je uskoro kapitulirala, od daleke Australije i Novog Zelanda nije bilo velike fajde pa su bitku za Ostrvo, po svim analiti\u010darima, dobili piloti RAF-a. U posljednjoj fazi, sudim po fotografijama koje se smjenjuju na ekranu, bijahu klinci. \u010cesto, s desetak \u010dasova leta\u010dkog iskustva. Ispod tih posivjelih fotografija \u0161u\u0161ti \u010cer\u010dilov tonski zapis:<\/p>

\u00a0\u201cNever in the field of human conflict was so much owed by so many to so few.<\/em> \u201c<\/p>

Slu\u0161am te \u010cer\u010dilove bar dvadesetak puta godi\u0161nje pri sve\u010danostima kojim ovaj narod obilje\u017eava svoju tragiku i svoju heroiku. Znam ga napamet, jo\u0161 vi\u0161e na srce. Moje znanje jezika nije doraslo \u0160ekspirovoj so\u010dnoj mudrosti govorenja. Strah me da prevodom ne oskrnavim, ali osje\u0107am i moram poku\u0161ati:<\/p>

\u201cNikad na polju ljudskog sukoba toliko mno\u0161tvo nije dugovalo toliko mnogo tako malobrojnim\u201d.<\/p>

Koje \u010duvaju od zaborava i slave i danas, dok po obi\u010daju, od septembra do septembra jednostavno ki\u0161a pada. Potaknut tim rije\u010dima i potjeran ki\u0161om, vra\u0107am se u zavi\u010daj. Istim putem, na isto Medeno Polje pod Osje\u010denicom gdje je sletila prva britanska vojna misija upu\u0107ena u Titov \u0161tab. \u010cer\u010dil je, ni nalik taze nam znanim ratnim vo\u0111ama, u misiju poslao sina Randolfa. A po Bosni i okolo, ve\u0107 se uveliko pucalo. I ginulo. Nikom kroz istoriji ju\u017enoslavenskih prostora ove prethodne \u010cer\u010dilove ne pa\u0161u\u00a0 tako\u00a0 taman kao Titu i drugovima iz \u201841. Po njihovoj mjeri krojene. Pravdu i slobodu nisu borili po Hagu, \u017denevi, Lisabonu, Dejtonu, Rimu... Nisu imali vremena za sve\u010dane ru\u010dkove i ve\u010dere, \u0161opinge s gospojama, decom, djecom, maksumima i evetefendijama dok su moji zlosre\u0107ni zemljaci, nevini kao jaganjci tu\u017enih o\u010diju truckali crnim makadamima na klanice Omarske, Karaterma, Dretelja, Heliodroma, Kazana... Sloboda se ginula na Kozari, Neretvi, Sutjesci i na mojoj petoj petrova\u010dkoj cesti koja krvavo tabana kroz \u0106opi\u0107eve stihove, u istoriju. S djevoj\u010dicom na cesti i \u201c\u0160tukama\u201d iznad...<\/p>

\u010cIKO, GDJE STE VI POGINULI?\u00a0\u00a0<\/p>

Moj rodni Bosanski Petrovac pod Osje\u010denicom, Klekova\u010dom i Grme\u010dom, vi\u0161e je toga nemao nego imao. Vode nije imao, ali je imao najljep\u0161e mjese\u010dine na Balkanu pitke i opojne kao \u0161ljivovica moga\u00a0 strica Vitomira. Pruge nije imao, pa se pje\u0161a\u010dilo i do Srema i do Trsta. I nije uvijek vra\u0107alo. Osim u bronzi. Usred \u010dar\u0161ije bija\u0161e park. U parku \u010celar, Ibrahimpa\u0161i\u0107, Rodi\u0107... Biste 22 petrova\u010dka Narodna heroja pod lipama i tu\u017enim vrbama. Imao je Petrovac vi\u0161e antifa\u0161isti\u010dkih spomenika i od povelikih evropskih dr\u017eava. A da bi se doguralo do spomenika trebalo je dooobro poginuti, moj\u00a0 brate. Jel\u2019 Kraji\u0161nik uzja\u0161io bijela konja u partizanskoj pjesmi, mater mu je zavila crnu maramu oko glave. I ostala neja\u010d od uva do uva...<\/p>

Pri\u010dao mi prijatelj, fini pjesnik Dragomir Brajkovi\u0107 kako je petogodi\u0161njeg sina upoznavao sa Stevom Opa\u010di\u0107em. \u201cSine, ovo je komandant Grom desetine koja je prva pre\u0161la Neretvu \u201943. Steva Opa\u010di\u0107, Narodni heroj\u201d. Klinac ga gleda i sasvim ozbiljno pita: \u201c\u010ciko, a gdje ste vi poginuli\u201d?<\/p>

Kao dje\u010darac, u Petrovcu, i sam sam mislio kako su svi heroji mrtvi. I mislio sam da je i moj Vitomir zaslu\u017eio herojstvo jer je triput bje\u017eao sa strijeljanja. Jednom usta\u0161ama, jednom \u010detnicima, jednom \u0160vabama. \u017dujci ih zvao. Umro je pred rat, selo Koluni\u0107, drvena ku\u0107a s dva prozora okrenuta u polje i dva u planinu. Ku\u0107a je, kao i 41., ponovo izgorila... Spomen parka, u Petrovcu, vi\u0161e nema. Mrtvi heroji su jo\u0161 jednom poginuli.<\/p>

Prve \u017eive sreo sam u Mostaru. Pri\u010dao mi Stevo na Partizanskom spomeniku kako su puzali uz zamrznute grede mosta na Neretvi. Kako su pre\u0161li, kako su zbombali \u010detni\u010dke bunkere, kako su bili osamnaesto-devetnaestogodi\u0161njaci i kako se, nakon svega, umalo oneredio od straha... Pa mi Vlado \u0160egrt pri\u010dao o rastanku sa Savom Kova\u010devi\u0107em na Sutjesci i zvao da s djecom zvanom \u201cKi\u0161e\u201d svratim na med, kod njega, u Aran\u0111elovo kod Trebinja, pa \u010co\u010de Vujovi\u0107, komandant Prve proleterske mi pri\u010dao koliko ih je decembra \u201941. krenulo iz Rudog koliko maja \u201945. domar\u0161iralo do Slobode...\u00a0 <\/p>

Lacu<\/a>, Mladena<\/a>, Bruka<\/a>, Jusufa<\/a>, Adema<\/a>, Pintula<\/a>; svih 14 mostarskih Narodnih heroja upoznao sam u Mostaru, u kojem sam se se upisao u ljude. I\u0161ao sam o praznicima na Spomenik da im se poklonim, kod neutje\u0161nih majki da porazgovaram. Majke su posje\u0107ivali i pioniri, s cvije\u0107em. Cvije\u0107e je cvije\u0107e, a sinovi su sinovi...<\/p>

Dru\u017eio sam se prelijepo sa sinovima Lea Bruka: Mirom, Franjom i Tvrtkom... Dijelili smo bijele stolove na Rondou, a posje\u0107ivao sam ih i u Pothumu. S majkom i bakom bijahu tada podstanari u ulici o\u010devog imena. Ku\u0107nog broja se ne sje\u0107am a Ulica bija\u0161e Narodnog heroja Lea Bruka. Opra\u0161taju\u0107i se s Mirom na Sutini izgovorih kako je po\u0161teno \u0161to nije unov\u010dio oca... Spomenik Narodnog heroja Lea Bruka miniran je u prolje\u0107e \u201892. Partizanski spomenik, na kojem je po\u010divalo svih 14 mostarskih Heroja, jo\u0161 ranije. Pod mrtvu mladost Mostara, preko 700 njih, podmetnut je dinamit...<\/p>

Ispra\u0107ajuci jedan konvoj s majkama i djecom aprila \u201992. izme\u0111u dva granatiranja stojim na Rondou s kanadskim pukovnikom u uniformi UN koji mi poma\u017ee da bezbjedno iza\u0111u iz grada. Stotinjak je autobusa, kombija, ona djeca pla\u010du, majke pla\u010du, o\u010devi pla\u010du, bake i nene pla\u010du, s Huma zasje\u010de rafal, a onda se pojavljuju trojica u crnini, s usta\u0161kim oznakama. Upadaju u autobuse s uperenim automatima, kao kontroli\u0161u ko to ide i kuda ide? Pita me onaj Kana\u0111anin: \u201cKo su ovi\u201d? \u0106utim. \u201cOvo su usta\u0161e, zar ne? Jutros sam bio na onoj strani i vidio one s bradama i mrtva\u010dkim glavama. Ono su \u010detnici....Veoma \u010dudno, mister Mari\u0107, ali ovo kod vas ratuje fa\u0161izam protiv fa\u0161izma\u201d!? Opet od\u0107utim. Bje\u017eim pogledom u popovsku ba\u0161\u010du preko puta, gdje su dospjevale prve zerdelije. \u0160iba Krvavac ih je tako volio. Grane posje\u010dene gelerima, ploda niti jednog. I zelene je glad pobrala. Mostar je bio sun\u010dano prolje\u0107an, suzan, osaka\u0107en, poni\u017een... Miris prolje\u0107a, baruta i ne\u010dovje\u0161tva.<\/p>

SMRT NIJE POSLJEDNJA RIJE\u010c<\/p>

Dolje je ve\u0107 dugo glasan mir, a prijatelji mi javljaju da su imali pakleno ljeto. Tu i tamo pogorjelci i izgnani podi\u017eu nove krovove na sa\u017eganim temeljima, prije ki\u0161a. Godina je dobro ponijela, Zapad i Istok \u0107e udijeliti sadaku i svega \u0107e, vele, biti. Samo Bosne i Hercegovine nema. Jer njoj su i temelji zatrveni i zatravljeni. U Mrkonji\u0107u, Jajcu, u mom djetinjem petrova\u010dkom parku Heroja, na Partizanskom u Mostaru, na ruinama obilje\u017eja Kozare i kosturnice Tjenti\u0161ta gdje opet \u0161umi li\u0161\u0107e i niko ne \u010duje kako li\u0161\u0107e \u0161umi osim mrtva pjesnika Branka Miljkovi\u0107a i mostarske Skojevke Pave Mileti\u0107<\/a>, koja uz Sutjesku \u201843. izusti: \u201cNe\u0161to me \u010dvrknu\u201d, pa za\u0107uta. Zauvijek.<\/p>

Moja je bezo\u010dinska sloboda imalo vedro lice Zdravka \u010celara, Ive Lole, Jusufa \u010cevre, Mladena Balorde, Lea Bruka, \u010detiri Sina i K\u0107eri majke Adile Feji\u0107, Bo\u0161ki\u0107a Buhe, Sirogojna... I one kosovske djevoj\u010dice Ganimete Terbe\u0161i koja pod fasi\u0161ti\u010dkom om\u010dom prkosi:<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 \u201cSmrt nije moja posljednja rije\u010d\u201d!<\/p>

Moja me sloboda u\u010dila da pra\u0161tam. Moja me sloboda u\u010dila da volim. Moja sloboda nije ogovarala i podmetala. Moja\u00a0 me sloboda opominjala da se ljubav prema svome ne dokazuje mr\u017enjom prema drugom, jer \u201cdrugih\u201d nije ni bilo. Moja sloboda svoje spomenike nije podizala na tu\u0111im grobovima. Moja je sloboda li\u010dila na one koji su je donijeli. Sloboda, u pravilu, kao potomstvo, uvijek li\u010di na majke i o\u010deve...I s ove daljine gnu\u0161am se bradatih sloboda. Sloboda s U na \u010delu. Hand\u017ear sloboda. Sloboda s likom Tadi\u0107a, \u0160tela i Caca...I onih koji su ih nakotili. Falsifikovali rodne listove nesretne i ponosne zemlje Bosne i Hercegovine. Strah me svih sloboda i demokratija \u010diju su prvoborci stekli herojstva kidi\u0161u\u0107i na mrtve. Pred tim mrtvim \u0107u do kraja \u017eivota ostati u stavu mirno. Ponosan i tu\u017ean. <\/p>

\u201cI tuga je jedna vrsta odbrane\u201d, tvrdio je Andri\u0107.<\/p>

Ima jedna odbrana od svih mo\u0107nija. S kojom \u0107u, s merakom, zavr\u0161iti ovo pismo iz izbjegli\u0161tva, za\u010deto na 61. godi\u0161njicu Druge Svjetske klanice.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 S.F.- S.N! Ili punije: Smrt fa\u0161izmu \u2013 sloboda narodu!<\/p>

P.S. Ovaj zapis je nastao uz 61. godi\u0161njicu po\u010detka II Svjetskog rata. Oslu\u0161kuju\u0107i \u0161ta se doga\u0111a sa Parkom Narodnih Heroja u Petrovcu, Partizanskim spomenikom u Mostaru i antifa\u0161isti\u010dkim spomeni\u010dnim naslije\u0111em u najve\u0107em dijelu BiH zaklju\u010dih da ne treba pisati novi, jer bitange jo\u0161 uvijek herojski juri\u0161aju na mrtve. Ako im zafali \u017ertava, orni su namaknuti od pre\u017eivjelih.\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0<\/p>

\/2010.\/<\/p>\n\n

Dug mostarskom\u00a0vite\u0161tvu<\/h2>\n

Akcija za za\u0161titu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru<\/p>

Leden sjeverac i ki\u0161a nisu sprije\u010dili u\u010denike Burlington Danes Academy<\/em> iz Londona, siro\u010dad - \u0161ti\u0107enike Doma Egipatsko selo<\/em> iz Mostara, \u010dlanove podmlatka SDP, Na\u0161a stranka<\/strong>, nevladine organizacije Antifa i rodbine mrtvih da 26. okotobra posjete Spomenik s priborom za \u010di\u0161\u0107enje i buketima cvije\u0107a. Jednoglasno pozitivnim komentarima lokalni i sarajevski\u00a0 mediji uputili su glasnu opomenu gradskoj i dr\u017eavnoj vlasti pred \u010dijim o\u010dima propada posljednje po\u010divali\u0161te 700 mostarskih rodoljuba i remek djelo bh i evropskog memorijalnog blaga. Organizatori akcije, SABNOR i Inicijativna grupa za za\u0161titu izra\u017eavaju zahvalnost i zadovoljstvo, a pokreta\u010d na facebook Denijal Behram<\/strong> isti\u010de da se pod zastavu Akcije svakondnevno svrstavaju \u010dete novih i sti\u017ee podr\u0161ka antifa\u0161ista iz svih krajeva svijeta. \u00a0U ime 30 \u010dlanova FK Stari Most (osnovan \u201995.) javio se Muhamed Hama Kova\u010di\u0107<\/strong> iz Brisbane, Australija, podr\u0161ka Hod\u017ei\u0107a stgla je iz 3 zemlje: Enver<\/strong> iz Mostara, Mirna<\/strong> i Asja<\/strong> iz Njema\u010dke, Saida<\/strong> iz US; Be\u0161o<\/strong>: Jasminko, Snje\u017eana, Halil, Zejna<\/strong> i Vesna<\/strong> tako\u0111e, porodice Dragog Dizdara, Milana Andjeli\u0107a<\/strong> i Mahmedalije Vila<\/strong> iz Norve\u0161ke, Rahimi\u0107a<\/strong> s Pijesaka, Semira<\/strong> i Mahire Tanovi\u0107<\/strong> iz Njujorka... Tid\u017ea Jakirovi\u0107<\/strong> s potpisom Yu Palestinka<\/strong> javila se iz\u00a0 Bostona... U narastaju\u0107em spisku podr\u0161ke sve su \u010de\u0161\u0107a \u0161vedska, norve\u0161ka, engleska, holandska, ruska, poljska, njema\u010dka, \u010de\u0161ka i ina imena. I sve \u010de\u0161\u0107a kra\u0107a ili du\u017ea\u00a0 pisma podr\u0161ke. S bloga Ljuti Bosanci pi\u0161u: \u201cUz Vas smo zajedno u borbi protiv nepravde, la\u017ei, fa\u0161ista i nacionalisti\u010dkog divljanja divljaka kojima su zahvaljuju\u0107i dejtonskom sporazumu odrije\u0161ene ruke, pa smo svakog dana svjedoci onoga \u0161to moramo iz dana u dan pod nebom Bosne i Hercegovine\u00a0 do\u017eivljavati i trpiti<\/em>\u201d, a Haris<\/strong> i Manja Kazazi\u0107<\/strong>: \u201cMostar \u0107e ponovo biti Mostar, tek onda kad se opet zabijeli Partizansko spomen-groblje<\/em>\u201d. U ime glavnog odbora SUBNOR Banja Luka, s potpisom predsjednika Petra D\u017eadi\u0107a<\/strong> sti\u017ee puna podr\u0161ka a s Vrbasa se javio i negdanji YU, evropski i nezvani\u010dni \u0161ampion svijeta u boksu Marijan Bene\u0161<\/strong>: \u201cMoj otac je bio partizan u Bajmoku, ujak i tetka tako\u0111e u Gospi\u0107u. Ja sam dao zakletvu da \u0107u \u010duvati tekovine NOB i danas sam na toj relaciji i uvijek \u0107u takav biti. Prema tome podr\u017eavam va\u0161u inicijativu. Obavijestite me o datumu manifestacije u Mostaru i vidimo se tamo<\/em>\u201d. Pismo zavr\u0161ava stihovima: \u201cDao sam Titu zakletvu svetu\/, a sa njom na znanje i cijelom svijetu\/ da brani\u0107u Zemlju na\u0161u i moju\/, sa cvije\u0107em u miru i pu\u0161kom u boj<\/em>\u201d.<\/p>

Javio se partizanski general, Narodni Heroj Jovo Kapi\u010di\u0107<\/strong> iz Beograda: \u201cIdeja da se obnovi sje\u0107anje na sedam stotina mostarskih \u017ertava poginulih za slobodu za vrijeme Drugog svjetskog rata i remek djelo velikog umjetnika Bogdana Bogdanovi\u0107a koje je posve\u0107eno velikim ljudima, nacionalnim herojima Mostara i Bosne i Hercegovine pozdravljam iz sveg srca. Rije\u010d je o vremenu kada je stvarano veliko djelo, kada su se ujedinjeni jugoslovenski narodi borili za slobodu, a mostarski heroji u njene temelje utkali svoje \u017eivote. Takvi spomenici, iako su od kamena il bronze, postoje da bi nove generacije podsje\u0107ali na zna\u010daj i veli\u010dinu na\u0161e pro\u0161losti. Kao \u0161to je mostarski Most (zaslu\u017eio je po svemu veliko slovo!) bio i ostao va\u017ean i kao zna\u010dajno arhitektonsko djelo, tako i spomenici treba da \u017eive i po\u0161tuju se, da se pred njima poklone nove generacije i napajaju se hrabro\u0161\u0107u onih koji su svoje \u017eivote dali za njihovu slobodu....Pozdravljam ideju za obnovu Spomenika, to je dug prema \u017ertvama i mostarskom vite\u0161tvu\u201d<\/em>.<\/p>

Kapi\u010di\u0107ev \u00a0ratni drug, partizan sa 14, diplomata, izdava\u010d i autor, urednik nedavne monografije Sarajevo i reprint izdanja Hagade, dje\u010dak s titovkom i petokrakom na naslovnoj romansirane autobografije Orlov kr\u0161<\/em><\/strong> objavljene na 16 svjetskih jezika, Neboj\u0161a Bato Toma\u0161evi\u0107<\/strong>, Exeter, UK, uz zahvalnost i \u010destitke na\u0161em listu za preuzimanje medijskog sponzoriranja akcije ka\u017ee: \u201cAkcija za za\u0161titu Partizanskog spomen groblja u Mostaru stigla je u pravo vrijeme. Na\u0161e nekadanje zajedni\u0161tvo koje to groblje najbolje simbolizuje i ozna\u010dava, nije samo spomenik onima koji u njemu po\u010divaju, ve\u0107 isto takvoj idealisti\u010dkoj mlade\u017ei \u010dije su kosti rasute po boji\u0161tima republikanske \u0160panije, gudurama Drugog Svetsko rata Bosne i Hercegovine, planinama na\u0161ih, nekadanjih bratskih republika. I ne samo to. Spomenik iz \u201965. je istovremeno i bilje\u017enik poslednjeg rata, hram Srebrenice, Sarajeva, Vukovara i svih nevinih, pobijenih i prognanih sa svojih ognji\u0161ta bezumnom politikom lokalnih \u2018patriota\u2019 - nasljednika \u010detni\u010dkih i usta\u0161kih kolja\u010da, nacisti\u010dkih ideologa i ideologije. Ho\u0107emo u Evropu? Ali u nju, nadam se i vjerujem, nikada ne\u0107emo sti\u0107i na bazi \u010detni\u010dke i usta\u0161ke ideologije ekstremnog nacionalizma. Put u nju vodi samo putem antifa\u0161izma, onog koji nas je krasio velikih poratnih godina, i \u010dinio na\u0161 \u017eivot dostojnim \u017eivljenja. Samo preko antifa\u0161izma, o\u010di\u0161\u0107enog od na\u0161ih zabluda, samo preko zajedni\u0161tva, mo\u017eemo ponovo stati uspravno. Zato povratak Partizanskom spomen-groblju u Mostaru, treba da bude pre\u010di\u0161\u0107enje u du\u0161i na\u0161eg velikog grijeha. Prelako smo ispustili, izgubili ono \u0161to nam je bilo najsvetije, \u0161to nas je \u010dinilo ponosnim imenom Jugoslavija, \u0161to sada i strane zemlje i partije navode kao primjer dobrog rije\u0161enja nagomilanih svjetskih problema....Do\u0161lo je vrijeme otre\u017enjenja, da i u na\u0161im drugim republikama, po\u0111u va\u0161im primjerom, putem kojom ste vi po\u0161li. Prelako smo dopustili da nam \u2018svijetle\u2019 grobove prekopavaju priglupi, nedoli\u010dni pojedinci, olo\u0161 na\u0161eg dru\u0161tva\u201d!<\/em> <\/p>

Sve \u0161to \u017eelite saznati o Akciji mo\u017eete saznati na novostartaloj web stranici: http:\/\/partizanskispomenik.oneworldseepartner.org\/<\/a>\u00a0 a ukoliko \u017eelite pridru\u017eiti na: www2.memorial.mostar@gmail.com.<\/p>

\u00a0\/2010.\/<\/p>\n\n

A gdje su\u00a0Mostarci<\/h2>\n

Akcija za za\u0161titu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru<\/p>

Uz 9 novembar, Me\u0111unarodni dan borbe protiv fa\u0161izma Inicijativni odbor za za\u0161titu Spomenika obratio se pismom ambasadama antifa\u0161isti\u010dke koalicije iz II svjetskog u Sarajevu s molbom za podr\u0161ku. Uz dolaze\u0107i Dan dr\u017eavnosti 25. podsjeti\u0107e i vladu BiH da\u00a0 dr\u017eavnost po\u010diva na temeljima 700 poginulih Mostaraca i desetine hiljada njihovih saboraca te da je sveta du\u017enost dr\u017eave i svakog pojedinca da se, ne samo deklarativno, trajno za\u0161tite i obnove grobovi palih rodoljuba. U me\u0111uvremenu Inicijativa je prerasla u antifa\u0161isti\u010dki pokret koji se svakodnevno omasovljuje pojedincima i udru\u017eenjima antifa\u0161isti\u010dkih na\u010dela. U svoje i ime sina Garija Kova\u010devi\u0107a iz US pi\u0161e Aida Salkovi\u0107<\/strong>: \u201cMoj tetak Ibro Elezovi\u0107, prvoborac- pukovnik, predsjednik SUBNOR-a Mostar, do\u010dekao je Tita na Partizanskom \u201869... Moja tetka Mersa je u \u201cBosanskoj po\u0161ti\u201d podsjetila Miju Mi\u0161u Brajkovi\u0107a kako je s majkom Ljubom i bratom Jojom na\u0161ao skloni\u0161te u ku\u0107i Salkovi\u0107a kad im niko nije htio pomo\u0107i zbog usta\u0161ke pro\u0161lo\u0161ti Mi\u0161inog oca... Brat mog oca, Salem Salkovi\u0107 je sahranjen na Spomeniku, njegov ad\u017ee Hasan i ad\u017ein sin Salem Salkovi\u0107. Gdje je sada Mi\u0161o Mijo Brajkovi\u0107 da se zalo\u017ei za mrtve Salkovi\u0107e kao \u0161to su oni za Mostar a \u017eivi Salkovi\u0107i za \u017eive Brajkovi\u0107e?<\/em>...Potresnim pismom\u2013esejom iz Splita se javio jedan od najobljubljenijih Mostaraca Dr Roko Markovina<\/strong>, koji na kraju ka\u017ee: \u201c... Ti suvremeni vandali-ru\u0161itelji moraju shvatiti da ako ne nau\u010de svoju djecu cijeniti vrijednosti ba\u0161tine, bez obzira kojeg nacionalnog predznaka ona bila, kako li \u0107e tek oni nau\u010diti svoju djecu da njih cijene kad jednog dana postanu ba\u0161tina? A tek kako li \u0107e sve nas drugi cijeniti, kad ne znamo cijeniti ni sami sebe? To se, kroz povijest tisu\u0107u puta pokazalo kao pravilo, a povijest je u\u010diteljica \u017eivota i ona se ponavlja i ponavljat \u0107e se sve dok se iz nje ne\u0161to ne nau\u010di...\u201d<\/em> \u00a0Antifa - Udruga mladih antifa\u0161ista Zagreba<\/strong> se pridru\u017euje porukom: \u201c...Svaka inicijativa za obnovom Spomenika, a pogotovo groblja u, danas na\u017ealost podijeljenom, Mostaru je hvale vrijedna. Upravo zato podr\u017eavamo Va\u0161u inicijativu i dajemo vam svoju punu potporu, a ukoliko vam mo\u017eemo bilo kako pomo\u0107i, znajte da smo tu. Borbeni pozdravi iz nepokorenog Zagreba!\u201d<\/em>... U jednom pismu stigla je podr\u0161ka tridesetak antifasista iz Forlija, Ravene, Padove, Venecije... Okupila ih je Vesna \u010culjak<\/strong>, Mostarka u Italiji. Ina\u010de, sude\u0107i prema registrovanim \u010dlanovima, puno zdu\u0161niju podr\u0161ku akciji pru\u017eaju Mostarci po svijetu, nego Mostarci u Mostaru. Od kojih \u0107e svaki re\u0107i da je voljan poginuti za svoj voljeni Mostar, ali nisu masovna pojava u odbrani Spomen-groblja poginulim. Za\u010du\u0111uje i mlak odziv navija\u010da Ro\u0111enih - \u010dlanova Red Armi<\/strong><\/em> okupljenih pod parolom: \u201cMostar u srcu \u2013 Vele\u017e do groba\u201d. Uz \u010dasne izuzetke Bajevi\u0107a<\/strong> i Mari\u0107a<\/strong>, i oni koji su znojem natapali crveni dres na terenu \u00a0rijetka su pojava u registru podr\u0161ke. Kao da se zaboravlja da je svaki deseti na Spomeniku branio boje Vele\u017ea i poginuo za dostojanstvo \u00a0Kluba i slobodu Grada. Ukoliko vam je do provjere ove tvrdnje, mo\u017eete na web adresama: http:\/\/partizanskispomenik.oneworldseepartner.org\/<\/a> ili http:\/\/herojisaneretve.blogger.ba\/<\/a> na kojim upravo ukucavaju registar abecednim redom. Da napomenemo: registrovati se mo\u017eete na e-mail adresi: ww2.memorial.mostar@gmail.com<\/a>\u00a0 I da obavijestimo: za 2 mjeseca od kad je akcija startovala, na\u0161 list je dao punu medijsku podr\u0161ku inicijativi Mostaraca - antifa\u0161ista. Po\u0161to su inicijatori otvorili dvije web stranice na kojim mo\u017eete saznati sve o njihovoj aktivnosti, od istorijata, pisama podr\u0161ke pa do najnovijih vijesti, \u201cPo\u0161ta\u201d \u0107e dok akcija traje\u00a0 rado ustupiti prostor doga\u0111ajima od posebne va\u017enosti.\u00a0\u00a0\u00a0 <\/p>

P.S. Pri prekucavanju podataka u pro\u0161lom broju autor teksta je pogre\u0161no imenovao predsjednika Glavnog Odbora SUBNOR-a Banja Luka. Ispravno je: Rade D\u017eaji\u0107. Molim da se izvinjenje i ispravka uva\u017ee.<\/p>

\u00a0\/2010.\/<\/p>\n\n

Ko to tamo\u00a0ubija mrtve<\/h2>\n

Nakon istine, prva ratna \u017ertva Mostara \u201992. bio je Partizanski spomenik. Fa\u0161isti su procijenili da je 700 mrtvih na njemu prva linija odbrane grada pa su im, no\u0107u, podmetnuli dinamit. Sutradan sam na ranjenom Spomeniku govorio ucvijeljenim i ogor\u010denim sugra\u0111anima: \u201cSvi ste vi, dragi moji, no\u0107as jasno \u010duli, ali izgleda niste shvatili poruku koja vam je ovdje ostavljena. Postavili su vam pitanje stanarskog prava;\u00a0 ko \u0107e uzeti klju\u010deve va\u0161eg grada\u201d? Odgovor je danas poznat. Klju\u010deve dr\u017ee dinamita\u0161i ili njihov ideolo\u0161ki okot iz \u201892. Od kada su uspjeli ne\u0161to pobiti, pola \u017eivih protjerati i s istim elanom nastavili ubijati mrtve. Elem, nekada\u0161nji ponos Mostara srozan je na gradsku, dr\u017eavnu i evropsku sramotu... Mostaru Mostaraca Spomenik je familija, Bosni i Hercegovini temelj dr\u017eavnosti, Evropi dragulj u trezoru antifa\u0161isti\u010dkog memorijalnog blaga. Vi\u0161e zbog gnu\u0161anja Evrope nego bolne povrije\u0111enosti Mostaraca dr\u017eava ga je kao za\u0161titila, gradska vlast kao planira restauraciju, norve\u0161ka i holandska vlada nov\u010dano pomogle, austrijska finansirala 112-minutni film o autoru, po\u010dasnom Mostarcu Bogdanu Bogdanovi\u0107u u kojem je jedan od glavnih, pozitivnih junaka Partizansko, kukasti krst iz \u201992. porastao ravan Hitlerovim za minhenskih parada, me\u0111unarodna pravda iz higijenskih razloga dio ubica azilirala u ha\u0161koj i deponijama za balkansko sme\u0107e, dio minera ba\u0161kari po Mostaru i nikom ne pada na bezpamet da ih procesuira, BiH se pakuje u Europu... Sa osamnaestogodi\u0161njim iskustvom prisilnog prethodnika u Evropi upozori\u0107u: Evropa je veoma osjetljiva na uvoz fa\u0161izma... Od Gernike \u201837., starije sestre Mostara\u00a0 po stradanju, \u00a0fa\u0161isti dr\u017ee vrh svjetske top liste terorista, a od \u201945. antifa\u0161izam je temeljno na\u010delo evropske demokratije. Te samozvana bh gospoda mora dooobro pripaziti \u0161ta \u0107e u prtljag. Krenu li s fa\u0161izmom iz ku\u0107ne radinosti \u0161utnu\u0107e ih otkud su do\u0161li. Uljude li se pa pro\u0111u, u Evropi ih \u010dekaju nesretnici kojim su zatrli ku\u0107e \u017eivih i \u201cku\u0107u mrtvih\u201d kako Austrijanci u filmu nazivaju Partizansko. \u010ceka ih i druga generacija prognanih, danas uva\u017eenih Evropljana koji nisu zaboravili. Nedavno su se udru\u017eili oko ideje za\u0161tite i obnove Partizanskog \u2013 krenuli u ustanak protiv fa\u0161izma...<\/p>

Dana\u0161nje naselje uz Neretvu, koje vlast la\u017eno predstavlja Mostarom, ne zaslu\u017euje taj Spomenik. Oni sa Spomenika zaslu\u017euju grad bar nalik \u010destitom Mostaru \u00a0u kojem su se rodili i za koji su izginuli... <\/p>

Nastavljam raport gdje sam stao \u201992.: Svi vi jasno vidite \u0161ta se mrtvim Mostarcima doga\u0111a a \u017eivim sprema. Zlo je veliko i stra\u0161no ta\u010dno koliko i \u0161utnja koja ga prati. A \u0161ta je raditi savjetovao je Mostarac Aleksa 1907. stihom; \u201cI grobovi na\u0161i bori\u0107e se s vama<\/em>\u201d. Pre\u017eivjelim Mostarcima je, na\u017ealost i na ponos, preostalo da borbu za vra\u0107anje dostojanstva po\u010dnu bitkom za grobove. Bude li vo\u0111ena hrabro\u0161\u0107u i po\u0161tenjem kakvi su krasili pretke na Spomeniku, u pravedan ishod ne treba sumnjati. <\/p>

\/2010.\/<\/p>\n\n

Pobje\u0111eni\u00a0pobjednici<\/h2>\n

Evropska istorija se dr\u017ei podatka da je Druga svjetska klanica pocela 1. septembra 1939. Hitlerovim mar\u0161om \u00a0na Poljsku. Ono Musolinijevo u Etiopiji 1935, Francovo u \u0160paniji godinu kasnije preko aneksa Austrije i okupacije \u010cehoslova\u010dke - ne konta se. Jer su Britanci i Francuzi Adolfu progledali kroz prste.<\/p>

Ameri\u010dka istorija smatra da je sve po\u010delo zaparavo 7. decembra 1941. japanskim \u201cTora, Tora!\u201d nad Pearl Harbourom. Sve ono od Kine 1937. pa do Evrope pred kraj 1941. i to se - ne konta. <\/p>

Evropska istorija smatra da je rat u Evropi zavr\u0161en 7. maja 1945. bezuslovnom kapitulacijom Tre\u0107eg Rajha u Reimsu. Britanci smatraju va\u017enijim sljede\u0107i dan\u00a0kad se Winston u dru\u0161tvu kraljevske porodice pojavio na balkonu Bakingamske palate i podigao 2 prsta uvis.<\/p>

Mada je rat bio jedan, Amerikanci slave 2 pobjede. Vole tako. \u00a0Evropsku i onu od 2. septembra 1945. u Tokyo harbour gdje su kapitulaciju potpisali Japanci. To je, zvani\u010dno\u00a0: THE END. Brojni istori\u010dari misle da je potpis bio formalnost jer je ta\u010dka udarena atomskom bombom na Hiroshimu 6. avgusta. Podebljana je na Nagasakiju tri dana kasnije. Mnogi smatraju\u00a0: obe nepotrebno. <\/p>

Kad se podvu\u010de crta: prosje\u010dan ratni u\u010dinak\u00a0je 192.307 mrtvih sedmi\u010dno.\u00a0Radilo se non \u2013 stop, i vikendom i praznicima. Svi se sla\u017eu da je najve\u0107i doprinos u mrtvim dao Sovjetski Savez. U broju se ne slazu. Procjene su od 25 do 30 miliona. \u0160ta je 5 miliona tamo 5 \u00a0\u2018vamo u masi od 55 na planeti koji se, tako\u0111e, smatraju skromnom procjenom. Ali su se usaglasili da ovog maja do\u0111u u Moskvu i obilje\u017ee 60. godisnjicu pobjede nad fa\u0161izmom. Predstavnika SFRJ partizana nije bilo jer je jedna od pobjednica, 35 godina nakon pobjede, pala kao \u017ertva uskrslog fa\u0161izma. Njen doprinos pobjedi u Evropi istori\u010dari su rangirali na 5. poziciji, iza SSSR, GB, USA (i Francuske\u00a0!?) a \u017ertve zvani\u010dno procjenili na 1.200.000, iza SSSR, Njema\u010dke i Poljske. Oni koji u obzir uzimaju i ukupan broj stanovnika, stavljaju SFRJ na vice\u0161ampionsku poziciju stradanja... Elem, u Moskvu su do\u0161li i pobjednici, koji su oprostili, i pobje\u0111eni, koji su se izvinuli. Bio je prisutan i predsjednik predsjedni\u0161tva BiH koja je, u sastavu jugoslavenskog antifa\u0161istickog otpora, dala obilan i \u010dastan danak u herojstvu i \u017ertvama. Predsjednik BiH predsjedni\u0161tva se javno di\u010di tatom, \u010detnikom. Ta\u010dan doprinos tate i pajda\u0161a pod kokardom u namicanju broja od\u00a01.200.000 stradalih\u00a0te\u0161ko je utvrditi u op\u0161toj fa\u0161isti\u010dkoj kolja\u010dini, ali od U\u017eica, Fo\u010de i Vi\u0161egrada '41. preko Neretve i Sutjeske '43. do Srebrenice '95, \u00a0nesumnjivo je pogolem... A evo \u0161ta maja 2005, dok svijet slavi pobjedu, ovog autora, dvaput \u017ertvu fa\u0161izma, mori: <\/p>

Dok anonimus iz Doboja, Borislav Paravac \u010duva sje\u0107anja i javno se di\u010di tatom \u2013 \u010detnikom,\u00a0dakle di\u010di fa\u0161izom i, uzgred, predsjedava antifa\u0161isti\u010dkim \u010dedom iz 43. Bosnom i Hercegovinom u Sarajevu, pravnik iz Sarajeva Dragan Ma\u010danovi\u0107, \u017ertva Drugog fa\u0161isti\u010dkog \u00a0kasapljenja BiH \u010duva fabriku u Melbornu, a i ovog 4. maja od\u0107uti svoju minutu za Predsjednika - Antifa\u0161istu kojem se i mrtvom poklonio svijet. To \u0161to od\u0107uti poslije zapise ovako\u00a0:<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 15.05<\/strong><\/p>

Jesam. Ust`o sam.<\/p>

Ust`o sam zbog sje\u0107anja.<\/p>

Ust`o sam zbog uspomena.<\/p>

Ust`o sam zbog prkosa.<\/p>

Ust`o sam iz inata.<\/p>

Ust`o sam.<\/p>

Stajao sam mirno.<\/p>

Stajao sam nijemo.<\/p>

Sa sjetom u oku.<\/p>

S osmjehom na licu.<\/p>

Zbog godina gladnih i sretnog djetinjstva,<\/p>

Trumanovih jaja i mlijeka u prahu,<\/p>

tvrde mermelade i sutlije slatke,<\/p>

namazane kri\u0161ke i musava lica.<\/p>

Zbog keranja lopte, kradenoga vo\u0107a,<\/p>

behara bagrema, kiselice trave.<\/p>

Zbog klisa sam ust`o i kobile trule,<\/p>

klikera i \u0107ize, \u0107ole, \u0107orabake.<\/p>

Zbog ljubavi \u0161kolske, fatanja u parku,<\/p>

spomenara prvih, zulufa i \u0161i\u0161ki.<\/p>

Mladosti mi moje. I zbog nje sam ust`o.<\/p>

Ke\u010deva i dvica, luftanja sa \u010dasa.<\/p>

I \u0161etnje bezbri\u017ene bez cilja i kraja,<\/p>

sjedenja u ba\u0161ti do iznemoglosti.<\/p>

I zbog nje sam ust`o \u0161to se zove majka,<\/p>

zbog o\u010deve ruke sigurnosti moje.<\/p>

Lokalnog iz Kaknja, trice sa Ilid\u017ee,<\/p>

\u0161anera i hala, drotova, parka\u0161a.<\/p>

Ljeta na Darivi, snijega Trebevi\u0107a,<\/p>

zbog plise i gage, sapa\u010de i kljena,<\/p>

kaskada Miljacke, u\u0161\u0107a \u017deljeznice,<\/p>

brzoga za Plo\u010de, Makarske i Stona.<\/p>

Ust`o sam zbog raje, moje s Marindvora,<\/p>

i zbog moga Selje, Papeta i \u0160vabe.<\/p>

Mirisa jasmina, pjesme djevoja\u010dke.<\/p>

Ust`o sam i stajo \u0161ezdeset sekundi.<\/p>

\u010citav jedan \u017eivot u jednoj minuti.<\/p>

Hvala TI-TO da zna\u0161, ma gdje bio.<\/p>

\u00a0\/2011.\/<\/p>\n\n

Ustanak protiv\u00a0zaborava<\/h2>\n

Za\u0161to je osnivanje Dru\u0161tava s Titovim imenom Praznik Nade, i za\u0161to Eduard Broz 1968. nije zavr\u0161io Vazduhoplovnu Gimnaziju u Mostaru, koja je nosila ime njegovog djeda.<\/em><\/p>

Na nedavni Dan na\u0161e minule, a sada\u0161nje maloizgledne mladosti, Mostar je izmar\u0161irao iz ilegale. Na sve\u010danom skupu u Narodnom pozori\u0161tu osnovano je Dru\u0161tvo \u201cJosip Broz Tito.\u201d Bio je to Dan ustanka protiv zaborava i Praznik Nade. Va\u0161 dopisnik, dva put \u017ertva fasisti\u010dkog terora, (koji se po najnovijem pravopisu zove dijaspora), uputio im je pismo podr\u0161ke. A razmi\u0161ljanje na istu temu adresira Mostarcima i sudbinskoj bh i ex Yu sabra\u0107i koje je fa\u0161izam s kraja 20. vijeka krvavo pomeo sa zavi\u010dajnih prostora. Domovinu pretvorio u zgari\u0161te, a planetu u veliki Dom za ratnu siro\u010dad. O\u010duvanje i pravi\u010dno vrednovanje tekovina antifa\u0161isti\u010dke borbe, s Titom na \u010delu, jedina su garancija da se taj Dom nikad vise ne\u0107e puniti s iste, lijepe i tu\u017ene strane svijeta.<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 TRI\u00a0\u00a0 NAJDRA\u017dA\u00a0 STARA\u00a0 \u00a0 \u00a0<\/p>

\u010cin Mostaraca, i inih na\u0161ih, da vrate Josipa Broza hrabra je i plemenita odluka kojom obnavljaju zakr\u017eljala \u010dula istine, pravde i po\u0161tenja u neizvjesnosti zla i bezumlja koje traje. Nakon \u0161to su nam povampireni fa\u0161izmi i \u0161i\u0107ard\u017eije svih fela iskasapili grad i SFRJ domovinu, godinama nam kasape sje\u0107anja. Kasape i zabranjuju uspomene koje su jedini dokaz da smo ikad bili i da smo s Titom obavili po\u0161tene, ljudske poslove u svojim i tu\u0111im \u017eivotima. Posadili su nas u analfabetske klupe pa nam tolma\u010de gdje smo i kako smo proveli vijek. Obja\u0161njavaju nam na\u0161e vrijeme s Titom, koje smo gradili i \u017eivjeli. Obja\u0161njavaju nam na\u0161e vrijeme bez Tita, koje smo umirali il jedva pre\u017eivjeli. Uzgred, osaka\u0107uju budu\u0107nost mladosti dovoljno pametnoj da svoje budu\u0107e sama zasanja i zi\u0111e na temeljnim vrijednostima antifa\u0161izma \u010diji je Tito simbol, a dokaz svijetu da je i kod nas, u na\u0161e vrijeme, \u017eivjeo svijet... Jedino nepotro\u0161ivo blago kojim raspola\u017eemo i akreditiv s kojim mo\u017eemo u Evropu namakla je generacija predaka iz Titovog, antifa\u0161isti\u010dkog stroja. S onih 700 Mostaraca s Partizanskog, sa svih Partizanskih, koji su izme\u0111u poni\u017eenja i smrti odabrali vje\u010dnost. Prvo njima treba ovjeriti produ\u017eenje do\u017eivotnog \u010dlanstva u Dru\u0161tvu. A potom sa\u010dinit Nov Stari (kao Most) Antifa\u0161isti\u010dki program. S porukom da na\u0161 odnos prema Titu nije samo stvar ljubavi, nego i mudrosti. Stvar samoodbrane, prkosa i ponosa, dalekovidosti, o\u010dinske zabrinutosti... Ako je Tito, s na\u0161im starim, osje\u0107ao ljudsku du\u017enost da brani nas, kakvi bi smo mi to ljudi bili da ne ustanemo u odbranu na\u0161ih Starih i na\u0161eg Starog...<\/p>

... Djevoj\u010dice i dje\u010daci iz moje generacije, koje je zapala sre\u0107a da rastu uz o\u010deve, tepali su im: Stari. Sva ljubav svijeta smje\u0161tana je u tu vreme\u0161nu rije\u010d. U debelom, porodicnom rje\u010dniku Mostara, punom milja i merhameta, bila su tri Stara. O\u010devi, Most i Josip Broz...\u00a0 \u017divi o\u010devi su zabrinuti, mrtvi po\u010divaju u nemiru, Most se vra\u0107a u julu, a Tito se vratio 25. maja. S Mostom, obale \u0107e biti bli\u017ee jedna drugoj. S Titom, i obale i ljudi \u0107e biti bli\u017ei jedni drugim, bli\u017ei svijetu. S Mostom i s Titom, s oba mostarska Stara, gradu se vra\u0107a istina, dostojanstvo i vjera da \u0107e ponovo jasno prepoznati svoj lijep lik u krhotini istorijskog ogledala... Zato osnivanje Dru\u0161tva \u201cJosip Broz Tito\u201d, u Mostaru ( i onih prethodnih u Jajcu, Sarajevu, Banja Luci \u2013 Bosnom i Hercegovinom, Negdje) do\u017eivljavam kao Dan Ustanka protiv zaborava.<\/p>

I Praznik Nade.<\/p>

\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0DJED\u00a0\u00a0 MAR\u0160AL\u00a0 I\u00a0\u00a0 UNUK\u00a0 PITOMAC<\/p>

Ovaj novinar ne otvara advokaturu za Josipa Broza. Niti umi\u0161lja da je VI Li\u010dka. Ne moze sam \u010dovjek biti brigada. Tito se najbolje brani sopstvenim djelom i djelom Stroja Mrtvih Proletera. Istorija je o tome napisala tomove, koje jo\u0161 bucaju, blate i prekrajaju. Ovaj novinar ne umi\u0161lja ni da je istorija. Al\u2019 ima sje\u0107anja. U ovoj prigodi jedno \u017eeli podijeliti s vama: <\/p>

Kasnih 80.tih, na poziv u\u010denika Vazduhoplovne vojne Gimnazije \u201cMar\u0161al Tito\u201d ansambl \u201cMostarske ki\u0161e\u201d bija\u0161e muzicki gost uz Dan najbolje jugoslavenske srednje \u0161kole i Dan mladosti. Gimnazijalci su govorili: dopadaju im se pjesme i dopadaju im se \u201cKapljice\u201d. Dok su se dru\u017eili, u dvori\u0161tu, s direktorom, Zoranom \u0110eri\u0107em obilazih kabinete, u\u010dionice i hol \u0161kole. Hol su krasile fotografije momaka sa zemlje i s neba i jedna iz prve zvani\u010dne Titove posjete. U mar\u0161alskoj uniformi, a u pratnji na\u010delnika Gimnazije, pukovnika Zdravka Lon\u010dara, vrsi smotru u\u010denika \u2013 pitomaca. Podsjetim direktora \u0110eri\u0107a da je me\u0111u njima bio i Titov unuk, Edo Broz. Odvede me u arhiv i na\u0111e dnevnik IVD iz te 1968. U kojoj bi subotom i nedjeljom grad preplavili i zaplavili dje\u010daci od Vradara pa do Triglava, u balon vindjaknama. \u0160etali bi gradom, veseli kao svaka mladost, svra\u0107ali na igranke, a pojedina\u010dno randesovali po periferijskim ba\u0161tama i parkovima, skonjeni od o\u010diju. Povremeno su se \u017eestoko tukli s mostarskim vr\u0161njacima, kojim nije bilo pravo da im djevoj\u010dice \u201clovaju \u0160u\u0161kavci\u201d. Zvali su ih tako po vindjaknama...<\/p>

U to vrijeme prijateljevah sa Zdravkom Lon\u010darom. Pripovjedao je o zaljubljenosti u Mostar, o ribolovu, avionskom udesu i kako mu je Mostarac, general \u2013 potpukovnik, Enver \u0106emalovi\u0107 oduzeo leta\u010dku nakon udesa, jer nije bila ovjerena. Pripovjedao je kako je nesretan \u0161to vi\u0161e ne leti, a sretan \u0161to \u0107e dje\u010daci iz njegove \u0161kole \u201cimati krila\u201d. A da je on, kao 12.godi\u0161nji li\u010dki dje\u010darac 41. gledao kako mu kolju majku i oca, nasred rodne ku\u0107e. Le\u017eao je pod krevetom i slu\u0161ao kako govore: \u201cDaj vode da operem ruke, valja nama ovdi i ru\u010dat\u201d. Pa se prisje\u0107ao kako je bje\u017eao preko mokra krompiri\u0161ta, kako su pucali za njim, kako su kur\u0161umi zujali, kako ga je bilo strah i kako se do\u010depao \u0161ume. Pa plakao...<\/p>

Listah Zdravkova sje\u0107anja dok listah dnevnik IVD iz \u201868. Na tre\u0107oj stranici, uokvireni podaci o u\u010deniku: \u201cPrezime: Broz. Ime: Eduard. Ime oca: \u017darko. Datum i mjesto ro\u0111enja:\u00a0 5. maja 1950., Subotica.\u201d Vi\u0111ao sam tog Titovog unuka kojeg su zvali Edo na korzou, po gradu, prvo s drugarima a onda s Mostarkom, Dijanom Pavlovi\u0107. Bili su mladi, zaljubljeni, prelijepi... U dnevniku, ni\u0161ta nije bilo lijepo. Puno lo\u0161ih ocjena, opravdanih i jo\u0161 vi\u0161e neopravdanih \u010dasova. U rubrici, sa strane, s datumom s po\u010detka juna \u201868. bilo je zapisano da zbog \u201cslabih ocijena iz u\u010denja i vladanja u\u010denik nije s uspjehom zavr\u0161io razred\u201d te je na sjednici Nastavni\u010dkog vije\u0107a odlu\u010deno da: \u201cu\u010denik gubi pravo daljeg \u0161kolovanja na ovoj \u0161koli.\u201d<\/p>

Edo Broz i Dijana Pavlovi\u0107 su oti\u0161li iz Mostara, skupa. Kasnije se vjen\u010dali u Beogradu. Edo je radio kao stjuard, potom kreirao bi\u017euteriju... <\/p>

To isto ve\u010de, nakon listanja dnevnika, okrenem telefonski broj generala u penziji, Zdravka Lon\u010dara, u Beogradu. Bio je umoran i razo\u010daran. Tje\u0161im ga kako nije sam a molim da mi objasni kako je to Eduard Broz, u\u010denik \u0161kole koja je nosila ime njegovog djeda, u zemlji gdje mu je djed bio i Vrhovni komandant oru\u017eanih snaga i Predsjednik dr\u017eave, izgubio pravo na \u0161kolovanje u \u010detvrtom, zavr\u0161nom razredu. \u0160to za 10 godina novinaranja po Hercegovini nisam \u010duo kao slu\u010daj s daljim rodijakom, akamoli potomkom \u00a0funkcionera u bilo kojoj od hercegova\u010dkih op\u0107ina i op\u0161tina. Zdravko mi ispri\u010da sljede\u0107e:<\/p>

\u201cNakon \u0161to je Mar\u0161al izvr\u0161io smotru, pita: \u201cPukovni\u010de, mo\u017eemo li sada malo privatno porazgovarati\u201d? I odemo kod mene u kabinet. Sjednemo.\u00a0 \u201cNo, sada da mi ka\u017eete kako moj unuk, Edo, u\u010di\u201d, pita. Ne mogu re\u0107i istinu, ne mogu lagati, pa izvrdavam u smislu: nije lo\u0161e. \u201cPukovni\u010de, veli, ja ho\u0107u da \u010dujem istinu\u201d. \u0160ta da radim? Od one li\u010dke sume 41. sanjao sam da stanem pred Tita, bar da mu predam raport. Sad sjedi preko puta mene, o\u010di u o\u010di, razgovaramo. Te mu ka\u017eem istinu. Da ima puno neopravdanih jer bje\u017ei s nastave, ka\u017enjen je i ukorom, da ima slabih ocijena. Ali ga i branim: mlad je, zaljubljen, popravi\u0107e se... Tito ka\u017ee: \u201cVi njega treba da izbacite iz \u0161kole. Mi ne mo\u017eemo svakom povjeravati skupe ma\u0161ine\u201d. Ustane, pru\u017ei mi ruku i krene. Ja jo\u0161 jednom zaustim: \u201cDru\u017ee Marsale, dozvolite\u201d... On se na vratima okrene, stavlja ka\u017eiprst na epoletu, veli: \u201cPukovni\u010de, ja sam stariji, ja mogu i da naredim\u201d... Jovanka je zvala, Kardelj, Ljubi\u010di\u0107, da interveni\u0161u. Nisam ni\u0161ta poduzeo.\u00a0 Eto tako je to bilo.\u201d<\/em><\/p>

Pocetkom 90.tih pripremih se da ovu pri\u010dicu smjestim u scenario za dokumentarni tv zapis. Ne stigoh. S malih ekrana su po\u010deli gruvati topovi.<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 ***<\/p>

P.S. General Zdravko Lon\u010dar je umro u Beogradu prije 2 godine, s neutjehom i neprebolom. <\/p>

Eduard Broz i Dijana zive u Hrvatskoj, razvedeni. On ima \u0161tampariju, Dijana se preudala, a \u0161ta je s Titovim unukom i mostarskih korijena, ne znam. <\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Miso Mari\u0107,<\/p>

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Exeter, UK, 2004.<\/p>

\u00a0\/2011.\/<\/p>\n\n

Goru\u0107e \u017eege i poga\u0161eni\u00a0datumi<\/h2>\n

Evo \u0107e juli. Pamtim ga po datumima i po \u017eegama. Datumi su po\u010dinjali sa 4. Zvao se i slavio kao Dan borca. Pa je bio 7. Dan ustanka u Srbiji, 13. u Crnoj Gori, 22. u Sloveniji, 27. u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj... Samo su Makedonci, zbog bugarskih ujdurmi, kasnili u borbu protiv fa\u0161izma.<\/p>

Datuma je kod nas ostalo - kako gdje. Malo ili nikako, samo su \u017eege iste a ove \u0107e godine, oznojeno javljaju moji s juga, biti jos \u017ee\u017eenije...U zemlji iz koje pi\u0161em stalno pokisao sve su tradicije, i istorijske i metereolo\u0161ke, neprikosnovene. I ovog \u0107e jula, uz neki ovda\u0161nji, polo\u017eit na spomenike ili spustit u talase pokoji vijenac i cvijet, sa zahvalno\u0161\u0107u i s po\u0161tovanjem za svoje mrtve iz Drugog Svjetskog. \u00a0A bar \u0107e sedmicu, kao iz vodokotli\u0107a, liti, prokletnica...<\/p>

Pred ovaj juli istih zvizdana i sa\u017eganih datuma \u010ditam dva teksta. Jedan intervju iz beogradske \u201cIlustrovane politike\u201d i jedno pismo iz kom\u0161iluka. \u201cIlustrovanu\u201d dugo nisam listao. Donese mi je prijatelj Tomo u paketu \u0161tampe. Promjenila se. Raznobojnije je ilustrovana a jednobojno politi\u010dna. Intervju je s majstorom fotografije, Ivom Eterovi\u0107em, autorom fotomonografije \u201cNjihovi dani\u201d. O Titu i Jovanki Broz. Ali i one \u201cSarajevo s ljubavlju\u201d, mnogih. U tom intervjuu barba se sje\u0107a\u00a0 kako je nastajala fotomonografija o bra\u010dnom paru Brozovih. Govori u anegdotama, sa \u0161armom i s po\u0161tovanjem. Kako je fotografisao Jovanku dok iglom i koncem prepravlja haljinu i kako mu je Tito, dobro gladnom, prebacio jos jednu oradu u pjat... Sve neke svakida\u0161nje, ljudske pri\u010dice sem komentara novinara \u201cIlustrovane\u201d. Citira\u0107u samo zavr\u0161ni:<\/p>

\u201c\u010citalac bi mogao izvu\u0107i pogre\u0161an zaklju\u010dak da se Eterovi\u0107 razbacuje svojim uspomenama s dvora. Ne. Dok pri\u010da anegdote, on to c\u010dini vrlo oprezno daju\u0107i ih radoznalom novinaru \u201cna par\u010de\u201d! ... Zato i na\u0161i pokusaji da \u0161to bli\u017ee zavirimo u prefinjeni hedonizam partizanskog vo\u0111e, da saznamo \u0161ta mu je bilo \u017eelucu najmilije sa pompeznog dvorskog menija, nisu oti\u0161li daleko...\u201d<\/p>

Toliko o interesovanju novinara \u201cIlustrovane\u201d o \u017eelucu \u201cjugokomunistickog vo\u0111e i ostarelog crvenog mar\u0161ala\u201d, kako oslovljava Tita. Autor intervjua je Milan \u010cetnik. Autor pisma iz mog izbjegli\u010dkog kom\u0161iluka je Neboj\u0161a, za\u00a0 prijatelje Bato, Toma\u0161evi\u0107. Dao mi je da pro\u010ditam pismo Ljiljani i Goranu Cetini\u0107. Ljiljana je u Beogradu direktor Istorijskog muzeja. Goran je sin Marinov, a suprug Ljiljanin. Oboje poku\u0161avaju sa\u010duvati i odr\u017eati ono \u0161to je ostalo nepoharano od Muzeja 25. Maj. Ime, majsko, nisu uspjeli, a za Ku\u0107u cvije\u0107a i jo\u0161 pone\u0161to, se bore. Obrazla\u017eu\u0107i razloge i zna\u010daj opstanka toga Muzeja, Bato im, izme\u0111u ostalog, pi\u0161e:<\/p>

\u201c1. U zemljama sveta 23 trga nose ime Predsednika Tita. Ovde nisam uvrstio trgove i ulice s Titovim imenom u Bosni i Hercegovini, Sloveniji, Istri i Makedoniji. Li\u010dno sam ih video u toku pro\u0161le dve godine putuju\u0107i po biv\u0161oj Jugoslaviji. Nisam siguran da je to slu\u010daj u Srbiji gde je u trenutku navale povampirenog \u010detnistva i velikosrpstva zbrisano sve \u0161to je i za samu Srbiju bilo desetle\u0107ima vazno i zna\u010dajno. Srbi su u partizanskom ratu odigrali veoma zna\u010dajnu ulogu.<\/p>

2. povodom petnaestogodi\u0161njice Titove smrti, na osnovu istra\u017eivanja raznih slu\u017ebi i istorijskih instituta u svetu, objavljen je nalaz koji sam pro\u010ditao u londonskom Tajmsu, da sva temeljita istra\u017eivanja i provere banaka nisu pokazala da je Tito za vreme svoje vladavine izneo jedan jedini dolar, stavio na svoje, ili ne\u010dije drugo ime, niti da se i jedan \u010dlan njegove bli\u017ee ili dalje rodbine okoristio njegovim polo\u017eajem. Po osnovu ovog istra\u017eivanja te 95. godine najutoritativniji ovda\u0161nji analiti\u010dari pravili su pore\u0111enja Tita i \u201cnjegovih naslednika\u201d koji su zgrtali novac, iznosili iz zemlje, polagali po tajnim ra\u010dunima stranih banaka...<\/p>

3. Na komemoraciji povodom smrti Ficroja Maklejna, brigadnog generala i ministra rata u \u010cer\u010dilovoj vladi, prisustvovalo je 600 najuglednijih li\u010dnosti Velike Britanje: Princ Filip, suprug i\u00a0 Princeza Margareta, k\u0107erka kralji\u010dina, svi biv\u0161i premijeri... Najdu\u017ei govor, odr\u017eala je Ledi Soams, jedina \u017eiva \u0107erka Vinstona \u010cer\u010dila. Od 12 minuta, koliko je govorila, 8 je posvetila partizanskom ratovanju u Jugoslaviji gde je Ficroj Maklejn bio \u0161ef Britanske vojne misije pri Vrhovnom \u0161tabu. Govorila je o ogromnom doprinosu partizana u borbi protiv fa\u0161izma \u0161to je njen otac uvek i u svakoj prilici priznavao. Posebno je govorila koliko je njen otac cenio vo\u0111u tog pokreta, Josipa Broza, prema kojem je gajio iskrene li\u010dne simpatije sve do svoje smrti. Ta komemoracija je odr\u017eana u vreme najstra\u0161nijeg rata u Bosni i Hercegovini kada je ovda\u0161nji \u010detni\u010dki lobi poku\u0161avao da obezvredi doprinos partizana na strani saveznika. Tako je \u010cer\u010dilova k\u0107erka, supruga Lorda Soams - a, ministra odbrane u tada\u0161njoj vladi, i zvani\u010dno htela da to opovrgne...<\/p>

4. Pred ulazak u tre\u0107i milenium, na Zapadu su pravljene liste 100 najve\u0107ih ljudi u istoriji sveta. Cenio se njihov doprinos, uticaj na svoje vreme i sli\u010dno. Liste su pravljene za istra\u017eiva\u010de, filozofe, umetnike...Vojni instituti su, tako\u0111e, pravili svoje. Kada je lista pod nazivom \u201c100 najvecih vojskovo\u0111a u istoriji sveta\u201d kona\u010dno objavljena, ime Josipa Broza nalazilo se na 68. mestu u dru\u0161tvu s Hanibalom, Aleksandrom Makedonskim, Napoleonom...<\/p>

5. Na Sky tv kanalu \u201cBiografije poznatih ljudi\u201d vrti se svakog dana jedno\u010dasovna emisija o nekoj svetski poznatoj i zna\u010dajnoj li\u010dnosti...Neke emisije koje nai\u0111u na pire interesovanje repriziraju se i vipe puta. Samo u pro\u0161loj godini emisija o Titu je i\u0161la 6 puta. U njoj su o Titu i njegovom delu govorili dr\u017eavnici, eminentni istori\u010dari, biografi... Svi se sla\u017eu da se radi o velikom i zna\u010dajnom savremeniku, antifa\u0161isti, koji je pomirio narode zava\u0111ene tokom rata, uneo red i mir, uklonio dominaciju jednog naroda nad drugim, obezbedio zaposlenje, \u0161kolovanje, standard i nezavisnost zemlje od Staljina. Posebno je naglasen njegov uspeh i doprinos za stvaranje tre\u0107eg, nesvrstanog sveta koji je, s njim na \u010delu, kretao u progres. Emisiju zaklju\u010duje biv\u0161i ambasador u SFRJ i Dr\u017eavni sekretar SAD, Igelberg re\u010denicom: \u00a0\u201cMnogi se sla\u017eu sa mnom\u00a0da Titu pripada mesto me\u0111u \u010detiri najve\u0107e li\u010dnosti sveta u \u010ditavom ratnom i poratnom periodu\u201d...<\/p>

6. Povodom skupa 40 dr\u017eavnika odr\u017eanog 1. juna ove godine u Petrogradu,\u00a0 uz 300. godi\u0161njicu grada, u raznim, iscrpnim komentarima tim povodom, planovima i stremljenima pojedinih prisutnih politi\u010dara, re\u010deno je i slede\u0107e:<\/p>

\u201c\u017dak \u0160irak radi svim slilama da se nametne kao vo\u0111a tre\u0107eg, nesvrstanog sveta koji je, posle Titove smrti, ostao bez lidera a \u0161to bi iz politi\u010dkih i ekonomskih razloga bilo veoma zna\u010dajno za Francusku...\u201d <\/p>

Eto tako, pred dolaze\u0107i juli goru\u0107ih \u017eega i poga\u0161enih datuma pi\u0161u gospodin Milan \u010cetnik i partizan, Neboj\u0161a Bato Toma\u0161ovi\u0107.<\/p>

Gospodin \u010cetnik, u drugom nastavku feljtona \u201cIvo Eterovi\u0107 \u2013 Moji dani s Brozovim\u201d, pod naslovom \u201cPoljubac u spava\u0107oj sobi\u201d, koristi davnu fotomonografiju i njenog autora, kroz \u010diji objektiv, kao kroz klju\u010daonicu, viri u intimu bra\u010dnog para Broz, a jako je nesretan \u0161to ne mo\u017ee do kraja zaviriti u utrobu vec 23 godine mrtvog predsjednika SFRJ, da bi saznao \u0161ta mu je \u201c\u017eelucu bilo najmilije.\u201d<\/p>

Drug Bato, u ostrvskim intelektualnim krugovima uva\u017eenii Mister i antifa\u0161ista, izdava\u010d je svjetske reputacije i autor. Njegova posljednja knjiga, \u201cOrlov kr\u0161\u201d, nakon njema\u010dkog, norve\u0161kog, poljskog, danskog, francuskog i kineskog, o\u010dekuje japansko i englesko izdanje - ukupno 16 jezika. Pisah i pisalo se o toj knjizi, s po\u0161tovanjem. I o autoru, koji je kao dje\u010darac, s 12, krenuo u sve \u017eege onog jula kad su zaplamsale vatre datuma s po\u010detka ovog kazivanja. U \u010dije plamenove normalno \u010dovje\u010danstvo jo\u0161 uvijek gleda s po\u0161tovanjem, a na ex YU prostorima se bezdu\u0161no i uporno gase \u0161mrkovima la\u017ei, podmetanja, vulgarnosti...<\/p>

I guranjem nosa u probavni trakt najznamenijeg me\u0111u na\u0161im dragim i \u010destitim pokojnicima.<\/p>

\u00a0\/2011.\/<\/p>\n\n

Ne\u0107emo stati<\/h2>\n

Akcija za za\u0161titu Partizanskog spomen-groblja u Mostaru<\/p>

Brane\u0107i slobodarsko dostojantstvo rodnog grada Aleksa \u0160anti\u0107 je 1907. zavjetovao: \u201cGrobovi na\u0161i bori\u0107e se s vama\u201d! <\/em>Pjesnikovi sugra\u0111ani su se odazvali \u201841., izborili slobodu \u201945. po cijenu 700 sopstvenih grobova. Ovog septembra njihovi potomci rasuti svijetom odlu\u010dili su da se bore za grobove. Prvo na facebook-u a potom po elektronskim medijima \u00a0\u010dlanovi grupe \u201cPartizansko spomen-groblje - Help to preserve famous WW2 Memorial in Mostar\u201d oglasili su se Proglasom u kojem, izme\u0111u ostalog, ka\u017eu: \u201cPrimorani smo, na\u017ealost, i u ovom stolje\u0107u da branimo i \u010duvamo svoju pro\u0161lost i sada\u0161njost, svoj obraz pred sobom i svijetom, daju\u0107i pouku na\u0161oj djeci i budu\u0107im generacijama, \u010duvaju\u0107i od zaborava, zapu\u0161tenosti i vandalizma jedan od najljep\u0161ih arhitektonskih simbola zajedni\u010dke borbe protiv fa\u0161izma na ovim prostorima\u2026\u201d<\/em> \u00a0<\/p>

Mrtvi Mostarci su se skrasili zajedno na Spomeniku \u201865. Po ideji Bogdana Bogdanovi\u0107a sazdan je od doma\u0107e tenelije, bra\u010dkog kamena, oblutaka s Neretve i plo\u010da s krovova mostarskih mahala. U kamenim cvjetovima urezana su imena 4 brata i sestre Feji\u0107, majke, 3 brata i sestre Vukovi\u0107;\u00a0 muslimanska, srpska, hrvatska, jevrejska koje je antifa\u0161izam, u \u017eivotu i smrti, orodio u jednu porodicu. Mostar je\u00a0 polagao vijenac i cvijet, svijet minut \u0107utanja i zahvalnosti, majke, djeca, rodbina - suzu. <\/p>

\u201cU nizu zemalja koje sam posjetio vidio sam dosta spomenika na koje sam polagao vijence. Ali tako lijepog i tako veli\u010danstvenog spomenika, kao \u0161to je ovaj ovdje, nigdje nisam vidio\", izgovorio je J.B. Tito<\/strong> \u201969...S istim po\u0161tovanjem poklanjali su se Princ \u010carls i predsjednik Gadafi, delegacije dalekih Yu gradova za koje su ginuli, antifa\u0161isti Evrope i svijeta. \u201cSvojim borcima koji su dali \u017eivote za ljep\u0161u budu\u0107nost Mostar se zahvaljuje Partizanskim spomenikom, najljep\u0161im te vrste u zemlji koji \u0107e uvijek - i dana\u0161nje i budu\u0107e nara\u0161taje \u2013 podsje\u0107ati na svetu \u017ertvu neustra\u0161ivih junaka... Od Hajrudinovih vremena do dana dana\u0161njeg nije bilo u Mostaru veli\u010danstvenijeg zdanja od ovog spomenika palim partizanima<\/em>\u201d, tvrdio je Zuko D\u017eumhur<\/strong> \u201882. Deset godina kasnije, no\u0107u, Spomenik je miniran. Bio je to prvi napad na Mostar. Fa\u0161izam je procjenio da su mrtvi antifa\u0161isti na Spomeniku prva linija odbrane grada...U miru su im s\u010deki\u0107ali cvjetove, unakazili kukastim krstovima... Pred zgra\u017eanjem doma\u0107ih i evropskih antifa\u0161ista Spomenik je \u201906. progla\u0161en nacionalnim, stavljen pod za\u0161titu dr\u017eave. A donacijama vlada Norev\u0161ke i Holandije i sredstvima grada i BiH obnavljan. <\/p>

Henrik Ofstad, ambasador Norve\u0161ke u BiH<\/strong> septembra ove posjetio je Spomenik: \u201cOvo vidim kao uvredu svim generacijama na\u0161ih roditelja koji su se borili za slobodu u svijetu. U ve\u0107ini evropskih zemalja zabranjeno je pisati ili crtati hitlerovske simbole, a ovdje ih vidite na grobovima vojnika koji su se borili protiv nacizma. Potpuno sam \u0161okiran... Prvo i najva\u017enije pitanje jest kako da se zaustavi vandalizam i da se utvrdi\u00a0 ko je odgovaran za ovo \u0161to se desilo i za\u0161to to nije sprije\u010deno\u201d Vlast Mostara i BiH je pre\u010dula ambasadorovo pitanje, od\u0107utali. Oglasili su se \u010dlanovi Inicijativne grupe za za\u0161titu Spomenika na facebook-u: <\/p>

Danijela Vujinovi\u0107 Addady, Tel Aviv<\/strong>: \u201cPartizanski spomenik je gradsko ogledalo. U njemu se \u00a0kristalno jasno vidi slika i stanje duha grada kakav je danas. Partizansko nije obi\u010dan spomenik. Ono je muzej pro\u0161losti, arhiva emocija i ponosa - simbol ljepote zajedni\u010dkog \u017eivljenja Mostara. <\/p>

Tibor Vran\u010di\u0107, Umag<\/strong>: <\/b>\u201cPartizanski spomenik ne pripada ni crvenim, ni crnim. On nije vlasni\u0161tvo \u201ckomunjara\u201d, niti je uperen protiv bilo koje nacionalne i religiozne skupine. On pripada Mostarcima, pripada povijesti, pripada civilizacijskim tekovinama Mostara, BiH, Evrope...\u201d<\/p>

Radosav Teodorovi\u0107<\/strong> Toza, Beograd<\/strong>: \u201cKa\u017eu da je Partizansko spomenik mra\u010dnim vremenima. Eto, nismo znali da smo toliko godina \u017eivjeli u mraku, ali znamo da sad, u \u201cnovom dobu\u201d, umiremo na svijetlu. Kao i Partizansko...\u201d<\/p>

Tanja van der Berg\u2013Bruk, Den Haag<\/strong>: \u201cJa, Tanja Bruk, unuka Narodnog heroja Lea Bruka di\u017eem glas protiv nepravde, protiv mra\u010dnog bezumlja kriminalaca koji miniraju na\u0161u pro\u0161lost i budu\u0107nost. Di\u017eem glas i ka\u017eem: DOSTA JE! Sru\u0161ili ste mu bistu, oduzeli ulicu, ali ne dirajte grob! Po kojim to zakonima mom ocu Franji i meni zabranjujete da polo\u017eimo cvijet na grob oca i djeda samo zato \u0161to je poginuo bore\u0107i se protiv fa\u0161izma\u201d?<\/p>

\u0110enita Tipura Murti\u0107, Houston: \u201cKad vidim s kojim pijatetom svjetski dostojanstvenici pola\u017eu vijence na besprijekorno odr\u017eavane antifa\u0161isti\u010dke spomenike svaki put mi pred \u00a0o\u010dima bljesne slika sada\u0161njeg Partizanskog i \u2013 du\u0161a me zaboli. Ali ima nas desetine hiljada Mostaraca i Mostarki koji osje\u0107amo isto i \u017eelimo Partizanskom vratiti sjaj i ljepotu.\u00a0 Nadam se - uskoro.\u201d<\/p>

Ensvid Had\u017eajli\u0107, St. Louis: Kome i za\u0161to smeta obnova i trajna za\u0161tita antifa\u0161isti\u010dkog Spomenika u Mostaru? Danas, kada Mostarom i dr\u017eavom BiH vlada, navodno, potpuna sloboda i tzv. demokratija antifa\u0161isti\u010dko spomen-groblje se sadisti\u010dki pretvara u ruinu. Gospodo demokratski vlastodr\u0161ci, zar se zaista toliko pla\u0161ite mrtvih antifa\u0161ista slobodarskog Mostara.<\/p>

Amela Plagmann-Ugljen, Peking: \u201cOvdje nikom ne pada na pamet da skrnavi grobove i mauzoleje mrtvih, naprotiv. Vjerovanje je da skrnavljene donosi vi\u0161estoljetnu nesre\u0107u... Mladu generaciju treba u\u010diti da po\u0161tuju mrtve ma ko da su i ostave grobove na miru. Ko se boji ili srami svoje pro\u0161losti, boji se i nema budu\u0107nosti...\u201d\u00a0 <\/p>

Denijal Behram, Roterdam, kreator na facebook-u: \u201cPartizanski spomenik nas obavezuje, u\u010di i poru\u010duje: NIKAD VI\u0160E! Borba za mostarski je za sve antifa\u0161isti\u010dke spomenike u BiH. Obra\u0107amo se dosljednim antifa\u0161tima i udru\u017eenjima antifa\u0161ista BiH, ex YU, Evrope. Svjesni da je ubijanje mrtvih atak na temeljno na\u010delo evropske demokratije i uvertira za ubijanje \u017eivih podr\u017eavaju nas ne samo Mostarci i ne samo gra\u0111ani BiH sa svih kontinenata. Tekst proglasa preveden na evropske jezike uputi\u0107emo svim vladama i insttucijama EU, UNESCO-u... Ovaj put NE\u0106EMO stati!\u201d<\/p>

Me\u0111u hiljadama koji su se odazvali su Mostarci Zoran Sesar i Bobo Matovi\u0107, Australija... Slobodan Andri\u0107, Mate Zori\u0107, Miralem Maslo - \u0160vedska... Du\u0161an Bajevi\u0107 Gr\u010dka, Enver Mari\u0107, Smail \u0160pago, Njema\u010dka, \u017deljko Markoti\u0107, Dragan Kazazi\u0107, Nenad Golub, Norve\u0161ka... Aljo\u0161a Mrki\u0107, Sr\u0111an Kuli\u0161i\u0107, \u017deljko Pikula, UK... Semir Kazazi\u0107, Sla\u0111ana Meli\u010danin, Kanada... Mugdim Karabeg, Dragan Miladinovi\u0107, Muhamed Lizde, US... Predrag Matvejevi\u0107 i Ana Krpan, Hrvatska... Ali i Trebinjac Mustafa Arnautovi\u0107 i \u010capljinka Vahida Red\u017ei\u0107, Danska, \u00a0Halid Had\u017eimusi\u0107, Fo\u010dak u \u0160vedskoj, Zaim Pa\u0161i\u0107, Sarajlija i Vedad Spahovi\u0107, Trebinjac u Londonu, \u0110or\u0111e Risti\u0107 Tuzla, Muhamed Abad\u017ei\u0107, Br\u010dko, Zlatko \u0160o\u0161e, Nijaz Skenderagi\u0107, Goran Mikuli\u0107, Sarajevo... Gabor Lengyel, Budimpe\u0161ta i Filip, Madrid... Ranko i Sanja Rihtman iz Tel Aviva pi\u0161u: \u201cMada nismo Mostarci ro\u0111enjem, s vama smo Mostarci opredjeljenjem\u201d. Dr Zoran Kalini\u0107 iz Banja Luke poru\u010duje: \u201cPridru\u017eujem se inicijativi za obnovu mostarskog i svih drugih svjedo\u010danstava o vrednotama, velikanima i herojima vremena koje je iza nas\u201d, a prof. Dr Behd\u017eet Bed\u017eo Mesihovi\u0107, Mostarac iz Sarajeva: \u201cPartizani su vodili antifa\u0161isti\u010dki rat, a ne \u010detnici Mihajlovi\u0107a i usta\u0161e Paveli\u0107a. Oni koji dozvoljavaju devastaciju Partizanskog groblja su sljedbenici ili usta\u0161a ili \u010detnika ili XVI SS-hand\u017ear divizije\u201d!<\/p>

Raif Dizdarevi\u0107: Pozdravljam vas i zahvaljujem na neophodnoj i plemenitoj akciji koju ste pokrenuli. Ne \u017eelim da budem njen dio samo potpisom nego konkretnim doprinosom koji sam kao antifa\u0161ista i \u010dovjek du\u017ean i \u017eelim dati\u201d.<\/p>

Jovo Divjak, Sarajevo: \u201cSamo slepci ne vide da mostarski Partizanski spomenik, i pored svih nepravdi koje su mu bezumnici u\u010dinili i \u010dine, svetli i u ovom mraku. Tu svetlost smo du\u017eni sa\u010duvati da je ne pogase\u201d.<\/p>

Jure Gali\u0107, predsjednik SABNOR-a BiH: \u201cDragi prijatelji, s velikom pa\u017enjom pratim va\u0161e aktivnosti koje za cilj imaju da upoznaju doma\u0107u i svjetsku javnost na sramno, necivilizacijsko i nedopustivo stanje u kojem se nalazi Partizansko spomen-groblje u Mostaru. Na\u0161a je du\u017enost da ga \u010duvamo, jer time \u010duvamo i dostojanstvo na\u0161e antifa\u0161isti\u010dke borbe!\u201d<\/p>

\u017delite li se, po\u0161tovani \u010ditaoci, pridru\u017eiti demokratskom ustanku protiv fa\u0161izma, odbrani mostarskog i svih Spomen \u2013 groblja antifa\u0161ista u BiH na kojim ubijaju mrtve, upi\u0161ite ime, grad i dr\u017eavu u koju vas je fa\u0161izam smjestio na adresu: ww2.memorial.mostar@gmail.com.<\/p>

\u00a0\/2011.\/<\/p>\n\n

Propinjanje\u00a0na prste<\/h2>\n

TV vremeplov u nekad i sad<\/p>

Susretah kroz \u017eivot ljude s kojim razgovarah propet na prste. Sad su zvijezde, namigujem u nebo. Vrijeme je nepravedno, sje\u0107anja blijede, veoma mi stalo da ih sada\u0161nji vide izbli\u017ee. Jer i njih i ono \u0161to su ostavili u amanet guta halapljiv zaborav. \u201cSvi mi umiremo samo jednom a veliki ljudi po dva puta: jednom kad ih nestane sa zemlje, a drugi put kad propadne njihova zadu\u017ebina<\/em>\u201d, opominjao je Ivo Andri\u0107. S tom Ivinom, s kamerom Face tv i kamermanom Janom Beranom sti\u017eem u Mostar. Vodi\u010d su mi sje\u0107anja, kasete s privatne 8mm kamere i poneki fotos. Na jednom: predsjednik Saveznog Izvr\u0161nog Vije\u0107a SFRJ, D\u017eemal Bijedi\u0107 presjeca vrpcu novog pogona prve mostarske fabrike u istoriji \u2013 duvana. Desno je direkor, Enver \u0106emalovi\u0107.\u00a0 Malo iza smije\u0161i se \u0110emina supruga Raza. Lijevo je grupa doma\u0107ih novinara: Minja Bojani\u0107, Jozo Kraljevi\u0107, Mile Duvnjak, Asim Had\u017eajli\u0107, \u0110emo Raljevi\u0107... Iza Predsjednika, slikar Mustafa Ico Voljevica. Iza Ice i sebe vidim. Mi smo neslu\u017ebeno, predstavnici potro\u0161a\u010da. Tu gdje prestaje fotos po\u010dinje sje\u0107anje na dugu halu s bu\u010dnim ma\u0161inama i stotinjak nasmijanih radnika. Sredinom te\u010de traka. Traka je bijel potok cigareta. Ico zagrabi pregr\u0161t, stavi jednu za uvo, drugu u usta. Da mi jednu, nagne preko trake, nudi Predsjedniku. Koji ga pogleda poprijeko. \u201cUzmi\u201d, govori, \u201cova je d\u017eaba\u201d. Opet ga isto pogleda. \u201cUzmi, radi reklame\u201d, insistira Ico. Uzme, stavi u ugao usta. Ico kresne upalja\u010d. \u201cZna\u0161 da ve\u0107 dugo ne palim\u201d, veli Predsjednik. \u201cI pali\u0161 i \u017eari\u0161 od \u010deterespete\u201d, do\u010deka ga Ico. Drug Predsjednik, dostojanstven i uva\u017eavan sagovornik predsjednika USA Niksona i Forda, lidera SSSR-a Bre\u017enjeva i Kine Mao Ce Tunga, kraljeva i \u0161eika u 50-setak zemalja svijeta ma\u0161e glavom, kroz smije\u0161ak odsje\u010de: \u201cFurdo\u201d!... Fabrika je \u201802. procijenjena na 22 miliona KM, zakatan\u010dena \u201805. Sad je vrijednost srozana na 950.000. \u00a0Tajkuni \u010dekaju da ova jesen sa cijene omete jo\u0161 koju nulu, a onih stotinjak radnika \u0107e dodatno kisnuti pod mostarskim pljuskovima. Na kraju \u0107e biti - k\u2019o u \u010capljini. Tamo\u0161nju je, za malo para a puno dobomoljublja zbavio Slobodan Praljak. Poznat po tome da je razvjen\u010dao obale Neretve u Mostaru i kuma, pjesnika Gorana Babi\u0107a u Zagrebu. Stari most je poslao na dno rijeke, kumu o\u017eenio. Praljak je u Hagu, Goran u Beogradu. A u Mostaru uzdi\u0161u: \u201cNekom rat \u2013 nekom brat\u201d. <\/p>

Vodih 70-tih ve\u010deri s gostuju\u0107im i doma\u0107im umjetnicima. Uz tv seriju \u201c\u010covik i po\u201d u Klubu javnih i prosvjetnih radnika gost mi je jedan od glavnih glumaca k tome prijatelj i kom\u0161o, Ante Vican. Sa suprugom, glumicom Danom Kurbalijom i k\u0107erkom Andom, violinistkinjom. Predstavljam ih: Porodica i po. A oni sebe. Ante se sje\u0107a: u ratu, iz rodnih Gornjih Vinjana kod Imotskog, ode u Kri\u017eevce na srednju poljoprivrednu. Skon\u010da rat, upi\u0161e studij agronomije u Zagrebu. Kolega mu Ton\u010di \u017eeli u glumce te ga zamoli da mu na prijemnom Kazali\u0161ne akademije bude sagovornik u dijalogu. Anti nije do glume, ali ho\u0107e za prijatelja. Po zakonu: moraju se prijaviti obojica. Ton\u010dija odbiju, Antu prime. Mudar je Imo\u0107an, skonta da je puno zgodnije hodati po sceni pra\u0107en aplauzom, nego gacati po njivama i \u0161talama. Pa je s diplomom broj 2 ( 1 se\u00a0 ne izdaje) zagreba\u010dke Kazali\u0161ne stigao u mostarsko Narodno pozori\u0161te po osnivanju \u201849. Dana se sje\u0107a: s 15 godina iz rodnog Drvara oti\u0161la u partizane. Hodala s pu\u0161kom ve\u0107om od nje po \u201c\u0161umama i gorama\u201d; na \u0161atorskom krilu nosila ranjenu Mariju Bursa\u0107. Marija je pjevala, a njoj kroz krilo kapala krv za vrat. Kad je u\u0107utala, Marija je oti\u0161la u Narodne Heroje a Dana u Pozori\u0161te Narodnog oslobo\u0111enja. Koje je od \u201942. do \u201944. odigralo 900 predstava i prepje\u0161a\u010dilo 18 hiljada kilometara. U Mostar je stigla iz sarajevskog Narodnog s diplomom Dramskog studija. Curetak, a igrala dramske majke i voljela sladoled. Izme\u0111u roditeljskih sje\u0107anja, Anda ljupko u\u0111e s violinom, publika razdragana. Ispri\u010da Ante kako se po\u010deo zabavljati s kolegicom Danom. Dok mu upravnik, nakon probe, ne ka\u017ee da se sutra ujutro u 8 sati javi predsjedniku Sreza, drugu D\u017eemalu Bijedi\u0107u. \u010cega se Ante sja\u0107a: \u201cDo\u010deka me: \u201c\u010cujem, Vicane, da se ne odvaja\u0161 od drugarice Dane. Prati te glas \u017eenskaro\u0161a, narod sva\u0161ta pri\u010da a drugarica Dana je na\u0161a, partizanka, ne mo\u017ee to tako. Misli\u0161 li ti nju \u017eeniti\u201d? Pravdam se da o braku jo\u0161 nismo razgovarali i kao glavni argument navedem: nemam stan. \u201cDonesi sutra vjen\u010dani list, \u010deka\u0107e te klju\u010devi\u201d. Sutra je subota, dru\u017ee Predsjedni\u010de, govorim, ne radi mati\u010dni ured. Ustaje, veli: \u201cVjen\u010davaju u Blagaju, ne radim ni ja al\u2019 \u010deka\u0107u te ovdje u podne\u201d. Do\u0111em sutra na vrijeme, predam mu vjen\u010dani list. Pogleda, smije se, \u010destita, otvori ladicu i uru\u010di klju\u010deve...Tako mi je \u0110ema kum i stanodavac\u201d, govorio je Vican. <\/p>

Vican je na istoj adresi: Drap\u0161inova 15. Dijelilo nas 7-8 stepenika. Sad mnogo vi\u0161e. Dana je ve\u0107 zvijezda, njoj namigujem. Vican nije iz mog sazvije\u017e\u0111a. Jer za prve poratne posjete pitah ga gdje mu je predsjednik Tito graviran u jablani\u010dkom granitu sa komode u dnevnom boravku? Prijatelj, kom\u0161o i drug Ante, delegat na Kongresu SKJ, dobitnik 27-julske nagrade BiH i u\u017eivalac nacionalne penzije veli: \u201cMoj predsjednik je Franjo Tu\u0111man\u201d.<\/p>

Namigujem u Mostaru Maestru Mehi Sefi\u0107u. \u00a0Njegov portret je triptih. Slikar, pjeva\u010d i duhovit kozer, po mostarski: liska. U slikarstvu je bio kombinacija balkanskog Tuluz Lotreka, Modiljanija i Sezana. U muzici \u0161ansonjer \u0160arl Aznavur u mondenom kostimu glumca Moris \u0160evaljea. Sa \u0161e\u0161irom ali bez \u0161tapa koji bi mu u poznim satima nakon veselih no\u0107i u mostarskim restoranima, kafanama i klubovima dobro do\u0161ao. Tuluz je proslavio Mulen Ru\u017e, Maestro je no\u0107nim boravcima uz Neretvu i Radobolju namakao \u0161arm i promet. Bio je likovni hroni\u010dar od Mostara preko Po\u010ditelja do pla\u017ea Jadrana. Za portrete su mu strpljivo pozirali predjednik Tito, D\u017eemal Bijedi\u0107, Bla\u017eo Jovanovi\u0107, Avdo Humo, Svetozar Vukmanovi\u0107 Tempo, Ivo Andri\u0107, Me\u0161a Selimovi\u0107, Branko \u0106opi\u0107, Gustav Krklec, kolege Karlo Afan de Rivere i Lazar Drlja\u010da, direktor Rols Rojsa Pol Dekers, autrijski glumac Hans Mozer i Italijanka Silva Ko\u0161\u0107ina. Portretisao je uzgredne, ali i voljene \u017eene: Irenu, Mariju i Karmelu. Po broju potreta najzastupljeniji su Starog mosta i sopstvene ma\u010dke; na stotine. Pod uticajem te crne ma\u010dke Maestro je promjaukao. Kad me pozdravi s \u201cMjau\u201d, \u00a0odgovorim: \u201cJavi mi se u velja\u010di\u201d. Posla me u materinu, obe\u0107a i \u201cpod Grme\u0107\u201d odakle sam do\u0161ao; \u00a0propade dugo obe\u0107avani portret. Nakon 5-6 mjeseci se kao odobrovoljio, vra\u0107amo se iz Pozori\u0161ne. Zove da svratim, portetisa\u0107e me. Popnemo se na 5 sprat u Matije Gupca. Presvu\u010de se u elegantan ku\u0107ni haljetak s monogramom, ubaci kasetu s Aznavurom, postavi \u0161tafelaj, razmakne zavjese, za\u010de\u0161lja i, izgubi. Eto ga s polaroidom. \u0160kljocne, \u010dekamo da ispliva fotos. Mislim: provjerava ugao, svijetlo, potom \u0107e kistom. Kad se pojavim, flomasterom napi\u0161e posvetu: \u201cMi\u0161i Meho\u201d. \u00a0I veli: \u201cEvo ti, Maestro, portret\u201d. Pobunim se, veli: \u201c\u0160ta ho\u0107e\u0161, ni druga Tita ni druga Andri\u0107a ni nikog nisam tako vjerodostojno portretisao kao tebe\u201d. Mjaukne i doda: \u201cJavi mi se u velja\u0107i\u201d. A pred odlazak u nebo darovao me autoportretom. Izjeo ga rak, li\u010dio je na kosture iz Au\u0161vica \u201845. Dr\u017eah ga na zidu kao vjernik ikonu. Tu je drugi put umro, strefio ga geler. Poslije rata autor i galerista Branimir Brana Martinac poklonio mu se retrospektivom i monografijom. \u010cuvam polaroid portret i mongrafiju. \u00a0A Mostarci se jo\u0161 statusno dijele na one kojim\u00a0 dnevni boravak krasi, ili ne krasi Maestro. Pominju ga anegdotski, s po\u0161tovanjem. I oslobodioci s prvih borbenih linija u tu\u0111im stanovima iz \u201992. \u010duvaju Maestrova platna. U ilegali...<\/p>

Pozni je sat dok zavr\u0161avam ovaj zapis.\u00a0 Nebo je na Ostrvom jesenje, obla\u010dno. Kad ne vidim, oslu\u0161kujem zvijezde. Usnuti, valjano, ve\u0107 dugo ne mogu. A i \u0161to bih? Snovima je jo\u0161 te\u017ee. Oni su uvijek budni. Ili, nepoetski re\u010deno: 12 godina se vra\u0107am Mostaru i prijateljima s ushi\u0107enjem i drago\u0161\u0107u. Kad ni grad ni njih ne na\u0111em kako pamtim, s jo\u0161 ve\u0107im \u017eurim nazad. Sa nadom u vedro no\u0107no nebo.\u00a0<\/p>

\/2012.\/<\/p>\n\n

Bijel\u00a0grad u crnoj monografiji<\/h2>\n

Drugi put za 12 godina letio sam na jug u februaru. Ne znam koliko mi je jo\u0161 letiti, ali znam da vi\u0161e nikad ne\u0107u u februaru. Jer ni februari nisu \u0161to su nekad bili. Davnog, sun\u010danog, hodih gradom s tv ekipom u potrazi za prvom procvalom ru\u017eom. Na\u0161li smo je u dvori\u0161tu Adile Feji\u0107. Ovog februara, ve\u0107 buket uvelih februara, ru\u017ee u Mostaru ne cvjetaju. Ove polo\u017eene uz Dan oslobo\u0111enja po spomenicima njena \u010detiri sina i k\u0107eri; 700\u00a0poginulih mostarskih k\u0107eri i sinova, rasle su pod staklenicima. Nezarasle, krvave rane na snjegom zatrpanim, bijelim njedrima Mostara. I oni \u0161to su ih polagali, i oni pod bjelinom. Bijele biste, bijeli ni\u0161ani. Valjda su i kri\u017eevi i krsta\u010de bijeli. Sve je bijelo, do sljepila. Nekom je ta bjelina romanti\u010dna. Mene je \u010dinila tu\u017enim i smrznutim...\u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0<\/p>

Prvo ve\u010de provedoh pred tv ekranom. S jedne obale, sa zahvalno\u0161\u0107u i s ljubavlju, podsje\u0107aju na 700 partizana \u2013 antifa\u0161ista posmrtno oro\u0111enih u porodicu \u00abPali za Slobodu\u00bb. S druge, nisu ih pominjali. Po njima je, toga dana, Mostar pao. Pred scenografijom s fotosima franjevaca poginulih u zavr\u0161nim borbama za Mostar na \u0160irokom Brijegu, kao s oltara, govorio je skru\u0161en vele\u010dasni. S tvrdnjom da su njegova nevina bra\u0107a u Bogu sramno pobijena i s pitanjem koje je osvanulo u tisku s desne: je li 14. Februar Dan Praznik, ili Dan Zlo\u010dina? Sjetio sam se kr\u0161nog Dubravca, generala Omera Mrgana koji je januara 45. komandovao Hercegova\u010dkom u drugom oslobo\u0111enju \u010capljine. Pripovjedao mi Omer kako je na mostu poginuo posljednji od Feji\u0107a, Esad<\/a>. Onaj \u0161to je ne\u0161to prije, iz Trebinja pisao majci: \u00abZnam, mati, svi su ti, poginuli, al ja \u0107u ti do\u0107i.\u00bb Jo\u0161 mi je Omer pripovjedao kako mu je Esad \u017eivi neprebol i kako su pred napad vele\u010dasni u \u010capljini na jutarnjoj misi pozivali pastvu da partizane, s prozora, polijevaju klju\u010dalom vodom. Poslije \u010capljine Omer je oti\u0161ao za Ljubu\u0161ki da vrati artiljerijski divizion koji su im zarobili, Dalmatinci su i\u0161li da uzmu Li\u0161ticu i \u0160iroki brijeg, a ja sam nakon razgovora s Omerom oti\u0161ao u Narodnu biblioteku da uzmem\u00a0 Novakovu \u00abMagnum Crimen.\u00bb Kome je do istorijskih i povijesnih istina, neka pro\u010dita tu obimnu zbirku dokumenata o u\u010dinkovitosti NDH u ime nacije, vjere i dr\u017eave, a s \u010destim blagoslovom sluga bo\u017eijih... Pravde radi valja re\u0107i da od 17 NDH biskupa, jedino je biskup duvanjsko-mostarsko-trebinjske dijaceze, plemeniti Alojzije Mi\u0161i\u0107, odbio da se pokloni Poglavniku 41. a pastvi i kleru odaslao poslanicu u kojoj ka\u017ee da ne\u0107e odrije\u0161iti grijeha ikog ko se drzne na srpske \u017eivote i imovinu il bude nasilno pokr\u0161tavao. Kad je ustoli\u010davan 1912. topovi s Huma su gruvali u \u010dast, a spu\u0161ten je u zemlju marta 42., u gluvo\u0107i. Po\u010diva u miru i zaboravu. Kao i fra Zlatko Sivri\u0107, spasitelj posljednjih Srba na Li\u0161tici 41. i nosilac najvi\u0161eg SFRJ odlikovanja ukazom predsjednika, Josipa Broza...<\/p>

Nakon tv bdjenja te mrzle no\u0107i u Mostaru, oti\u0161ao sam u nesan sa spoznajom kako je lak\u0161e prevaliti 2200 kilometara od Londona do Mostara, nego ve\u0107ini Mostaraca onih 200 metara izme\u0111u dvije sle\u0111ene obale \u0161to ih mrcvare buretina i netrpeljivost.<\/p>

Prijatelji me zovu kod Seada Vladovi\u0107a Gu\u010deta u Konobu. Cafe - restoran \u00abGalerija\u00bb iznad, vi\u0161e ne radi. Tamo je Gu\u010d prije 2 godine otvorio besplatnu \u0161kolu slikanja za sve uzraste. A upravo se vratio iz Tuzle gdje je u Galeriji Bosanskog kulturnog centra imao 22. samostalnu. Pri\u010da kako je na otvorenje do\u0161lo 650 Tuzlaka. Poklanja mi monografiju Gabrijela Jurki\u0107a, besprijekorno ura\u0111enu kako i zaslu\u017euje jedan od prvih i najzna\u010dajnijih akademski obrazovanih bh slikara, a ka\u017ee kako je u pripremi i monografija Maestra, Mehe Sefi\u0107a. Kad se polovinom 70.tih Maestro vratio s izlo\u017ebe u Beogradu, pitah ga je li prodao koje platno? \u00abSve do ko\u0161ulje,\u00bb govorio je. Cetiri Gu\u010detova Stara mosta toga dana su oti\u0161la preko Bosfora i onog mosta \u0161to spaja Aziju s Evropom. Kad god sam ga poredio sa Starim \u010dinilo mi se da su stari Turci darovitije zidali od mladih...<\/p>

Na samit pre\u017eivjelog prijateljstva dolaze Alija Kebo, Emir Bali\u0107, Ilijas Deli\u0107 Lampa i kako ko svrne. Dolazi i Banjalu\u010danin, Nikola Vukoli\u0107, pjesnik i esejista. Donio Mostaru na poklon taze knjigu pjesama Jeftana \u0160anti\u0107a,\u00a0mla\u0111eg brata Aleksinog kojeg je rano odnijela su\u0161ica a za kojeg je Aleksa tvrdio da je talentovaniji pjesnik od njega. Ugo\u0161\u0107uju Mostarci Vukoli\u0107a doma\u0107inski; milo im da je Jeftan ukori\u010den, a Kebo mi s rezignazijom pri\u010da kako nije siguran ho\u0107e li sljede\u0107i \u00abMost\u00bb do\u0107i do \u010ditalaca. Fali mu 1300 KM, a dotacije iz gradske i federalne kase od obnavljana \u010dasopisa \u2013 nema. Muku mu\u010di Alek... I Emir se sprema u monografiju. Matvejevi\u0107 mu je ve\u0107 napisao prilog, \u010deka Jergovi\u0107a i Sidrana, a moli da mu i ja nesto sro\u010dim. \u00ab\u0160ta ja imam dodavati uz ovu trojicu,\u00bb ne\u0107kam se. \u00abDodaj \u0161ta ho\u0107e\u0161. Zna\u0161 \u0161ta mi je Sidran rekao? Napisac\u0107u ti, Bali\u0107u, koliko stignem za jednu no\u0107.\u00bb Obja\u0161njavam mu kako sabur Sidran za jednu no\u0107 mo\u017ee napisati i moje i jo\u0161 ne\u010dije sabrano \u017eivotno djelo... Ale Behram mi poklanja dvotomnu monografiju \u00abMostar nekad i sad\u00bb u izdanju Centra za mir i multietni\u010dku saradnju. Le\u017ee ta dva Mostara u elegantnoj crnoj kutiji\u00a0 kao u mrtva\u010dkom sanduku. Listam, nesre\u0107an. Biv\u0161i me grije u sje\u0107anju, sada\u0161njim me dere bura. Dao bih oba ova, i pola Londona pride, za onaj davni, jedan... Zlatko mi poklanja monografiju o skaka\u010dima sa Starog mosta. Autor je\u00a0 Deda Pa\u0161i\u0107. I biv\u0161i komsija, Sule \u010cerki\u0107, nas sve daruje. Iznosi bured\u017eike i peku ispod sa\u0107a. I oni serbez mogu u monografiju kulinarstva. A Nurd\u017eo Kezman mi donosi monografiju uz 75.godi\u0161njicu RKUD \u00abAbra\u0161evi\u0107.\u00bb Na prvoj strani su Kostini stihovi: \u00abDosta se krvi uzalud lilo\/ dosta je stra\u0161ni besnio rat\/ nek napred stupi bratstvo nam milo\/ nek silno brata zagrli brat.\u00bb Jadni Kosta. Pred zgradom Dru\u0161tva bronzanog su ga smacolali u ljeto 92...<\/p>

Nakon tog samita brek\u0107em do kone, Bo\u0161ke \u0106avar, gdje se komodam, natovaren knjigama k'o birvatktilski autobus Narodne biblioteke koji je stizao u svaku zabit okolo Mostara. I pitam se: je li iz njegovih rafova iko Kostu, il Kosti sli\u010dnog pro\u010ditao?<\/p>

Ujutro idem s Bobom u Me\u0111ugorje. Prvi put prije tridesetak godina i\u0161ao sam s bratom, Icom Voljevicom, pred jednu Novu, po vino. Gospe jo\u0161 nije bilo, ukazao nam se Stanko Vasilj. Mostio je i tad, mosti i sad najpitkija vina u Hercegovini. Koja je \u017eivjela od dvije sirotinjske biljke: gro\u017e\u0111a i duvana. Ako je ki\u0161e, vinograd ne\u0107e, ako je su\u0161e, duvan ne\u0107e. Nikako dva dobra sastaviti. A jedno je garant: nikad lo\u0161 \u010dovjek u Hercegovini nije napravio dobro vino. Vino je stvar obraza. O Stankelinom svjedo\u010di preko 60 doma\u0107ih i svjetskih priznanja za \u00ab\u017dilavku\u00bb i \u00abBlatinu\u00bb i vinoteka u obiteljskom podrumu starom 5 stolje\u0107a. Svjedo\u010di i pric\u010da kako je nakon Gospina ukazanja cijena kvadrata vinograda sko\u010dila za dvadesetak puta a on sazvao djecu pa priprijetio: \u00ab Ni koliko pod jednim trsom, dok sam ja \u017eiv, ne\u0107e se prodati.\u00bb Najvjernije svjedoci - kad kusate. Ukus i miris grozda, a grije kao da izmo\u0161teno sunce pijete. Usred objeda navra\u0107a Tomo Planini\u0107. Sje\u0107am se Tome iz \u010citluka i Mostara kao radina i po\u0161tena \u010dovjeka koji se bavio duvanom. Nije se promjenio. Navra\u0107a i arhitekta Edo Kadribegovi\u0107 sa suprugom. U poslu je sa Stankelom. Poziva me da ga posjetim u birou \u00abArten\u00bb na Bulevaru. A telefonom se javlja \u017dara Bili\u0107, zove u goste. Podsje\u0107a kako smo 84. u Zadru, odakle je kretala \u0160tafeta, na sjednici Saveznog odbora Dana mladosti on kao \u010dlan RK SSO BiH i ja kao scenarista branili i odbranili Veljinu pjesmu \u00abTitovo budu\u0107e doba\u00bb od njegovih slovena\u010dkih kolega koji su tvrdili da je \u00abreligiozna.\u00bb Jer je u pjesmi Tito \u00abpo\u0161ao tamo da nam donese zvijezda.\u00bb Ni \u017dara se nije promjenio. Ostavljam Stanku monografiju svjetskih vina i vinograda, 4,5 kilograma u njoj, ruke mi odvalila od Exetera. Monografija je peto izdanja i u jednom je komadu. Niko pametan nije razbucavao vinograde, da bi ih neki o\u017ealo\u0161\u0107eni budu\u0107i s ljubavlju a posmrtno kori\u010dili u dva odvojena, crna toma. Tri dana kasnije u Mostaru, Goran Mikuli\u0107, izdava\u010d iz Sarajeva, poklanja Stanku \u00abFojni\u010dki grbovnik\u00bb \u0161tampan u skromnih 1000 primjeraka. Lista Stanko i na\u0111e obiteljski grb. \u00abJa svake godine na fla\u0161ama vina i loze od\u0161tampam ovaj grb u par stotina hiljada primjeraka\u00bb veli...<\/p>

Na povratku, kroz Me\u0111ugorje vozi nas Milena Horvat. Vedre \u010dehre, ni ona se nije promjenila. Me\u0111ugorje jeste. Vi\u0161e je naroda na ulici nego u Mostaru i \u010citluku zajedno, a sveti\u0161te se pro\u0161irilo u vis k bogu i u \u0161irinu k brdima. Gospa je morala dobro zasukati rukave, zaslu\u017euje udarni\u010dku. \u017delim da je u Mostaru zavrijedi Goran Kapetanovi\u0107. Vodi me\u0111unarodni projekat izgradnje \u00abDoline sunca.\u00bb Moderan, mali grad raste ispod Kara\u0161ebe\u0161a. Stambeni i poslovni objekti, parkovi, dje\u010dija igrali\u0161ta...Da ne prepri\u010davam; jednostavnije je otvoriti internet i ukucati: www.sunvalley.ba<\/a> - sve \u0107e se tamo samo ukazati...<\/p>

Dok se ispod Huma spu\u0161tamo u sle\u0111en Mostar javlja mi se Mika Anti\u0107. Dalekog ljeta, u ba\u0161ti hotel \u00abMostara,\u00bb pod vrbama, s posvetom djeci mostarskih prijatelja za jedan dan je ispjevao knjigu \u00ab\u017diveli prekosutra.\u00bb Dok je pisao donosih mu hladne \u00abCole\u00bb i \u017eao mi sto ga ne po\u017eurih u naslovu, ljep\u0161e mi zvu\u010di: \u00ab\u017diveli sutra.\u00bb A sad ga, evo, jasno \u010dujem kako me iz \u00abGaravog sokaka\u00bb tje\u0161i da \u0107e: \u00abuvek posle jedne ki\u0161e, biti nama jedno lepo sunce.\u00bb <\/p>

Fali mi to sunce mostarsko, dobro kao dijete, dok ne povileni. Fali mi to djetinje sunce mostarsko da otkravi i obale i ljude. Pa da grad ponovo bude, kao \u0161to je uvijek bio i kao \u0161to bi zauvijek morao biti \u2013 Mostar Mostaraca. Ostavih im na dar pjesmicu koja po\u010dinje:<\/p>

\u00abS Vele\u017ea \u0107e svanut jutro ljep\u0161e, bolje, <\/p>

kraj Neretve vode, pokraj Radobolje...\u00bb<\/p>

\u00a0<\/p>

Nazvazvah je \u00abPjesma nade.\u00bb Nada i prijateljstvo su jedina dva osje\u0107aja koja za boravka tamo u meni nisu zamrzla. Uprkos gradu neprikladnoj studeni i neprikladnoj otu\u0111enosti.<\/p>\n\n

Smla\u0107eni\u00a0adresar<\/h2>\n

Paddy Ashdown je moj kom\u0161ija iz Yeovila. Yeovil je engleska varo\u0161ica znamena po najve\u0107oj tvornici rukavica na Ostrvu. Zovu ih \u201cGlovers\u201d \u2013 \u201cRukavi\u010dari\u201d. 28. januara, zime gospodnje 2004., Glovers Paddy je skinuo rukavice i naredio: \u201cMostar mora biti jedinstven do 15. marta.\u201d Doma\u0107i zadatak je postavio gradona\u010delniku i dogradona\u010delniku; preciznije SDA i HDZ. <\/p>

U Mostaru su nacionalisti, sekaju\u0107i se, tu\u0111im alatom omlatili gra\u0111ane, kao gloginje. Omlatili su grad, kolijevku gra\u0111ana. Poravnali \u0161to na\u0161icali, zapasali \u0161to zamera\u010dili, namirili se, ne pitaj. A da bi sve bilo po onoj \u201cUj\u2019o vuk magare\u201d, gledali su pogasiti i sje\u0107anja, e da bi zatrli trag. Na Lijevoj, urijetko, na Desnoj, generalno. Sa zanimanjem pratih tri posljednje \u201cinicijative\u201d oko finaliziranja saka\u0107enja grada i pokopavanja gradske tradicije. Glede toga HDZ juniori su isticali s prijedlogom da se na \u0160panskom trgu (cuj: \u0160panski!?) postavi spomenik Bruce Lee-u. Da se Rondo, prvo preimenovan u Trg Hrvatskih Velikana, reducira na samo jednog: Matu Bobana. SDA je kontrirao prijedlogom da Musala ima biti Trg Alije Izetbegovi\u0107a. U Mostaru je bilo oduvijek: mo\u017ee kako god ko ho\u0107e, bi\u0107e kako Mostar ho\u0107e. Ovog trena moram u kratak vremeplov:<\/p>

Godine 1839. mostarski kadija je ve\u0107insko, muslimansko stanovni\u0161tvo, potsjetio na Kuran. Gdje zlatno na bijelo stoji da Hrvati - katolici, Srbi - pravoslavci i ini, mogu stanovati pod istim nebeskim i gradskim krovom. Da ne bi bilo zabune, opismenio to iz svete knjige\u00a0 - u zakon.<\/p>

21. novembra 1894. na sjednici Gradskog vije\u0107a, donesena je odluka o imenima ulica, postavljanju tabli s nazivima i brojevima. Ku\u0107nih numera dotad nije bilo, ra\u010dunalo se katastarski. Neke ulice su imale ime, neke nisu. Car je bio carski zastupljen mostom \u201cFranz Jozef brucke\u201d, s Musale preko Neretve, dovr\u0161enim 1882. Pride, ulicom do Gimnazije. Od Gimnazije, (odskora opet jedinstvene - thank you, Paddy) do Rondoa, bilo je \u0161etaliste. Narod zvao Korzo. Kad je prestolonasljednik Rudolf svrnuo u Mostar, \u010dastili su mu bolju polovinu preimenujuci Korzo u Stefanijina Aleja. Narod zvao Korzo i Stefanijale, a \u0161etao do Rondoa. Dalje nije. Dalje su bili vinogradi i kukuruzi\u0161ta...<\/p>

Ni va\u0161 vodi\u010d kroz birvaktile, ne\u0107e dalje. Zasta\u0107e na Rondou. Koji je po\u010deo kao gumno. Kad je vrsaj zavrsen, \u017eito uhambareno, pometena pljeva i pokupljena balega, neko ga je, plemenito, nazvao Rondo... Imena ulica i trgova Mostara, mijenjali su ratovi. Ime Rondoa nisu, sem posljednjeg. Tad je zgrada stare kafane sru\u0161ena, a mostarski Trafalgar Square pokr\u0161ten u Trg Hrvatskih Velikana. Va\u0161 se dopisnik, na Rondou, prelijep vijek, prelijepo dru\u017eio s Mostarskim Velikanima. U ovoj prilici, hronolo\u0161ki \u0107e pomenuti samo Hrvatske. Kre\u0161o - Kre\u0161imir i Mika Ledi\u0107, Vlada Bijak\u0161i\u0107, Ivan Kordi\u0107, Zdravko Ostoji\u0107, Mladen Soldo, Miro i Franjo Bruk, Tona Knezovi\u0107, Dado - \u017delimir i Cona - Zlatko Miladin, Pin\u0111o - \u017deljko Markoti\u0107, Ivan D\u017eidi\u0107, Franjo Ani\u010di\u0107, Kruno Radiljevi\u0107... Oti\u0161li su moji drugari, Velikani, jednom od \u0161est ulica s Rondoa u svoje \u017eivote, u svoje smrti, u svoja izbjegli\u0161tva. Po njima se nista ne\u0107e zvati. Mostar nema Trga, Ulice Prijateljstva, Dru\u017eenja, Ljubavi... Gradski adresar je sa\u010duvan na Lijevoj, na Desnoj je sasvim druga, tu\u017enija i ru\u017enija pri\u010da. Kad \u010dovjek pro\u0111e tom stranom Mostara, nije siguran gdje je. (\u201cBo\u017ee mili, kud sam za\u0161\u2019o\u201d od Petra Preradovi\u0107a.) Pita se je li zabasao u arhiv Vatikana, mostarskog biskupskog ordinarijata, u kraljevsko - bansku povijest susjedne dr\u017eave il u Novakovu \u201cMagnum crimen\u201d - opse\u017enu zbirku dokumenata o zlo\u010dinima NDH klera u II svjetskom. Sad su pridodali Matusu Bobana u \u010dijem je slu\u010daju Majka Priroda preduhitrila Carlu del Ponte... <\/p>

Ho\u0107e li Bruce Lee na \u0160panski trg, jo\u0161 se ne zna. Tamo mu vide spomenik. Kao \u201csimbolu otpora\u201d. Lee je sjajno glumio svoje junake. Spomenik 700 mostarskih junaka koji nisu odglumili svoj otpor i svoju smrt - to se ne glumi nego bori i gine - minirali su pa opoganili zagovornici Bobanovog trga i Lee-og monumenta. Njima je Osman Pirija, vidovito, podigao spomenik na tr\u017enici. Izvinjavam se i mrtvom Osmanu, i autoru, Marijanu Kockovi\u0107u i bronzanom, po\u0161tovanom hercegova\u010dkom Kenjcu, na pore\u0111enju. Kroz hudu istoriju kr\u0161a i bespu\u0107a isteglio je breme svakida\u0161njeg, tegobna \u017eivljenja na svom hrbatu. A ni spomeniku nije zapalo da otpo\u010dne. Bronzan Kenjac na mostarskoj tr\u017enici sop\u0107e osamaren, pretovaren, umoran i tu\u017ean...<\/p>

\u00a0\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0***\u00a0 \u00a0\u00a0<\/p>

SDA se oglasio idejom da se Musala ima zvati imenom Alije Izetbegovi\u0107a. U glasa\u010dkom tijelu, pretpostavljati je, imaju podr\u0161ku. Ta se Musala zvala: \u201cTrg bratstva i jedinstva\u201d. Plemenito ime, nalik gradu. A ja nisam \u010duo Mostarca da je druga\u010dije zvao nego - Musala... <\/p>

Mostar je bio prepun Ulica i Trgova \u010dije je pravo ime pisalo na tablama, a znali ga i koristili samo uposleni u Zavodu za urbanizam, po\u0161tari i milicionari... Prije one sjednice Gradskog vije\u0107a 1894. ulicom do i od Tepe se i\u0161lo kao Srednjom Ulicom. Vije\u0107e joj dalo novo ime: Sanerwaldova. Vitez Viljem plemeniti Sanerwald je bio okru\u017eni predstojnik Mostara. Veoma se, vele, zalagao za grad... Ime je izduralo do 1941. kad je Viljema plemenitog Sanerwalda potisnuo Kralj Tomislav. Nema podatka da se Tomislav ikad zauzimao za Mostar, al je dobio Ulicu. Poslije II rata nazvana je Feji\u0107eva. Po \u010detiri brata i sestri iz prethodne pri\u010de o neodglumljenom otporu i smrti... I tu Ulicu, \u010dasna imena, Mostarci podjednako zovu i Feji\u0107eva i Srednja... Pa Liska, s Rondoa, zvani\u010dno \u201cUlica N. H. Save Kova\u010devi\u0107a\u201d, promijenila tablu u \u201dUlica Mihajla Vi\u0161eslava Humskog\u201d. Mogu ovi novi stancati table kakve ho\u0107e i koliko ho\u0107e, ali Mostarci su tu ulicu zvali i do posljednjeg \u0107e zvati: Liska. Pravdoljubivi i buntovni Matija Gubec je zijanio glavu od Franje Tahija, (vazda neki Franjo) na Kaptolu, u Zagrebu, a Ulicu u Podhumu, u Mostaru, od Franjevaca... Velikog hrvatskog pjesnika, Nazora, najurio je iz Mostara jedan od silnih kraljeva, III ili IV. Ta ulica, oivi\u010dena drvoredom lipa, ide s Rondoa pored Gradskog parka, koji vi\u0161e nije mostarski. Sad je, po zagreba\u010dki: \u201cZrinjevac.\u201d \u201cZagreba\u010dka\u201d je, zvani\u010dno, i predratna Kalemova. Kako se zvala kroz (h)istoriju i povijest, ne znam, ali su je ro\u0111eni Mostarci vazda zvali i jo\u0161 zovu: Posrana Ulica... Nema toga ko \u0107e narodu u\u0107i u kraj...<\/p>

\u00a0\u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0 \u00a0\u00a0***<\/p>

\u00a0<\/p>

Dok privodih kraju ovaj tekst, javljaju mi se iz Mostara prijatelji, Fazlija i Meca. Za mu\u0161tuluka su. Paddy opet skinuo rukavice, pa priprijetio: \u201cNo, no, naughty boys.\u201d Po na\u0161ki: \u201cNe, ne, nevaljalci.\u201d Tako je odluka opcine Jugozapad o Trgu Mate Bobana pisana kukom po ledu... I op\u0107ine su pisane \u0161to su pisane. Sad je, kako bog oduvijek, a Paddy nedavno zapovjedi: jedan grad - jedna op\u0161(\u0107)tina. Zato mi se sve vi\u0161e i vi\u0161e dopada kom\u0161o, Ashdown. Ha ga sretnem, du\u017ean sam\u00a0jo\u0161 jednom re\u0107i: Thank you very, very match, Sir.<\/p>\n\n

Od istog\u00a0autora<\/h2>\n

Kao novinar \"Slobode\" Mi\u0161o Mari\u0107 je 70-tih godina pro\u0161log vijeka\u00a0zabilje\u017eio razgovore\u00a0sa stotinama Mostaraca\u00a0za rubriku \"Gost na\u0161e redakcije\". Mnogi od njegovih sagovornika su bili borci Mostarskog bataljona ili Mostarci koji su poznavali borce. Svi od reda dobri ljudi Mi\u0161e Mari\u0107a. Pro\u010ditajte njihova sje\u0107anja\u00a0ovdje<\/a>.<\/p>\n","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/partizansko.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/29798","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/partizansko.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/partizansko.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/partizansko.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/partizansko.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=29798"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/partizansko.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/29798\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29808,"href":"https:\/\/partizansko.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/29798\/revisions\/29808"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/partizansko.info\/en\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=29798"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}